Teror protiv muslimana predstavlja napad na Europu

Vozač bijelog kombija koji je u noći sa nedjelje na ponedjeljak uletio u grupu muslimana, koji su kratko prije toga napustili džamiju, je očito zadovoljan svojim činom. "Ja sam svoje učinio", navodno je, prema izjavama očevidaca, rekao nakon što je izašao iz automobila. Njegov udio je: Kukavički napad na nenaoružane, mirne ljude koji su se upravo vratili sa molitve.

Ko je počnitelj? Rasista? Radikalni kršćanski fundamentalista? Previše ogorčeni građanin? Policija još uvijek nije obznanila njegov identitet*. No jasno je da se on dao ponijeti jednim od najglupljih, najštetnijih zločina koji su uopće zamislivi: napadom na članove jednog kolektiva - dakle na ljude koji se ne mogu drugačije opisati nego kao pripadnici određene grupe. U ovom slučaju su to sve muslimani. Riječ je o jednom neukusnom zločinu mržnje, neartikuliranom i zbog toga preduboko nepolitičkom napadu koji je daleko ispod svih civilizacijskih standarda.

Čin na nivou "Islamske države"

To također znači i sljedeće: Djelo kakvo su posljednjih godina, mjeseci i sedmica vršili pripadnici terorističke bande "Islamska država". Zločini, čiji kukavičluk, izopačenost i cinizam traže sebi jednake. IS potkopava etičke i političke standarde na teško zamisliv način.

Upravo zbog toga su teroristički akti kao ovaj koji se dogodio u Londonu ne samo etička, već i civilizacijska katastrofa. Jer onaj ko vrši napad svojim automobilom djeluje na istom nivou na kojem djeluje Islamska država: nivou sitnih kriminalaca i neuspjelih života - mladih, adrenalinom nošenih muškaraca, nesposobnim za samokontrolu i društvenu produktivnost. Ljudski rezervoar Islamske države se sastoji od bijesnih gubitnika širom svijeta, čija volja za uništavanjem i ubistvima od propagandista IS-a sa nekoliko jednostavnih formula navodno legitimira njihovo djelovanje.

Šta je Europa?

Šta je Europa? Da, tačno je - ona je kontitent sa krvavom prošlošću. Ali i, u svakom slučaju u smislu samonametnutih normi, kontinent uljudnosti. Svjetski region koji i pored svih loših grešaka, za koje je odgovoran u bliskoj prošlosti (pogledati pod Irak 2003. ili Bliski istok), sebe ipak stalno propituje, izlaže kritikama i iz njih želi učiti, svakako i u etičkom smislu. Europski samonametnuti standard je visok i stoga mora glasiti: međusobno razgovarati, a ne međusobno se tući. A tek ne zbog čiste mržnje se međusobno terorizirati.

Jedna lijepa, odviše lijepa slika? Možda. Ali ona nesporno propisuje i norme. Nije Europa uzalud, kako se pokazalo ovih godina, politički i civilizacijski najpoželjniji region: U njega dolaze ljudi iz cijelog svijeta.

Upravo zbog toga je napad u Londonu toliko vrijedan gnušanja. On potpokava europske standarde.

I ne samo to: Onaj ko se kombijem zaleti u grupu muslimana, pravi od sebe agenta Islamske države. On naime cilja na to da podijeli muslimane i nemuslimane, još bolje: da ih nahuška jedne protiv drugih. Muslimani, koji se osjećaju odbačenim, tako glasi računica, priklanjaju se fundamentalizmu, možda čak džihadizmu i spirala nasilja bi mogla dobiti dodatni obrt.

Kao reakcija na zločine iz mržnje u posljednje vrijeme primjeren je samo jedan jedini odgovor: europska inteligencija i razboritost. Ostatak preuzima čvrsta ruka države. 

 

*Autor je pisao komentar u trenutku dok još nije bio poznat identitet počinioca zločina.