Svi smo odgovorni za slobodu

Kako je moguće da ljudi, okupljeni oko autobusa sa izbjeglicama, urliču i satima blokiraju da se preplašene izbjeglice prebace u smještajne centre. Kako je moguće da glasno skandiraju "Mi smo narod", dok policija odvlači uplakanog dječaka od mnoštva okupljenih. Zašto jedna grupa ne primjećuje strah druge? Karolin Emke (Carolin Emcke) je za svoju upravo objavljenu knjigu "Protiv mržnje", mnogo puta pogledala scenu, koja se u februaru 2016 odigrala u saksonskom Klausnicu (Clausnitz). Ne da bi oduđivala več da bi razumjela šta dovodi do takvog zastranjivanja? Koji kriteriji tu djeluju? I kako funkcioniraju mehanizmi mržnje?

Autorica iz Berlina ne postavlja agresivno svoja pitanja. Jasno i razumljivo ona analizira fenomene i uzroke mržnje, koja je uvijek iznova uperena protiv izbjeglica. Ljubav može biti slijepa, nada dovesti do zablude a navodna zabrinutost zamaskirati odbacivanje  Slika "zabrinutih građana" fungira kao slika diskursa, koja treba da odvrati od racionalnih razloga za brigu."

Karolin Emke spada u red renomiranih njemačkih novinara. Široj javnosti je postala poznata izvještajima sa ratnih i kriznih područja. Njene priče su protkane saosjećanjem sa žrtvama, sve do granice bola. U svojim kolumnama i knjigama ona tematizuje porast agresivnosti i polarizacije u njemačkom društvu. Za njen angažman joj je juče u Frankfurtu na Majni uručena ugledna Mirovna nagrada nemačkih knjižara. 49-godišnja autorka je nagrađena za „doprinos društvenom dijalogu".

U govoru pred skoro 1.000 zvanica u crkvi svetog Pavla - među kojima je bio i predsjednik Joahim Gauk - Emke je pozvala na angažman za stvaranje slobodnog i demokratskog društva: "Pseudo vjerski i nacionalistički dogmatici" žele da zastraše sve one koji se zalažu "za slobodu jedinstvenog i drugačijeg - individualnog". Ne radi se tu o muslimanima, izbjeglicama ili ženama, rekla je Emke.

Angažovanje za slobodu i demokratiju - naporno

Emke je priznala da je angažovanje za slobodu i demokratiju naporno. Uvijek će biti sukoba oko različititih uvjerenja. "Ali, zašto bi to moralo da bude jednostavno?" Svaki pojedinac je pozvan da interveniše "riječima i djelima u ovom sve brutalnijem svijetu: stari i mladi, zaposleni i nezaposleni, više i manje obrazovani, transvestiti i pastori, preduzetnice i oficiri."

Emke se osvrnula i na lične teme - između ostalog je veoma otvoreno govorila o svojoj homoseksualnosti i vjerskim pitanjima. "Čudno iskustvo je kada nešto tako lično kao ljubav, za druge može da bude toliko važno da oni sebi uzmu za pravo da se miješaju u naše živote, negiraju naša prava ili dostojanstvo", rekla je ona. Slično doživljava i kada se "protivnici Islama bave pitanjem nošenja marame".

Filozofkinja Sejla Benhabib je rekla da Emke nije za nju samo intelektualka, već i prijateljica – njih dvije su studirale kod Juergena Habermasa u Frankfurtu. Emke je stvorila "jedinstvenu mješavinu reportaže, filozofske refleksije i literarne kompozicije i kao „moralni svjedok" piše o ljudskoj patnji u oružanim sukobima, ali i o drugim oblicima patnje i ćutanja, koje osjećaju svi oni koji su drugačiji, bilo seksualno, psihički, vjerski ili etnički".

Karolin Emke je rođena 1967. godine u Milhajmu na Ruru u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, studirala je filozofiju i doktorirala na konceptu "kolektivnog identiteta". Živi i radi kao slobodna novinarka i publicistkinja u Berlinu. Za svoj rad Emke je više puta nagrađivana. U svojoj novoj knjizi „Protiv mržnje" („Gegen den Hass") Emke kritikuje nacionalistički i religiozni fanatizam i zalaže se za kulturu i raznolikost.

Mirovna nagrada njemačkih knjižara se dodeljuje od 1950. godine, dotirana je sa 25.000 evra. Među najpoznatije dobitnike spadaju Albert Švajcer (1951), Herman Hese (1955), Astrid Lindgren (1978), Zigfried Lenc (1988), Mario Vargas Ljosa (1996), Juergen Habermas (2001) i Orhan Pamuk (2005).

 

Agencije