Srbija: Nepoštivanje suda i prioriteti države | Politika | DW | 12.06.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Srbija: Nepoštivanje suda i prioriteti države

Srbija i dalje odbija zahtjev visokog međunarodnog suda da uhapsi i sprovede u Hag dvoje poslanika, koji su još 2012. optuženi za prijetnje, zastrašivanje i podmićivanje svjedoka u procesu protiv Vojislava Šešelja.

Po završetku nedavnog susreta sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS)Seržom Bramercom, ministarka pravde Srbije Nela Kuburović je izjavila da sa svojim sagovornikom nije razgovarala o izručenju radikalskih poslanika Vjerice Radete i Petra Jojića. To pitanje nije u nadležnosti Tužilaštva nego suda Mehanizma, objasnila je.

Pet dana po tom susretu Bramerc je izjavio da Srbija mora postupati po sudskim odlukama međunarodnog krivičnog suda i da je "postojeća pravna osnova dovoljna da dvoje poslanika Srpske radikalne stranke budu izručeni Hagu". Ta izjava prije dvije sedmice je i posljednja vijest o aferi, koja je počela u Haškom tribunalu prije sedam godina i jedno je od neriješenih pitanja u saradnji Srbije i međunarodnih pravosudnih institucija.

Optuženi za zastrašivanje i podmićivanje

Lider srpskih radikalaje Mehanizam za međunarodne krivične sudove prošle godine u žalbenoj presudi osudio na deset godina zatvora. Drugostepena presuda je u Hagu izrečena u Šešeljevom odsustvu, pošto je on još krajem 2014. radi liječenja pušten iz pritvora UN u Sheveningenu. U trenu izricanja definitivne presude bio je poslanik u Skupštini Srbije, izabran 2016. na parlamentarnim izborima. U Hag se nije morao vraćati jer je desetogodišnju kaznu već "odslužio" time što je 11 godina bio u haškom pritvoru.

Internationaler Strafgerichtshof für das ehemalige Jugoslawien in Den Haag (picture-alliance/dpa/M. Beekman)

Izručenje Radete i Jojića tražio je Haški tribunal 2015. i MMKS ove godine

Poslanici Skupštine Srbije su i dvoje radikalskih poslanika koje su najprije Haški tribunal, a potom i MMKS optužili da su, kao članovi Šešeljevog advokatskog tima, zastrašivali, prijetili, ucjenjivali i podmićivali svjedoke koji su u Hagu trebalo da svjedoče protiv njihovog šefa. I Haški tribunal 2015. i MMKS ove godine zahtijevali su od Srbije njihovo izručenje, kako bi im se sudilo u Hagu za nepoštovanje suda, ali to izručenje nikad nije bilo prioritet, kao što nije ni oduzimanje poslaničkog mandata njihovom partijskom šefu.

Kad je Šešelj u aprilu prošle godine u Hagu osuđen na deset godina zatvora zbog "podsticanja na progone, deportacije, prisilno raseljavanje i druga nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti", nametnulo se pitanje njegovog opstanka u Skupštini Srbije, jer, po važećim zakonskim propisima, kao osuđenik na više od šest mjeseci ne može zauzimati skupštinsko sjedište. U raspravi poslanica Radeta ga je branila, tvrdeći da u haškoj presudi ne piše da je osuđeni počinio ijedan ratni zločin!

I Haški tribunal i Mehanizam su osnovani da bi se pred njima sudilo za ratne zločine, specijalizovani su za to i na optuženičke klupe su izvodjeni oni koji su optuženi za takve zločine, počinjene u ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća na području bivše Jugoslavije. Po definicijama u Ženevskim konvencijama i samog Statuta Haškog tribunala kao i njegovog nasljednika, u ratne zločine spadaju "progoni, prisilno raseljavanje i druga nečovječna djela", a sudije žalbenog vijeća MMKS su utvrdile da je Šešelj to počinio devedesetih i za to ga osudili.

Serbien Belgrad Anti-Regierungskampagne Vojislav Seselj (picture-alliance/dpa/A. Cukic)

Zakon o izboru narodnih poslanika važi za svakog, ali ne i za Šešelja

Pitanje zakonitosti Šešeljevog poslaničkog mandata postavila je poslanica Demokratske stranke Aleksandra Jerkov. Nije uspjela da pokrene raspravu i usred Skupštine je grubo i bezobzirno izvređana od strane radikalskih poslanika.

