Super-kardinal u Bonnu

Prvi kardinal Hondurasa, Oscar Andreas Rodriguez Maradiaga je navikao biti u središtu pažnje. I dok je prije nekoliko dana boravio u Bonnu, nije ga se trebalo dugo moliti da nakon mise u bonnskoj katedrali sjedne za klavijaturu i isproba nekoliko tonova. Doduše, on osobno tek rijetko još svira na koncertima, ali uvijek iznova sjeda za klavir i jazz mu je prava strast.

Kardinal Maradiaga je po mnogo čemu izuzetna osoba, jer otprilike kako neki sakupljaju poštanske marke, kardinal Maradiaga skuplja diplome. Osim što je studirao teologiju i kasnije i sam predavao eklesiologiju i teologiju morala, studirao je i klavir, kompoziciju, fiziku, matematiku, kemiju, filozofiju, a povrh toga je na sveučilištu u Innsbrucku diplomirao kliničku psihologiju i psihoterapiju.

Naravno, da bi to postigao mu je trebalo i znanje jezika. Osim "svog" španjolskog, tečno još govori talijanski, portugalski, francuski, engleski i njemački, da sad ne spominjemo i latinski i starogrčki. Zbog svoje ljubavi prema jazzu je naučio svirati i saksofon, ali ono što ovog 71-godišnjaka čini možda jedinstvenim u cijelom kolegiju kardinala jest da posjeduje i važeću dozvolu pilota helikoptera. Usprkos svojim godinama, često sam leti u zabačene župe svoje domovine Hondurasa kako bi posjetio vjernike.

"Što smjera Papa?"

Naravno da nije čudno što je i Katolička crkva već odavno primjetila talente kardinala i pripadnika Družbe sv. Franje Saleškog. On je nadbiskup Tegucigalpe i predsjednik biskupske konferencije svoje domovine, ali i na čelu katoličke humanitarne organizacije Caritas International. Član je i Upravnog vijeća nevladine humanitarne udruge salezijanaca Don Bosco Mondo koja pomaže mladima koji nemaju perspektive, a privukao je i pažnju svjetske javnosti kad je 1999., zajedno s pjevačem grupe U2 Bonom, predao tadašnjem njemačkom kancelaru Schröderu peticiju sa 17 milijuna potpisa za oprost dugova siromašnom svijetu.

Iako je kardinal Maradiaga došao u Bonn zapravo na konferenciju udruge Don Bosco Mondo, pažnju svih okupljenih je privukao svojom drugom, razmjerno novom funkcijom i možda najtežom od svih koje ima. Naime, od prošlog listopada je na čelu komisije kardinala koju je sazvao papa Franjo i čija je zadaća reformirati upravu Katoličke crkve odnosno kurije u Vatikanu.

Europski član te komisije kardinala, u medijima već poznate kao K-8 je i njemački kardinal Marx, ali tek kardinal Maradiaga je u Bonnu bio spreman otkriti barem djelić onoga o čemu razmišljaju izabrani kardinali. Naravno, problema ima mnogo i oni nisu jednaki svugdje u svijetu. U Njemačkoj je velik problem odnosa i utjecaja vjernika, dakle laika koji su i organizirani u raznim vijećima i skupinama prema zbivanjima u Crkvi, osobito takvoj Crkvi u kojoj ima sve manje svećenika.

Crkva nisu svećenici, nego vjernici

Kardinal iz Hondurasa je otkrio kako i Papa želi da se vjernici više uključe u zbivanja u Crkvi i kako je "sigurno da Papa želi neku novu instituciju za laike." Nije isključeno niti da to bude na razini kongregacije i kardinal Maradiaga pita: "Imamo kongregaciju za biskupe, za svećenike, za nauk vjere, zašto onda ne bi mogli imati i kongregaciju za laike?"

Konačno, vjernici čine većinu Crkve i makar su u doba prvih kršćana zajednički odlučivali o mnogim pitanjima, danas jedva da imaju ikakav utjecaj na zbivanja u Crkvi. A kad se kaže "vjernici", to onda ne znači samo muškarci. U toj mogućoj novoj kongregaciji bi mogle biti i žene i u svakom slučaju osobe koje žive u braku. Konačno, ta kongregacija bi se mogla onda baviti i problemima koje muče obitelji.

A kad je riječ o nedostatku svećenika, osobito takvih koji bi poznavali svoju župu i znali probleme vjernika za koje su teoretski zaduženi, to nipošto nije samo problem Europe. I u Hondurasu ima mnoštvo zabačenih sela u kojima nema svećenika i kardinal Maradiaga ne može niti svojim helikopterom u baš svaku župu. Zato još od 1966. tamošnja Katolička crkva obučava laike da predvode službu Božju, naravno bez Otajstava što mogu samo zaređeni svećenici. Danas u Hondura su ima oko 17 tisuća takvih Delegados de la Palabra i oko toga se ne podiže nikakva buka. I to makar među njima nisu samo muškarci, nego i žene koje snose odgovornost za svoje zajednice.

Svi smo mi slični - i ne samo pred Bogom

Uopće, kardinal Maradiaga je uvjeren kako razlike u problemima vjernika Europe i Južne Amerike, Afrike ili Azije nipošto nisu tako velike kako se čini. Ali problem su i biskupi koji tek nerado razgovaraju o stvarnim problemima, već i zbog toga jer tek poneki od njih koriste današnja sredstava komunikacije. On osobno, odmah nakon jutarnje molitve provjerava svu svoju elektroničku poštu, ali zna da čak i Papa to ne čini: "To je sve neka druga galaksija", uzdiše kardinal.

Ipak, dobro služe i stari modeli komunikacije, ali oni su previše rijetki. Najbolji primjer je Biskupska sinoda: jednostavno nije dovoljno da se izaslanstva okupe svake tri godine, nego je potrebno da to postane stalno tijelo gdje će se slušati problemi drugih i zajednički pronaći rješenje: "Biskupska sinoda je veoma dobar instrument kolegijalnosti", tvrdi kardinal iz Hondurasa.

Što će na kraju odlučiti komisija kardinala koju je sazvao papa Franjo? To kardinal Maradiaga, niti uz najbolju volju još ne može reći. Konačno, komisija osam kardinala se do sada sastala samo dva puta, u listopadu i u prosincu. Slijedeći susret je planiran 22. veljače, ali kad je riječ o "svemoćnoj" Kuriji i birokraciji Vatikana, kardinal je sasvim jasan: "Kurija ne postoji kako bi tamo netko stvorio karijeru. Svi smo mi tamo kako bi služili."

Autori: J. Mahncke / A. Šubić

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović