Stvarna ekološka cijena životnih namirnica | Politika | DW | 18.09.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Stvarna ekološka cijena životnih namirnica

Proizvodnja prehrambenih namirnica ima veliki udio u povećanju emisije CO2. Borci za zaštitu klime zahtijevaju već odavno promjenu kursa – i u supermarketima. Sada se pridružuje i industrija.

Reklame na cijeloj stranici u novinama, plakate u sredstvima javnog prevoza, vlastiti nastup na internetu: Mjesecima švedski proizvođač zobi i soje Oatly nije štedio troškove i napor kako bi jednu ideju proveo u djelo u Njemačkoj i kako bi se pojavio u parlamentu. "Hey Bundestag!", moramo razgovarati, tako je glasila kampanja u okviru koje je na koncu sakupljeno dobrih 57 000 potpisa za peticiju o uvođenju obavezne oznake CO2 za hranu.

U Odboru za peticije njemačkog Bundestaga poslanici se redovno bave molbama i žalbama koje dolaze od građana. To moraju raditi jer je tako predviđeno Ustavom. Ipak samo ako jedna peticija dobije više od 50 000 potpisnika i ako je od javnog interesa onda oni koji podnose žalbu mogu osobno sve izložiti u Odboru i diskutirati sa poslanicima.

Usredotočiti se na zaštitu okoliša

„Ljudi su barem svjesni toga da je sistem proizvodnje životnih namirnica odgovoran za 25 posto svih globalnih emisija“, rekao je u Odboru Thomas Goj, šef Oatly-ja za Njemačku. „To je više emisije CO2 nego što u svijetu uzrokuju svi vlakov, avioni, automobili i brodovi skupa u svijetu.“ Izbor životnih namirnica ima ogroman utjecaj na emisiju CO2 jedne zemlje.

Tobias Goj u Bundestagu

Tobias Goj u Bundestagu

 

Trenutno međutim samo devet posto Nijemaca smatra da su dobro informirani o različitim klimatskim troškovima kada je riječ o životnim namirnicama, pokazuje aktualna studija. "77 posto potrošača žele od nas, prehrambene industrije, više informacija o tome koliko je životna sredina opterećna proizvodnjom", naglašava Goj. 

Sat vremena pitanja i odgovora

Oatly u posljednju godinu i pol dana na svojim proizvodima navodi podatak o emisiji CO2. Pri proizvodnji napitka od zobi dođe do emisije 0,29 kilograma CO2 ili sličnih izduvnih plinova po kilogramu. U „Barista ediciji“, koja sadrži ulje repice i zbog toga se bolje pjeni i može koristiti za kafu s mlijekom, procenat iznosi 0,42 po kilogramu. Kravlje mlijeko, direktni konkurentni proizvod, ima s druge strane emisiju CO2 od 0,94 po kilogramu i kada je riječ o klimatskoj bilanci je znatno lošije pozicionirano.

U utrci za kupce koji su sve više senzibilizirani po pitanjima klimatskih promjena ovo bi bio jasan podsticaj da kupuju biljna pića. Ovi ekonomski interesi su jasni i parlamentarcima. Njima smeta da je peticija dio reklamne kampanje za vlastiti proizvod, kritizira poslanik FDP-a Mafred Todtenhausen, koji međutim podržava stavljanje oznaka na životne namirnice. „Imamo pomalo simpatiju za vašu akciju, temljena misao je sasvim ispravna“, rekao je on u Odboru.

I koncern Nestle se uključuje

Činjenica je da Oatly nije sam koji poziva na postavljanje klimatskog pečata. Sve više preduzeća podržava ovaj zahtjev, među njima primjerice Frosta, Ruegenwalder Muehle, a odnedavno i koncern Nestle. Klimatske promjene koje za posljedicu imaju suše i uništavanje sjetve utječu i na biznis. Sirovine postaju skuplje i teže ih je nabaviti.

Nestle je sebi za cilj postavio da do 2050. godine klima neutralno posluje. To kupci dobro prihvataju. Koncern također sve više reagira na povećanu potražnju biljnih produkata i njihov razvoj stavlja kao prioritet. Ruegenwalder Muehle prema procjenama već sada ima veći promet sa vegetarijanskim i veganskim proizvodima nego sa klasičnom kobasicom.

Nisu štetni samo staklenički plinovi

Poslanici u odboru za petcije međutim malo drže do toga da se prehrambene namirnice označe samo klomatskim pečatom. Konzumenti moraju puno više biti informirani o kompletnim potrebama, uključujući kolika je bila potrošnja vode i emisija zagađivača zraka tokom procesa proizvodnje.

Još dalje idu naučnici sa Univerziteta Augsburg. Tamo je već 2018. godine u jednoj studiji izračunato koje troškove uzrokuje poljoprivreda koju do sada ne plaćaju ni proizvođači ni konzumenti. Primjerice, putem tvorničkog uzgoja, što rezultira pretjeranim gnojenjem tla i onečišćenom pitkom vodom, koja se zatim mora tretirati uz velike troškove. Ili posljedice po zdravstveni sustav koje sa sobom nosi upotreba antibiotika u stočarstvu.

Experiment in einem Berliner Discounter

Za prehrambenog giganta Rewe, augsburški su znanstvenici uradili studiju zajedno s kolegama sa Sveučilišta Greifswald i izračunali učinke dušika, stakleničkih plinova, energije i upotrebe zemljišta na prodajnu cijenu za osam proizvoda. Za konvencionalnu proizvodnju i za organsku proizvodnju. Izračunate cijene trenutno se mogu vidjeti u berlinskoj podružnici lanca Penny, koji pripada Reweu.

Na osam ispitanih proizvoda svaki je označen dva puta. Primjerice, cijena dugotrajnog mlijeka govori o maloprodajnoj cijeni od 79 centi, kao i o "stvarnoj cijeni" od 1,75 eura i za organsko mljeveno meso u pakiranju od 250 grama, uz maloprodajnu cijenu od 2,25 eura  i 'stvarna cijena' od 5,09 eura. Cijena konvencionalno proizvedenog miješanog mljevenog mesa trebala bi se najznačajnije promijeniti: s 2,79 eura za 500 grama na 7,62 eura. 

Cijena koju plaćaju građana i stvarna cijena se znatno razlikuju

Cijena koju plaćaju građana i "stvarna cijena" se znatno razlikuju

Nijemci ne plaćaju puno za hranu

No da li bi kupci to i platili? Posjet samoposluzi pokazuje da je osam etiketa sa cijenama među oko 3.500 proizvoda teško uočljivo. Kao rezultat toga, većina kupaca odmahuje glavom u nevjerici. Mljeveno meso platiti gotovo trostruko veću cijenu? Ni pod kojim okolnostima. Sredovječni muškarac kaže da je prilično spreman platiti više za hranu ako bi to pomoglo okolišu. "Ali samo ako bi i moje plaće rasle, inače to neće uspjeti", kaže on.

Zapravo, kupci u samoposlugama vrlo paze na niske cijene. U Reweu još nije jasno treba li eksperiment s dvostrukim cijenama proširiti i na druge filijale. Napokon, samoposluga sada prvi put priznaje da je to dio problema: hrana je u Njemačkoj prejeftina, a dio se pretvorio u smeće u nemilosrdnoj konkurenciji trgovačkih lanaca.

Bi li označavanje ekološkom oznakom nešto promijenilo? Znanstvenici pretpostavljaju da bi mnogi kupci tada barem više razmišljali o proizvodnji hrane i više ne bi samo nepromišljeno posezali za prozvodima na policama.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android