Malo poslije toga poslanica Vjerica Radeta je objavila tvit o preminuloj predsjednici udruženja „Majke Srebrenice“, Hatidži Mehmedović. "Čitam umrla Hatidža Mehmedović iz udruženja biznismenki Srebrenice. Ko li će je sahraniti. Muž ili sinovi", napisala je i takva izjava izazvala je osuđujuće reakcije javnosti i u Srbiji i u regionu. 

Tvit je među mnogima osudila i sama predsjednica Skupštine Maja Gojković (članica Vučićeve Srpske napredne stranke), a poslanička grupa Demokratske stranke, koju su podržali i zastupnici još nekoliko manjih stranaka, tražila je da se poslanica Radeta smjeni zbog toga što je "ugrozila ugled i narušila dostojanstvo Skupštine svirepim vređanjem žrtava Srebrenice i nedopustivim govorom mržnje kojim je prekršen član 49 Ustava Srbije, a kojim se zabranjuje izazivanje rasne, nacionalne i verske mržnje".

Vječno pitanje prioriteta

Međutim da bi se to pitanje postavilo na dnevni red skupštinskih zasjedanja potrebno je da se složi 126 poslanika. Onih koji su to tražili nije bilo toliko, pa se to pitanje nije moglo uvrstiti ni u dnevni red skupštinskih zasjedanja, a kamoli da se o njemu otvori debata.

Na pitanje skupštinskih izvještača zašto naprednjaci ne žele da se pokrene debata o Radeti, kad je njen govor mržnje osudio i sam predsjednik Vučić, šef poslaničke grupe vladajuće partije, Đorđe Milićević je rekao: "Smatramo da ima daleko značajnijih i važnijih poslova kojima se trenutno bavimo. Ima bitnijih stvari za raspravljanje."

Das Serbische Parlament verurteilt das Massaker in Srebrenica (picture-alliance/dpa)

Očekuje se da će vlasti Srbije izručenju Radete i Jojića pristupiti kao nečemu što nije prioritet države, te da će samim tim i izručenje biti odgođeno

Floskulu da nešto nije prioritet lansirao je Vojislav Koštunica na Samitu Evropske unije u Bijaricu 8. oktobra 2000. godine. Na inicijativu tadašnjeg predsjedavajućeg EU, francuskog predsjednika Žaka Širaka, kao ekskluzivan gost na samit je pozvan tek izabrani predsjednik tadašnje Savezne Republike Jugoslavije Vojislav Koštunica. Čekali su ga šefovi država i vlada 15 članica Evropske unije, koliko ih je tada imala. Osnovno pitanje na koje su petnaestorica očekivala odgovor bilo je kad će optuženi za ratne zločine biti izručeni Hagu. U odnosima EU i Srbije to je tada bilo pitanje svih pitanja, kao što je danas Kosovo. "To nije prioritet!" bio je Koštuničin odgovor.

Na ponovni zahtjev Tužilaštva Mehanizma, u svoje i u ime drugog optuženog, Vjerica Radeta kaže da im ne pada na um da se pojave u haškoj sudnici. Navela je da i nju i Jojića štiti Ustav Srbije i pravosnažno rješenje Višeg suda u Beogradu 2016. doneseno nakon što je Haški tribunal zahtijevao njihovo hapšenje i izručivanje. Po toj odluci Višeg suda, nema zakonskih osnova za njihovo hapšenje i izručenje, zato što nacionalni zakon o saradnji sa Haškim tribunalom predviđa obavezu izručenja optuženih za ratne zločine, a ne i za nepoštovanje suda.

"Šta će dalje da se dešava, kako će Srbija da reaguje, to nije moj problem", kaže Radeta 2019-e.

UN-Sicherheitsrat serbische Justizministerin Nela Kuburovic (Imago/Europa Newswire/L. Rampelotto )

Ministarka pravde Srbije Nela Kuburović

Pošto je MMKS povukao raniju odluku Haškog tribunala da se radikalskim poslanicima sudi u Srbiji, sudija Liu Daćun je naveo da su ključni svjedoci protiv njih izjavili da nisu spremni da svjedoče pred domaćim sudom jer su "zabrinuti za svoju i bezbjednost svojih porodica". Pošto nisu ispunjeni uslovi za ustupanje Srbiji predmeta protiv Šešeljevih pravnih savjetnika, Liu Daćun je ponovo naložio njihovo hapšenje i sprovođenje u Hag. Da li će to pitanje zauvijek ostati neriješeno pošto nije prioritet. To je na izvjestan način nagovijestila ministarka pravde Nela Kuburović izjavom da će se država Srbija žaliti na odluku da se radikalima ne sudi u Srbiji, već u sudnici Međunarodnog mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije