1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sve medalje hrvatskih rukometaša

1. februar 2010

U sinoćnjem finalu EP za rukometaše Hrvatska je poklekla pred boljom Francuskom. Posljednjih 15-tak godina ova reprezentacija je osvojila niz medalja, a popularnošću se primakla dosada neprikosnovenim nogometašima.

https://p.dw.com/p/LoNS
Ivana Balića mnogi smatraju najboljim rukometašem svijeta
Ivana Balića mnogi smatraju najboljim rukometašem svijetaFoto: picture-alliance/ dpa
Među navijačima su rukometaši po popularnosti dostigli dosada neprikosnovene nogometaše
Među navijačima su rukometaši po popularnosti dostigli dosada neprikosnovene nogometašeFoto: Vid Mesaric

Nakon što je osvojila dva olimpijska i jedno svjetsko zlato, hrvatska rukometna reprezentacija nije uspjela osvojiti i prvo mjesto na europskom prvenstvu. U finalnom susretu igranom u Beču u Stadhalle pred 11.000 gledatelja odabranici Line Červara izgubili su od Francuske 21:25 (12:12).Hrvatska je tako po drugi put na europskim smotrama osvojila srebrnu medalju, nakon što je poražena u finalu i 2008. godine, dok je 1994. godine u Portugalu bila treća. Ukupno gledano ova reprezentacija je na posljednjih deset velikih natjecanja upisala čak devet polufinala, te osvojila šest medalja na velikoj sceni.

Rukometaši su jedina hrvatska ekipa koja je dvaput osvajala olimpijsko zlato (1996., 2004.), a naslov svjetskih prvaka iz Portugala 2003. zasigurno je jedna od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta.

Sve je počelo mediteranskim zlatom

Hrvatski rukometni savez je članom Međunarodnog rukometnog saveza (IHF) postao 10. travnja 1992., a prvi veći uspjeh rukometaši su ostvarili godinu dana poslije kada su u Francuskoj osvojili mediteransko zlato. Na Europskom prvenstvu 1994. stigla je i prva medalja - brončana - sa najvećih međunarodnih natjecanja, a 1995. osvojeno je srebro na Svjetskom prvenstvu na Islandu.

Trener Velimir Kljaić vodio je reprezentaciju do zlata na OI u Atalanti
Trener Velimir Kljaić vodio je reprezentaciju do zlata na OI u AtalantiFoto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

Ta prva "zlatna" generacija rukometaša svoje je vrhunac imala na Olimpijskim igrama u Atlanti, kada su osvojili zlatno odličje, prvo olimpijsko zlato u povijesti samostalne Hrvatske. Reprezentaciju je u Atlanti vodio Velimir Kljaić, a igrali su Patrik Ćavar,Valner Franković, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Vladimir Jelčić, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Zoran Mikulić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić i Vladimir Šujster.

Prva "zlatna generacija" hrvatskog rukometa 1997. ponovno postaje mediteranskim prvacima, a potom slijede godine smjene generacija u kojima su rukometaši bili daleko od medalja. Na Svjetskom prvenstvu 1997. Hrvatska je bila tek 13., dvije godine kasnije 10., a 2001. deveta, dok je na prvenstvima Europe osvajano osmo, šesto i dvanaesto mjesto. Hrvatska je 2000. bila domaćinom Europskog prvenstva, a velika očekivanja nisu se ispunila. Nakon poraza od Slovenije rukometaši su zauzeli "tek" šesto mjesto, pa je propušten i plasman na OI u Sydneyu.

Červar donio seriju uspjeha

Dolazak Line Červara na čelo reprezentacije i sazrijevanjem iznimno talentirane nove generacije započinje preporod koji je kulminirao 2003. na SP-u u Portugalu. Početak je bio katastrofalan jer je Hrvatska u prvoj utakmici izgubila od Argentine, a u prvom poluvremenu druge utakmice protiv Saudijske Arabije gubila sa 10:8 i igrala očajno. Preokret je bio čudesan - u skupini je pobjedama u dramatičnim završnicama protiv Rusije, Mađarske i Francuske osigurano prvo mjesto, da bi u drugom dijelu Hrvati bili uvjerljivi protiv Egipta i Danske. U polufinalu su "Pakleni" nakon produžetka svladali Španjolce (39:37), a u velikom finalu nadigrali Njemačku (34:31) i osvojili naslov svjetskih prvaka.

Crveni karton za Linu Červara na utakmici finala EP 2008.
Crveni karton za Linu Červara na utakmici finala EP 2008.Foto: AP

Taj povijesni uspjeh ostvarili su Ivano Balić, Valter Matošević, Vlado Šola,Venio Losert, Zvonimir Bilić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Dragan Jerković, Božidar Jović, Mario Kelentrić, Blaženko Lacković, Petar Metličić, Velimir Rajić, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Renato Sulić, Tonči Valčić, Ivan Vukas i Vedran Zrnić.

Već sljedeće godine - 2004. - na EP-u u Sloveniji nizom nes(p)retnih okolnosti Hrvatska je bila četvrta i ostala bez medalje, kao i na EP-u 2006. kada su izabranici Line Červara došli do polufinala, ali ostali bez odličja. Dio tih frustracija sa EURA "naplaćen" je olimpijskom zlatom u Ateni, do kojeg su hrvatski rukometaši došli na najuvjerljiviji mogući način sa osam pobjeda u osam utakmica. Niska uspjeha nastavljena je 2005. osvajanjem srebrnog odličja na Svjetskom prvenstvu u Tunisu, gdje su tek u finalu zaustavljeni od Španjolske.

Loše uspomene na SP 2007.

Petar Metličić na SP u Kelnu (2007.)
Petar Metličić na SP u Kelnu (2007.)Foto: picture-alliance/ dpa

Godinu dana kasnije hrvatska rukometna reprezentacija je ponovno osvojila četvrto mjesto na Europskom prvenstvu, a Svjetsko prvenstvo 2007. u Njemačkoj pamtit će se po činjenici da su hrvatski rukometaši imali čak devet pobjeda i samo jedan poraz, no taj jedini neuspjeh bio je u četvrtfinalu od Francuske, pa je Hrvatska na kraju bila "tek" peta, iako je ukupno imala bolji omjer pobjeda i poraza od prvaka Nijemaca.

Dugi niz "prokletstva" na europskim smotrama prekinut je konačno na EURU u Norveškoj gdje je osvojena srebrna medalja. U finalu su bolji bili Danci, kojima je djelomice "vraćen dug" na Olimpijskim igrama u Pekingu kada su se "Pakleni" (ili "Kauboji") upravo pobjedom nad Dancima plasirali u polufinale. Nažalost, tradicija da Hrvatska svaki puta kada ode na OI osvoji zlato poništena je polufinalnim porazom od Francuske, a potom su Hrvatsku u borbi za broncu svladali i Španjolci. Nakon sjajnog nastupa na "domaćem" prvenstvu svijeta 2009., i finalnog poraza protiv puno bolje Francuske, Hrvatska je i u Austriji ove godine u finalu EP izgubila od iste reprezentacije.

Autor: hina/agencije/sma

Odg. ur.: A. Slanjankić