„Srbija krvari“
6. februar 2019
Navevši riječi jednog vozača autobusa i jedne mlade prevoditeljke koji žele da napuste zemlju i svojoj djeci ponude bolje životne perspektive, autorka članka objašnjava da „godišnje 50 do 70 hiljada Srba – u zavisnosti od izvora podataka – emigrira. Vjerovatno je takvih ljudi i mnogo više, jer mnogi odlaze samo na određen rok, na primjer, da bi pomagali pri žetvi, i potom se vraćaju. A to ne obuhvata nijedna statistika. Opozicioni Savez za Srbiju čak govori o 600.000 emigranta u posljednjih šest godina. Ljekari, zanatlije, njegovatelji, varioci, higijeničari, frizerke ili vozači autobusa, u Njemačkoj, gdje nema dovoljno kvalifikovanih radnika, ali i u Austriji i Skandinaviji, bivaju primljeni raširenih ruku. Za to vrijeme, Srbija, sa svojih sedam miliona stanovnika, krvari. Bogate zemlje Zapada profitiraju od migracije, ali ona za Srbiju ima zabrinjavajuće posljedice."
„Čitavi potezi zemlje propadaju", citira autorka Jerga Heskensa. „Ovaj stručnjak za Balkan je savjetnik srpskog predsjednika Aleksandra Vučića nadležan za privredu. Poslala ga je njemačka vlada od koje za to dobija i platu." Heskens kaže da je emigracija jedna od najvažnijih društvenih tema, da mnogi Srbi ne vide više budućnost u svojoj zemlji, da je ekonomska situacija loša, da prosječna plata iznosi 500 evra, a da je stopa nezaposlenosti 12 odsto, ali u stvarnosti vjerovatno mnogo veća: „Ko radi samo jedan dan u godini, ispada iz statistike". A tome treba dodati i da vlada, prema mišljenju nekih Srba, čini situaciju još lošijom, umjesto boljom, piše Trajhelova, i nastavlja: „Od početka decembra održavaju se protesti protiv Vučića koji je optužen da pretvara državu u autokratiju. Čak i imućniji Srbi ne vide perspektivu. Oni koji to mogu sebi da priušte, angažuju privatnog nastavnika Njemačkog za svoju djecu kako bi ona kasnije mogla da počnu život u Austriji, Njemačkoj ili Švajcarskoj."
Autorka opisuje i razgovor sa šefom beogradskog Gradskog saobraćajnog preduzeća Slobodanom Milićem koji joj kaže da „Njemačke agencije dolaze ovamo autobusima, pokupe ljudi i onda ih razdijele po Njemačkoj ili Holandiji". Na drugom mjestu on kaže: „Ovdje već godinama imamo veliku fluktuaciju. Godine 2014. je 45 vozača otišlo u inostranstvo, prošle godine ih je već bilo 249", piše, između ostalog, u tekstu Torkit Trajhel koji je objavio Velt.
Priredio Saša Bojić