Svijet nas je ostavio na cjedilu | Politika | DW | 10.09.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Svijet nas je ostavio na cjedilu

Građanski rat u Jemenu je po navodima UN-a najveća humanitarna katastrofa na planeti. Jemenski novinar u autorskom tekstu za DW opisuje svakodnevnicu u Sani pod vladavinom Hutijevaca poslije pet godina rata.

Kažu: „Rat donosi dobro", ali to je laž. Kažu: „Rat će nam pomoći", a on nas je uništio. Kažu: „Izgradićemo moderni Jemen." A mi doživljavamo smrt i razaranje koje donose razne religiozno-ekstremističke paravojske.

Doživjeli smo kraj političkih prava i medijskih sloboda o kojima smo sanjali prije nego što su 2014. došli problemi sa Hutijevcima. Dok zaraćene strane pregovaraju o slobodnim izborima i mirovnom sporazumu, širi se nasilje i raste broj siromašnih i gladnih. Svaki dan ih je sve više.

Naoružani ekstremisti očito sprovode etničko i političko čišćenje u oblastima kojima gospodare. Najprije su njihovi politički protivnici bili žrtve, a onda njihovi bivši saveznici. Različite formacije u ratu počele su sve više da liče jedne na druge.

Izbor između kuge i kolere

Svaka naoružana grupa opisuje svoje aktivnosti kao „dužnost čuvanja bezbijednosti od neprijateljskih agenata". Ti agenti su obično pripadnici druge partije. Međutim, ni jedna od tih „vlada" ne brine se o isplaćivanju dohotka, održavanju infrastrukture ili o pravima običnih ljudi. Oni svoju vlast baziraju na nasilju i iznuđivanju novca od ljudi. Oni oduzimaju prava svojim političkim protivnicima i plijene njihovu imovinu.

U glavnom gradu Sani učitelji ili službenici više nemaju pravo na platu ili zdravstvenu zaštitu. Svijet je podržao paravojsku koja je odstranila sve što ima veze sa pravom i zakonom u mojoj zemlji i koja je ostatak političkih snaga također pretvorila u paravojske. Imamo izbor između kuge i kolere.

Jemen, Soldaten nach Angriff (picture-alliance/dpa/Y. Arhab)

Sve teži život naroda u Jemenu

Zamislite život bez očiju i udova. Tako izgleda život bez prava, zaštite i zakonitosti. Novinarstvo je proglašeno zločinom, osim ako niste spremni da hvalite političare i da njihove zločine opišete kao dio rješenja. Nezavisna štampa je eliminisana.

Jedan moj prijatelj je na čelu nevladine organizacije. Ni njima nije bolje. Hutijevci kontrolišu sve. Umjesto ranije godišnje dozvole za rad sada se za svaku aktivnost mora zatražiti posebna dozvola. Moj prijatelj kaže da tamo više ne mogu ni u klozet bez dozvole.

Svako ko se suprotstavi Hutijevcima biva prognan ili ubijen. A oni koriste sudove da bi to legitimisali. U julu je jedan sud u Sani na smrt osudio tridesetoro ljudi – političare, naučnike i novinare – zbog „veleizdaje".

Hutijevci tvrde da su to agenti koji sarađuju sa neprijeteljem – Saudijskom Arabijom ili drugim jemenskim strankama u gradovima Maribu i Adenu. To je samo jedna od mnogih represivnih metoda kojima gledaju da suzbiju svaku opoziciju u korijenu.

Neraspoloženje raste

Situacija nije bolja ni van glavnog grada. Nedavno sam snimao reportažu u Maribu, gradu na 200 kilometara istočno od Sane. Na tom području vlada Islah, islamska stranka koja važi kao dio međunarodno priznate vlade Jemena, vlade koja se bori protiv Hutijevaca.

Islah je počela vojnu ofanzivu protiv plemena Ašraf kako bi ostvarila uticaj u regionu. Tenkovi, artiljerija i naoružani ekstremisti su ostavili za sobom pustoš. Mnogi stanovnici otada žive u šatorima ili su pobjegli u Sanu.

U Sani se ekonomska situacija pogoršala. Svakog dana se uvode novi porezi i carine zbog kojih sve više malih privrednika propada. Osim toga, Hutijevci od preduzeća traže da plate dozvole za rad i „ratnu taksu".

Jemen Krieg l Wassernot in Sana (picture-alliance/RIA Novosti)

Mnogi su se nadali da će Hutijevci iskorijeniti korupciju i da će im biti bolje...

Kada su došli na vlast, mnogi su mislili da će napokon da suzbiju korupciju. Ali, danas ljudi osjećaju strah, mržnju i gnjev. Kada neko kritikuje Hutijevce u javnosti, na primjer, u sredstvima javnog prevoza, drugi to glasno odobravaju.

Bolje je ne gledati vijesti

Posle pet godina rata, Jemenci su naučili neke stvari koje im pomažu da izbjegnu još veći bol. Ne gledamo više u slike takozvanih mučenika, koje se vide svuda, i ne uključujemo više vijesti.

Ako, na primjer, pregledaš slike mučenika, možda ćeš naići na nekog rođaka koji se priključio paravojnim jedinicama i smatra da ti ne zaslužuješ da živiš ako ga ne podržavaš. Ili ćeš vidjeti lice prijatelja kojeg dugo nisi sreo.

Sada bi mogao da u emisiji vijesti čuješ glas jednog drugog prijatelja koji je postao zločinac, i koji govori o značaju rata dok putuje svijetom po hotelima sa pet zvjezdica i kao predstavnik tvog bola zarađuje hiljade dolara.

Prisiljeni smo da živimo bez strasti i nade. Naši snovi su stavljeni na crnu listu. A naši političari su nas ostavili na cjedilu. Staramo se još samo o tome kako da postanemo nevidljivi i ostanemo živi i najveći cilj za vrijeme čitavog ovog rata nam je da proslavimo još jedan rođendan. Ponekad je to i jedini cilj koji nam je još ostao.

*Našer Šarif je pseudonim jednog jemenskog novinara koji živi u Sani, a čije je ime poznato redakciji DW-a. On je zbog rizika za svoju bezbjednost zamolio da ovdje piše pod pseudonimom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije