Svijet zmija: Od agresivnih do bezazlenih

Svjetska zdravstvena organizacija sada nudi banku podataka o ubodima zmija otrovnica. U njoj su fotografije, informacije, serumi protiv otrova i savjeti. Pitanje koje se postavlja je u kojoj su mjeri otrovne zmije opasne i kako se treba ponašati prema njima prije i nakon uboda?

Zapravo su zmije otrovnice više-manje bezazlene. Ukoliko se prema njima postupa pravilno, one ne predstavljaju opasnost, jer se uvijek daju u bijeg. To tvrdi Dr. Wolfgang Boehme, ekspert za zmije. A ko to može bolje tvrditi nego on. Već 40 godina proučava zmije. Nikada ga nisu ujele. "Zmije su fascinantne. Ili ih mrzite ili su vam odvratne ili ih, kao ja, smatrate fantastičnim", kaže Dr. Boehme.

Neke zmije ne ujedaju rado

Na zemlji postoji 2.800 različitih vrsta zmija, od kojih je 10% otrovno. Ali među zmijama otrovnicama postoje razlike. "Postoje zaista agresivne zmije otrovnice, ali ima i onih koje ne ujedaju rado. Zašto, to je teško reći. One ne ujedaju ukoliko su ih okolnosti na to ne prisile. Agresivnost zmijama nije potrebna. Tako recimo morske zmije skoro nikada ne ujedaju. Ali ako to jednom urade, može biti vrlo neprijatno", ističe Dr. Boehme.

Azijske zmije otrovnice lako se love, i to rukom. Duge su po dva metra i važe kao delikatesa. Za razliku od njih afričke mambe često ujedaju. I one uglavnom bježe, ali ako se osjećaju napadnute, vrlo brzo postaju agresivne. Mambe su brze zmije, koje spretno gmižu po drveću. Da bi uhvatile svoj plijen, ptice, guštere i žabe one moraju biti veoma brze. Zmije nose otrove, čiji cilj nije da ubiju. Njihovo toksično dejstvo, podvlači Dr. Boehme, samo je sporedni efekat. "Kada zmije progutaju svoj plijen, moraju ga hemijski razložiti. Stoga su im potrebne agresivne pljuvačne žlijezde. A to je otrov!"

Nakon ujeda rana se odmah mora razrezati

Sastav otrova zavisi od hrane. Tako recimo neke zmije u Maroku imaju sasvim drugačiji sastav otrova nego iste takve na sjeveru Indije. Jedne se hrane uglavnom hvatajući škorpione a druge jedu miševe.

Zmijski otrovi se dijele na nervne i takozvane krvne otrove ili hemotoksine. Hemotoksini razaraju crvena krvna zrnca, dolazi do nekroze, tkivo počinje da truli. Ali protiv ovih otrova se može djelovati. Rana se odmah mora razrezati, najbolje žiletom i krv mora iscuriti a sa njom i veća količina otrova. U najgorem slučaju mora se amputirati noga ili ruka. Svjetska zdravstvena organizacija je godišnje zabilježila 300.000 amputacija, koje su posljedica ujeda zmija otrovnica.

Nervni otrovi, koje imaju kobre, mambe ili vodene zmije puno su opasniji. Oni direktno djeluju na centralni nervni sistem. Nekad je potrebno samo nekoliko minuta da dođe do paralisanja i smrti gušenjem. Nakon ujeda neophodno je odmah ubrizgati protuotrovni serum.

Najfatalnije su zmije, koje imaju i jednu i drugu vrstu otrova. Stoga, kada ugledate zmiju bitno je sakriti strah i pokazati odlučan nastup i ona će se povući.

Autor: Judith Hartl/Jasmina Rose

Odg. urednica: Marina Martinović