Marokanska "kopilad" i "kurve"

Fatima Zara je jedna od mnogih koje je zadesila ta sudbina. Njena priča je slična mnogima kakvih ima širom svijeta: nije imala niti 20 godina kad je planula ljubav s poznatim mladićem iz susjedstva. Kako to biva, vjerovala mu je kako je želi i oženiti pa nakon nekog vremena nije sve ostalo tek na nevinim poljupcima.

Ali kad mu je rekla da je ostala trudna više nije htio niti čuti za nju. Najgore joj je bilo sve reći majci: "Majka najprije ništa nije rekla. Samo me je pogledala, briznula u plač i upitala: Zašto si mi to učinila?"

Prezir društva je već počeo kad joj je trbuh počeo rasti, a postao je neizdrživ kad se dijete rodilo. Susjedi, koje je znala od djetinjstva, je više nisu pozdravljali nego su mrko gledali i nju i njeno dijete, čak su je i psovali pred svima na ulici. Pokušala je svog nekadašnjeg mladića navesti da promijeni mišljenje, ali uzalud. Nudila mu je da napravi genetski test ako ne vjeruje da je dijete njegovo, ali niti to nije htio. Zato je potpuno prekinula odnos s njim i bijesna je kad ga vidi: "On živi svojim životom, to njemu nije važno. Ne zanima ga njegovo dijete, on je slobodan i čini što želi... To nije pošteno, nije pošteno..."

- pročitajte i ovo:  Kraj prisilnim brakovima nakon silovanja

Lažni "moral"

Karima Nadir sve to odlično zna. I nju je u neko doba zadesila takva sudbina, ali ona ne želi šutjeti nego se žestoko bori za prava tih žena. "Njih se promatra kao građane drugog reda, kao nekog manje ljudskog. Žene se smatra kao da nemaju nikakvog morala i etike, društvo ih osuđuje kao drolje. To nije lako."

Još gore od toga: Karima Nadir je sudjelovala u osnivanju Kolektiva 490. Naziv te udruge je član krivičnog zakona Maroka kojim se već i spolni odnos izvan braka smatra kaznenim djelom. Čak i ako je izvjesno ko je otac, zakoni te zemlje ga baš ničim ne sile da snosi barem nekakvu odgovornost, niti financijsku, niti bilo kakvu drugu.

U borbi protiv obespravljenosti ženama pomaže i Aicha Ech-Chenna: makar joj je već 80 godina, ona je poznata svima u Maroku po svojoj borbi za prava žena u čemu je aktivna već preko 30 godina. Njena organizacija "Solidarnost žena" se trudi takve majke pomiriti s rodbinom - mnoge završe na cesti nakon "neoprostivog" grijeha, a pokušava pomoći i kod obrazovanja, traženja posla i stana, a onda je tu i pomoć u zbrinjavanju te djece.

- pročitajte i ovo:  Djeca Maroka: Daleki san o Evropi

I djeca obilježena do kraja života

Jedini rezultat takvog "morala" u Maroku jest zastrašujući broj čedomorstava. Šta tim siroticama inače preostaje? Abortus je u Maroku strogo zabranjen, a često i njihove obitelji sudjeluju ili čak potiču taj zločin. Leševi beba na smetjištima niti policiju očito osobito ne uzbuđuju.

Jer i te bebe, ako ih ne odbace, čeka težak život: nije samo član 490. dovoljan užas, nego je tu i član 446.: "Taj član krivičnog zakona kaže da se dijete, rođeno u preljubu, smatra kopiletom i mora ostati kopile, čak i ako genetski test utvrdi očinstvo i otac prizna to dijete. Tako i danas stoji u zakonu!" uzbuđeno nam pojašnjava Aicha Ech-Chenna.

To je najgore od svega, smatra Karima Nadir: "Zamislite u kojoj mjeri je naše društvo okrutno da i tu djecu isključuje iz zajednice i osuđuje ih. To lako može dovesti da ta djeca brzo skrenu s puta, rano počnu uzimati droge ili postanu agresivna prema sredini u kojoj žive i društvu. To se može razumjeti ako pomislimo koliko je društvo agresivno prema njima."

Jer taj biljeg oni nose u svim dokumentima, u kojima se ne navodi ime oca. Takva primjedba im nepovratno zatvara vrata i u školama i na sveučilištu, kad traže radno mjesto - i naravno da je nezamislivo nekoj marokanskoj obitelji prihvatiti takvu osobu kao muža ili ženu svojem "zakonitom" djetetu.

Naše sugovornice su potpuno složne s mišljenjem Aiche Ech-Chenne: "Zakon se mora promijeniti, ali što se mora promijeniti nisu samo zakoni, nego i mentalitet ljudi." A to je uvijek najteža zadaća.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu