Strah Hazara: Otpor talibanima je uzaludan

Mah Bigum* se sa familijom već danima skriva u Kabulu. Napolju, na ulicama, patroliraju talibani. Bigum (19) je trebalo da maturira, pa da upiše studije fotografije. Dane u Kabulu je provodila uživajući sa prijateljima, ispijajući kafe. Katkad je skidala maramu.

Sada za DW kaže da joj je život „uništen“. Dvije nedjelje nije izašla iz stana, stalno ima napade panike. Talibane ranije nije vidjela uživo – rođena je 2001, one godine kad su zapadnom intervencijom talibani protjerani sa vlasti. Ali Bigum je čula od rođaka o javnim pogubljenjima, zabrani muzike, tretmanu žena.

I o strašnim zločinima talibana nad pripadnicima njenog naroda Hazara. Njih u Avganistanu ima između četiri i osam miliona – decenijama tamo nije bilo popisa stanovništva. Narod Hazara većinski čine šiiti. Za sunitske talibane oni su bezbožnici, jeretici, koje treba ili pobiti ili primorati da promijene konfesiju.

U posljednjih dvadeset godina ova manjina je prodisala, a neki od Hazara su zauzeli bitna mjesta u politici i društvu. Prkosili su napadima talibana i Islamske države.

Sada tom narodu prijeti „etnički i religijski progon“, kaže nam Mahdi Raskih koji je donedavno bio poslanik. Malo ko vjeruje u obećanja talibana da će zaštititi prava žena i manjina.

Strah od nestanka Avganistana iz vijesti

Amnesti internešnal je dokumentovao masakr nad devetoro Hazara u provinciji Gazni, čim su talibani tamo preuzeli kontrolu sredinom jula. Talibani su streljali šestoricu ljudi, trojica su mučena do smrti.

Amnesti pretpostavlja da je zločina znatno više, ali da svijet za njih ne zna jer su mreže mobilne telefonije i interneta blokirane u velikim dijelovima Avganistana. Odande ne stižu snimci i fotografije, novinari tamo ne zalaze.

Habiba Sarabi u razgovoru za DW tvrdi da ima dokaze i o drugim zločinima, ali ne smije da ispriča detalje da ne bi ugrozila svjedoke. I ona pripada narodu Hazara, bila je prva žena na mjestu guvernera i ministarka za ženska pitanja. „U šoku sam“, kaže ona o novonastaloj situaciji.

Sarabi je vidjela snimak koji je postao viralan na društvenim mrežama. Na njemu jedan talibanski borac kaže da se čeka dozvola vođa pa da se „izbrišu“ svi Hazari u Avganistanu. DW nije uspio da identifikuje porijeklo snimka, mada neki izvori kažu da je nastao prije nekoliko mjeseci.

Mnogi sa kojima smo pričali strahuju da će talibani početi sa masovnim ubistvima čim svjetsko interesovanje za Avganistan splasne. Ili da će ciljano tražiti hazarske prvake koji bi eventualno mogli da povedu otpor novom režimu.

Oružani ustanak?

Jedan od njih je Zulfikar Omid. Bivši poslanik mjesecima poziva na oružani otpor. Navodno u provinciji Dajkondi u središtu zemlje ima osamsto hazarskih boraca i još pet hiljada dobrovoljaca pod oružjem.

Prethodno je Omid preklinjao zapadne zemlje da ne napuštaju Avganistan i ne izručuju vlast talibanima. „Svi su govorili da su talibani sada moderniji, da su se promijenili“, priča nam putem telefona, sa nepoznate lokacije. „Ali talibani se nisu promijenili. Ubijanje i nasilje su pojačani.“

U razgovoru je Omid govorio o povezivanju sa Tadžicima koji kontrolišu Dolinu pet lavova (Panjšir), okruženu visokim vrhovima Hindukuša. Potom su odatle počele da stižu protivrječne vijesti – da je Panjšir pao u ruke talibana, ili da se borbe i dalje vode.

Zato neki posmatrači vjeruju da je oružani otpor greška. „Recept za katastrofu“, kaže Njamatulah Ibrahimi za DW. Taj politikolog koji radi na univerzitetu u Australiji je autor knjige „Hazari i avganistanska država“.

Objašnjava da male jedinice dobrovoljaca naprosto nemaju šanse protiv talibana koji ih mogu opkoliti i odsijeći od dopremanja zaliha. Osim gladi, došlo bi do osvete talibana protiv običnih Hazara.

Bijeg u Pakistan

Neki su riješili da ne čekaju neizvesnu sudbinu. U velikom pakistanskom gradu Kveti, nadomak granice, već je preko šest hiljada izbjeglica iz Avganistana. Među njima su mnogi pripadnici Hazara jer u tom gradu postoji zajednica njihovih sunarodnika.

Reporteri DW razgovarali su sa jednim hazarskim radnikom (27) koji je tu pobjegao sa cijelom porodicom. „Nećemo se vratiti dok god su talibani na vlasti.“

Mah Bigum takođe samo želi da pobjegne iz Kabula. Dok su još postojale evakuacije sa aerodroma, nije joj uspjelo da se nađe na nekoj listi. Jer, nijedna zapadna zemlja ne vidi Hazare kao grupu koju prioritetno treba evakuisati.

Na fotografiji na aplikaciji WhatsApp, Bigum je nasmijjana, dugokosa, sa maramom zabačenom na tjeme. Na usnama je crveni karmin.

Nedavno su joj rođaci kupili crni nikab, pokrov za čitavo tijelo, ukoliko bude morala da napusti stan. Novi odjevni predmet, kakav u životu nije nosila, visi na vratima. Mah Bigum izbjegava da gleda u tom pravcu.

*pravo ime poznato redakciji

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu