Svijet bez Facebooka?
6. februar 2019
Društveni mediji su promijenili naš način života i način na koji komuniciramo. Kako tačno – time se bave brojni naučnici, uključujući i psihologinju Sabinu Trepte.
Gospođo Trepte, Facebook je počeo sa radom prije 15 godina. Kada razmišljate o njegovim počecima, šta vam prvo pada na pamet?
U Njemačkoj je Facebook počeo sa radom nešto kasnije. Najprije je proradio Studi-VZ. To je bila prva društvena mreža i za mnoge ljude to je bio prvi kontak sa internetom. To ih je zapravo i navelo da koriste internet.
Šta su ljudi tamo radili?
Pa, isto što rade i na Facebooku. Međutim, uslovi korištenja su bili malo drugačiji, jer se korisnici nisu samo prijavljivali sa svojim pravim imenom, već su i sami dizajnirali svoje profile. Normalnim pretraživanjem interneta moglo se ući u profile ljudi i vidjeti šta su jeli i šta su sve radili tokom dana. Bila je to, da tako kažem, društvena mreža u svom izvornom obliku i vrlo uspješan format koji je napravio revoluciju u online-komunikaciji.
Danas su Nijemci poznati po tome što su veoma rezervisani kada je u pitanju objavljivanje ličnih podataka na internetu. Zar to tada nije bila tema?
Ne, u početku nisu razmišljali o tome i zato smo se počeli baviti istraživanjem "privatnosti” - jer smo se čudili zbog čega je to tako. To se dešavalo prije Facebooka, pojavom blogova, kada su počela da važe sasvim drugačija pravila od "face to face”- komunikacije. Na primjer, ljudi su prilično otvoreno govorili o tome kako žive i kakva je njihova vlastita dnevna rutina.
I kako je došlo do prelaska sa Studi-VZ na Facebook?
Facebook je najprije počeo da se koristi u SAD-u. A kada je došao u Njemačku, ljudi su već znali što se događa, a neki – kao ja na primjer - počeli su najprije da koriste Facebook u SAD-u. U konačnici Facebook je imao puno više novca i to ga je napravilo mnogo profesionalnijim, a bio je i mnogo više internacionalan od Studi VZ-a.
Kada se u Njemačkoj razvila jaka svijest o zaštiti podataka?
Na Otvorenom univerzitetu u Hamburgu organizovali smo skupove na tu temu tokom 2010. i 2011. godine. Naišli smo na nevjerovatan interes javnosti. Pitanje je bilo: kako mogu nastaviti da održavam kontakte na internetu, koji me ispunjavaju, a u isto vrijeme štititi svoju privatnost? Mislim da se u to vrijeme počela stvarati svijest o tome.
Ali zašto je to tako samo kod Nijemaca? Čini se da se u SAD-u ovom temom bave na drugačiji način.
Za to postoje mnogi razlozi. U SAD-u je veoma važno, i to puno važnije nego kod nas, nešto što se zove "Reputation Management" - i to možete lako uočiti na Facebooku. Drugi razlog je to što u Njemačkoj imamo veliki dijapazon medija, koji ljude informišu ne samo o svakoj vrsti uslužne djelatnosti već i o rizicima, koje ona nosi. Više smo o tome informisani nego ljudi u mnogim drugim zemljama. I treće, po mom mišljenju, to ima neke veze sa našom istorijom. Mi smo vrlo kritički socijalizovani, jer smo senzibilisani za tu temu zbog naše prošlosti, kako zbog Trećeg rajha, tako i zbog nadzora koji je vršio Stasi - tajna policija bivšeg DDR-a.
Šta mislite, gdje će Facebook biti za 15 godina?
Dakle, kada pogledam svoje studente, moj utisak je da oni jednostavno nisu zainteresovani da dijele tekstualne informacije s drugima. Oni bi više voljeli da razmjenjuju informaciju zasnovanu na slici, jer se time otvara veći semantički prostor i stvara više prostora za interpretaciju. Drugim riječima: Svi su prije nekoliko godina emigrirali na Instagram. Oni od 25 godina pa naviše još uvijek imaju adrese na Facebooku. Ali FB najviše koriste, kako bi mogli da komuniciraju sa starijim ljudima, na primjer članovima porodice i da čitaju vijesti. Zapravo, današnji studenti više nisu na Facebooku. Oni koriste Instagram i Messenger. Zato mogu da zamislim da u budućnosti Facebook više neće postojati, da je to model koji izumire i da se i sada više koristi iz sentimentalnih razloga, kao kakav lijep dnevnik koji služi da održi sjećanje o tome šta sam radila između 2008. i 2015. To će biti tako ako Facebooku ne uspije da se redefiniše i ponovo pronađe. Facebook se već mnogo promijenio posljednjih godina - napravio je put od komunikacijske do informacijske platforme i to je upravo ono na što se ta kompanija želi još više koncentrisati.
Da li smatrate to upitnim?
Ne. To sve postaje alarmantno samo kada ljudi misle da je to jedina informacijska platforma. Mnogo je crnog oslikavanja. Ljudi znaju da svoje poruke dobijaju preko Facebooka. I da mogu da kažu: Ovo je previše jednostrano za mene. Kao korisnik, znam da sam dobio ono, što sam prethodno odabrao. Problem nije u Facebooku, ali osnovni problem je uglavnom kada ljudi koriste samo jedan kanal vijesti.
Je li tu sada potrebna medijska edukacija?
Da. Mora biti jasno da se moraju pogledati različiti izvori i da treba znati kako se medij/online-portal finansira. Mnogi studenti, kada otvaraju list "Bravo", ne znaju šta je uvodnik a šta oglašavanje. Malo studenata čita časopise ili novine, tako da u djetinjstvu i mladosti jednostavno nisu u stanju razviti medijsku percepciju. Smatram da je to mnogo gore od toga što se Facebook uspostavio kao portal za vijesti.
Da li je to apel školama?
Ne, to je više apel djeci i roditeljima. To ne može biti samo zadatak škole. Ono što škola još uvijek može učiniti je da nudi fleksibilne formate nastave koji omogućavaju nastavniku da nekad čita novine sa učenicima. A to trenutno nije moguće. Nastavnici imaju takav program da više nisu fleksibilni u izboru didaktike. Kada bi imali više vremena i fleksibilnosti, ponovo bi donijeli novine i diskutovali o tome sa svojim učenicima. I to bi trebalo da se praktikuje, ne samo u predmetu kao što su društvene studije, već i u osnovnoj školi i nižim razredima - u svim predmetima.
Intervju vodila: Petra Lambeck
Sabine Trepte vodi katedru za medijsku psihologiju na Univerzitetu Hohenheim. Istraživačke radove radila je u oblasti medijske psihologije na temu: privatnost i samootkrivanje na društvenim mrežama, psihološki procesi sticanja znanja o političkim medijima i društvenom identitetu.