1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Teret (Titove) povijesti

Srećko Matić | Saša Bojić
14. novembar 2017

Hrvatska ne zna što bi sa svojim povijesnim nasljeđem - to najbolje pokazuju Brijuni i Goli otok, tvrdi novinar švicarskog lista NZZ. Štampa na njemačkom još piše o slovenačkom 'instagram-predsejdniku'.

https://p.dw.com/p/2nbF6
Kroatien Goli Otok ehemaliges Gefängnis
Foto: picture-alliance/dpa/HaloPix

Hrvatsko društvo još uvijek nije definisalo jasan odnos prema ostavštini Josipa Broza Tita - to je dijagnoza novinara Neue Zürcher Zeitunga (NZZ) Andreasa Ernsta. On je nedavno boravio i na Golom otoku i na Brijunima, dva otoka koja u "povijesti titoizma" igraju važnu ulogu. Na jednom je, piše NZZ, "diktator zatvarao svoje neprijatelje, a na drugome primao visoke goste."

U opširnijem članku za današnji NZZ analizira kakav je trag tih "četrdeset godina između Titovog uspona i njegovog kraja" ostavilo na današnju Hrvatsku i hrvatske građane.

Čak i više od toga, dodaje NZZ, "jugoslavensko nasljeđe unosi jaz u to (hrvatsko, nap. red.) društvo". Ernst napominje kako konzervativno-katolička desnica jugoslavensku ideju smatra prijetnjom - i da u njoj vidi "podmuklu masku iza koje se krije ideja velike Srbije".

Na drugoj pak strani, za ljevicu, kako piše NZZ, Titova borba ujedno znači i oslobađanje hrvatskog naroda od strane vladavine i fašizma i dodaje kako ljevica "fašističku Hrvatsku (1941.-1945.) smatra marionetom tadašnjih saveznica Njemačke i Italije".

Ernst u svom članku piše kako se zbog bavljenja "duhom Jugoslavije" u Hrvatskoj rasplamsava "kulturna borba" (Kulturkampf) oko sadržaja školskih knjiga, imena trgova, natpisa na pločama i kanonizacije kontroverznih kardinala.

Brijuni
Diskretni šarm titoizmaFoto: gemeinfrei

NZZ nije zaboravio spomenuti ni Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima (kolokvijalno nazvano "Vijeće za suočavanje s prošlošću"), koje je vlada Republike Hrvatske utemeljila u proljeće ove godine, i koje bi, piše švicarski dnevnik, "trebalo dati preporuke o odnosu prema povijesti Hrvatske između 1941. i kraja Jugoslavije". To Vijeće je, piše Ernst, samo sebe u "najkraćem mogućem roku blokiralo".

Za Goli otok će autor teksta u NZZ-u zaključiti: "Ovaj otok bi mogao biti memorijalni centar sjećanja na propalu Jugoslaviju. Ali u stvarnosti on nije niti dostojno mjesto sjećanja na kojem se zainteresirani mogu informirati o jednom tragičnom poglavlju prošlosti niti profesionalno napravljeni turistički tematski park, 'jugoslavenski Alcatraz'." O Brijunima kaže: "Na ovom otoku se ne inscenira Titov kult niti se prešućuje njegova epoha." Ernst je, doduše, mišljenja da i ovo mjesto - kao i Goli otok i Kumrovec - pokazuje neodlučnost Hrvatske u odnosu prema svojoj povijesti, ali da Brijuni zrače "njezim neodoljivim šarmom".

Trijumf „Instagram-predsednika"

„Nema političara kojeg Slovenci bolje poznaju od 54-godišnjeg Boruta Pahora, pobjednika predsjedničkih izbora sa 53 odsto osvojenih glasova", piše frankfurtski dnevnik Frankfurter algemajne cajtung: „Pahor je na političkoj pozornici već više od 30 godina. Kao učenik i student se angažovao u Komunističkoj partiji, pa je stigao i do Centralnog komiteta – kao najmlađi član. Pravovremeno je mutirao u socijaldemokratu, da bi mogao da nastavi karijeru u demokratskoj Sloveniji. U Parlament je ušao 1992, predsjednik Socijaldemokratske stranke je postao 1997, tri godine kasnije je postao predsjednik parlamenta. Ušao je i u Evropski parlament 2004, a od 2008. do 2011. je bio premijer".

Pahor na Instagramu
Pahor na InstagramuFoto: Instagram/Borut Pahor

„On smatra da je uloga predsjednika države skrojena po njegovoj meri. Pahor je svoje prvo predsjednikovanje inscenirao kao permanentan rijaliti-šou. Sa narodom je rado komunicirao preko društvenih mreža; Slovenci su ga zvali „instagram-predsjednikom"; mnogo prije Makrona i Kurca je njegovao imidž zvijezde, doduše, za razliku od dvojice pomenutih, uz strogo izbjegavanje političkih sadržaja. Pahor je neumorno nasmijan političar koji širi dobro raspoloženje i kloni se konfrontacija. Za vrijeme svog prvog predsjedničkog mandata mu je uspjelo da funkciju, koja ionako ima male nadležnosti, potpuno depolitizuje", piše Frankfurter algemajne cajtung.

Dnevnik Tagescajtung piše: „Oni koji pokušaju da rezultat ovih izbora smjeste u okvir „desničarski populisti protiv establišmenta" – griješe. Slovenački birači su malo drukčiji od onih u susjednoj Austriji. Ovdje se prije radilo o smjeni straže između starog i novog, između iskusnog političara koji još poznaje stari jugoslovenski sistem i koji se izborio za nezavisnost. Nasuprot njemu stoje predstavnici generacije koja, otkako zna za sebe, živi u Sloveniji koja je 1991. postala nezavisna."