Berti Vogts 65

Ako postoji drugo ime za borbeni duh, onda je to "Berti Vogts" (Berti Fogts). Svoje protivnike nije ispuštao iz vida, a eksplozivne akcije su mu još kao mladom igraču donijele nadimak "terijer".

Rođen je 30.12.1946. u Bitgenu u blizini Dizeldorfa. Njegovo puno ime glasi Hans-Hubert Vogts, ali su ga još kao dječaka svi zvali Berti.

Jednom Borusija - uvijek Borusija

Od 1965. do 1979. nosio je dres Borusije iz Menhengladbaha. Sa ovim timom pet puta je osvajao titulu šampiona Njemačke, jednom Kup Njemačke, a dva puta je osvajao Kup UEFA.

U tom periodu dva puta je bio biran za igrača godina u svojoj domovini, iako nikada nije mogao da se pohvali da je imao previše talenta u baratanju loptom. Vogts je bio primjer igrača koji je nevjerovatnim radom i trudom "peglao" svoje deficite i tako dostizao vrhunski kvalitet.

Bio je i njemački reprezentativac od 1967. do 1978. Vrhunac njegove karijere sigurno je bilo osvajanje titule Svjetskog prvaka na prvenstvu koje je 1974. održano u Njemačkoj. Na Evropskom prvenstvu 1972, gdje je Njemačka također bila prvak, bio je u timu, ali nije mogao nastupati zbog povrede.

Rad s mladima

Kao trener Vogts je od samog početka planirao sve do u detalje. I danas je zagovornik ofanzivnog stila igre. Dio njegove strategije je i njega mladih talenata, što je imao priliku da sprovede kao trener omladinaca u njemačkom fudbalskom savezu. Tu funkciju je obavljao od 1979. do 1990. "Želimo da se naša djeca posvete fudbalu, da igraju na igralištima i u parkovima", govorio je tada Vogts.

Od 1986. bio je član stručnog štaba reprezentacije kada je na njenom čelu bio Franz Beckenbauer. Od 1990. preuzima klupu reprezentacije, a njegova glavna deviza glasi: "Fudbal je timski sport."

Pritisak javnosti

Tokom vođenja reprezentacije Vogts je bio sporan za brojne medije i navijače. Jedan od razloga za to je što nije imao dara za odnos prema medijima. Ali, i u reprezentaciji je zadržao svoj borbeni karakter, čak i u trenucima kada je pritisak javnosti bio veliki. Naprimjer kada je Njemačka 1992. bila "tek druga" na Evropskom prvenstvu u Švedskoj. Za njemačku javnost je to nakon osvajanja titule Svjetskog prvaka 1990. bilo premalo.

"Svako zna da nakon uspona dolaze i padovi. Drugo mjesto niko u Njemačkoj ne priznaje kao uspjeh, pogotovo ako se selektor zove Vogts", izjavljivao je tada.

Na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u Njemačka je došla "samo" do četvrtfinala. Nakon neočekivanog ispadanja i poraza od Bugarske došlo je i do svađa među igračima i Vogts je po prvi puta ozbiljno razmišljao o odlasku sa klupe reprezentacije. "Živimo u vrijeme bombastičnih naslova u novinama. Svako mora da zna da tu udarci ponekad idu i ispod linije pojasa. Moraš da naučiš da živiš s tim, i to i činim", izjavio je tada Vogts. Kasnije je izjavio da su ga tada od ostavke odvratila samo silna pisma podrške koja je dobijao od navijača.

Pobjeda na Vembliju

Njegov karakter i njegova upornost isplatila se dvije godine kasnije. Ljeta 1996. na stadionu Vembli u Londonu Oliver Bierhoff je postigao "zlatni gol" u produžetku finalne utakmice na Evropskom prvenstvu. Češka je bila poražena, a Vogts i njegovi momci su slavili titulu.

I dok se na terenu još slavilo, Vogts je otišao do ugla iznad kojeg su bile tribine s njemačkim navijačima i poklonio se. "Htio sam da pokažem da su i igrači i trener odista ponosni što su postigli uspjeh te da "izgradim most" prema navijačima", rekao je poslije utakmice i dodao: "Ovom gestom sam htio da pokažem da smo svi jedno i da sam ponosan što sam ovu titulu mogao da osvojim za naše navijače."

1996. Vogts je izabran za selektora godine u svijetu i dobija odlikovanje Krst za posebne zasluge naciji. Titula Evropskog prvaka sigurno nije bila jedina njegova "zasluga" naciji kada je u pitanju fudbal, ali je samo ovaj put njegov rad dobio široko priznanje javnosti.

Odlazak u svijet

Ipak, nakon što je Njemačka 1998. ispala u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj, Vogts napušta klupu reprezentacije. Dvije godine kasnije preuzima klupu Bajera iz Leverkuzena. Ovaj tim vodi samo sedam mjeseci. U ljeto 2001. počinje "turneju po svijetu" koja traje i danas. Trenirao je reprezentacije Kuvajta, Škotske, Nigerije, a trenutno je na klupi Azerbejdžana.

Gdje god da je radio, "terijer" je to činio s puno elana. Uoči utakmice protiv reprezentacije Njemačke, u septembru 2010. u Kelnu, izjavio je: "Znamo da nemamo nikakve šanse. Ovo je besplatan čas fudbala za moje igrače. Nadam se da će svaki od njih naučiti nešto iz ove utakmice i to znanje ponijetu kući, u Baku."

Ni u 65. godini života Berti Vogts nije izgubio ono što ga je krasilo kao fudbalera - srce borca.

Autori: Calle Kops / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić