190810 Serbien Tycoons

Miroslav Mišković nastupa kao ozbiljan poslovan čovjek. Uvijek je besprijekorno odjeven, sijeda kosa brižno je počešljana, stakla naočala zatamnjena. On je zaista poslovan čovjek. Međutim, što se tiče njegove ozbiljnosti i poštenja - tu se mišljenja razilaze. Ovaj 65-godišnjak se smatra najbogatijim čovjekom u Srbiji s privatnom imovinom u vrijednosti od 2,8 milijardi dolara. Procjenjuje se da njegov koncern Delta holding godišnje ostvari deset posto srbijanskog bruto društvenog proizvoda. Time se Mišković ubraja u mali krug tajkuna koji drže najvažnije branše u Srbiji.

Michael Ehrke, voditelj beogradskog ureda njemačke fondacije Friedrich Ebert, objašnjava: "Oni rade u branšama koje ne podliježu međunarodnoj konkurenciji, kao što su telekomunikacije i trgovina na malo i u mnogim slučajevima imaju monopolistički položaj. Recimo, Mišković raspolaže s više od 70 posto prodajne površine u Beogradu - to je de facto monopol."

"Domaće je najbolje"

Michael Ehrke je upravo izradio studiju o moći oligarhije. Ta moć ima i konkretne posljedice. Tako potrošači u Srbiji za mnoge proizvode moraju platiti znatno više zato što nema značajnije tržišne utakmice. Domaći poduzetnici se rado, uz pomoć svojih političkih veza, drže podalje od tržišta nepoželjne konkurencije iz inostranstva. Zato i cijela srbijanska privreda ne uspijeva ostvariti značajniji rast. Jer, umjesto poticanja izvozne industrije, tajkuni se radije koncentrišu na sigurno domaće tržište.

I šef medijskog koncerna WAZ Bodo Hombach smatra se žrtvom tih političko-privrednih ispreplitanja. Njegov pokušaj ulaska na srbijansko tržište nedavno je neuspješno okončan. WAZ nije uspio preuzeti jedne srbijanske novine. U tom pokušaju predstavnici koncerna su očito pregovarali i sa sumnjivim posrednicima koji su se na kraju povukli.

Bodo Hombach je siguran da su u tome moćnici imali svoje prste: "U slučaju Srbije mi smo uz vrlo mnogo strpljenja više od dvije godine puno toga podnijeli, puno ružnih stvari. To pokazuje da ovdje postoji povezanost oligarhije i državnih organa koju je skoro nemoguće prekinuti. Zbog toga smo rekli: pod takvim uvjetima ne želimo više biti ulagači."

Većina tajkuna je svoj uspon počela u eri Slobodana Miloševića. Oni su imali odlične odnose s tim diktatorom, zaradili hrpe novaca na privatizaciji i prije svega, na ratovima za vrijeme Miloševićevog mandata. Michael Ehrke kaže: "Tajkune bi mogli nazvati i ratnim profiterima. A oni koji na ratu zarađuju također su i zainteresirani za rat. Mogu se opisati kao ljudi koji sigurno nisu poduzeli ništa protiv tog rata."

Političari taoci tajkuna?

Nakon svrgavanja Miloševića s vlasti, oligarhija je bez problema promijenila stranu. Ako je vjerovati glasinama, njihova imena se spominju na popisima donatora svih političkih stranaka u Srbiji. U skladu s tim, skoro niti jedan političar ne želi pokvariti odnose s finansijerima iz pozadine. No, to bi se moglo promijeniti. Posebnu pažnju je izazvao nedavni govor predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je, obraćajući se oligarhiji, govorio o "nepristojnom bogatstvu":

"Nepristojno bogatstvo je nešto što naš narod upotrebljava vrlo često kada govori o ljudima koji imaju preveliko bogatstvo. To bogatstvo nije posljedica rada tih ljudi. I način na koji ljudi imaju to bogatstvo manifestira se na jedan arogantan način, način ignoriranja socijalnih, društvenih ili državnih, nacionalnih problema i potreba. Manifestira se tako što ljudi prije svega i samo vode računa o sebi i vlastitim užicima i nemaju nikakvu socijalnu odnosno društvenu odgovornost."

Vlasnik koncerna Mišković već je hitno morao demantirati vijesti da navodno namjerava prodati sve svoje firme i prebaciti novac u inostranstvo. No, hoće li Tadićeve izjave stvarno imati i konkretne posljedice za srbijanske "velike zvijerke" - o tome predsjednik svjesno ništa nije rekao.

Pojam "oligarhija" potiče iz grčkog jezika i znači "moć manjine". Pod tim pojmom se još od Platonovog doba podrazumijeva vladavina malog kruga bogataša koji su zainteresirani samo za vlastitu dobit i koriste svoj utjecaj kako bi mimoišli zakone.

Autor:Christoph Peerenboom/Andrea Jung-Grimm

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić