Srbija i Kosovo: masovne grobnice i važnost otvaranja arhiva | Politika | DW | 04.12.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Srbija i Kosovo: masovne grobnice i važnost otvaranja arhiva

O kojih pet lokacija masovnih grobnica je govorio Vučić kada je rekao da je Beograd tražio iskopavanja na Kosovu? Kako u Prištini odgovaraju na taj zahtjev? I da li su obje strane spremne na puno otvaranje arhiva?

„Kada se u Briselu otvorila tema nestalih, rekli smo da ćemo, gdje god nam i ma ko kaže, da odemo i vidimo ima li ostataka bilo čijih leševa, jer je to civilizacijsko dostignuće. Ali rekli smo i da tražimo da oni vrše iskopavanja na pet lokacija na Kosovu, i posebno u Metohiji, gdje vjerujemo da ima pokopanih Srba. Rekli smo da ćemo doći sa njihovim privremenim organima da prisustvujemo tim iskopima – i naravno, oni to nisu prihvatili", izjavio je 24. novembra predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Na osnovu toga, postavlja se pitanje za koje je lokacije Prištini upućen zahtjev za iskopavanja i kako su kosovske vlasti obrazložile svoju odluku da taj zahtjev odbiju.

„Beograd je u više navrata urgirao provjeru i eventualnu ekshumaciju na lokacijama Lapušnik, Dojnice, Košare, Đakovica, Budisavci. Za te lokacije postoje precizne informacije, kao i za više lokacija na kojima su zakopani posmrtni ostaci ubijenih Srba koje bi trebalo što prije provjeriti", odgovorili su na upit DW-a predstavnici Komisije za nestala lica vlade Srbije.

Priština se, navela je Komisija, nije izjasnila da ne želi da se informacije provjere, ali „svjesno izbjegava odlazak na navedene lokacije".

Niederlande Justiz l Kosovos Ex-Präsident Hashim Thaci in den Haag vor Gericht

Hašim Tači u sudnici u Hagu

-pročitajte još: Ćutanje o novoj masovnoj grobnici u Srbiji 

Lapušnik i Đakovica

Lapušnik se, kao mjesto gdje je bilo zatočeno tridesetak osoba koje su uhapsili pripadnici OVK, pominje i u redigovanoj optužnici protiv bivših pripadnika OVK, Hašima Tačija, Kadrija Veseljija, Redžepa Seljimija i Jakupa Krasnićija. Optužnicu protiv njih, za zločine protiv čovečnosti 1998. i 1999. na Kosovu i u Albaniji, podiglo je Specijalizovano tužilaštvo Kosova, sa sjedištem u Hagu.

U optužnici je kao mjesto zločina pomenuta i Đakovica, a o njoj je 24. novembra govorio i Aleksandar Vučić, kao o "lokaciji za koju se vjeruje da se nalaze posmrtni ostaci ubijenih Srba".

Osim toga, u svom godišnjem izvještaju o radu za prošlu godinu, Komisija za nestala lica navela je da su 2018. u Đakovici ekshumirani ostaci nekoliko osoba srpske nacionalnosti koje su stradale tokom rata na Kosovu, a čiji je identitet utvrđen DNK-analizom.

„Mnogo ljudi, koji su bili zatvoreni u nelegalnim pritvorima u Đakovici i njenoj okolini, svjedočili su o torturama, ubistvima i mjestima, gdje su ubijeni ljudi bili zakopavani. Na osnovu svih informacija, koje su analizirane, došlo se do podataka da postoje lokacije u okolini Đakovice koje je neophodno provjeriti i za koje se opravdano vjeruje da se u njima nalaze posmrtni ostaci ubijenih Srba i nealbanaca. Informacije o tim lokacijama ne možemo da saopštavamo", navela je za DW Komisija za nestala lica vlade Srbije.

DW je proslijedio upit i Komisiji za nestala lica vlade Kosova s pitanjem da li im je poznat zahtjev iz Beograda da se istraži pet lokacija, i da li je Priština, i sa kojim obrazloženjem, to odbila. Odgovor, do objavljivanja ovog teksta, nije stigao.

I dalje bez potpunog otvaranja arhiva

Vučićeva izjava o pet lokacija, koje bi trebalo istražiti, uslijedila je desetak dana pošto je na lokalitetu rudnika Kiževak u Srbiji pronađena nova masovna grobnica sa, kako se vjeruje, posmrtnim ostacima ubijenih Albanaca.

Komisija za nestala lica saopštila je 30. novembra da je u Kiževku počela ekshumacija i da će sa posmrtnih ostataka biti uzeti uzorci za DNK-analizu. Ukoliko analiza potvrdi pretpostavke da su u Kiževku pokopani ubijeni pripadnici albanske nacionalnosti, biće to (pored Batajnice, Perućca, Petrovog Sela i Rudnice, gdje je ukupno pronađeno 941 telo kosovskih Albanaca) peta lokacija na kojoj su pronađene masovne grobnice u Srbiji sa ostacima ubijenih kosovskih Albanaca.

Sumnja se da su u Kiževku srpske snage tajno zakopale ostatke kosovskih Albanaca ubijenih u selu Rezala na Kosovu 1999. godine. Taj podatak, iz izvještaja SAD o napretku ljudskih prava na Kosovu iz 2015. godine, prenio je Radio Slobodna Evropa 23. novembra, ali se na te navode niko od zvaničnika u Srbiji nijednom riječju nije osvrnuo.

Serbien Kiževak | Massengrab | Kosovokrieg

Lokacija masovne grobnice u Kiževku kod Raške

Tri dana kasnije, direktor Kancelarije za KiM Petar Petković je, u intervjuu u kojem je govorio i o pronalasku grobnice u Kiževku, rekao da je na posljednjem sastanku u Briselu Priština odbila da preda arhive OVK. Iz njih se, rekao je Petković, vidi koliko ima masovnih grobnica Srba i nealbanskog stanovništva.

Na tome je, u izjavi za „Politiku" objavljenoj istog dana, insistirao i nekadašnji predsjednik Izvršnog vijeća KiM, Zoran Anđelković, koji je dodao da je Srbija „dala sva dokumenta Hagu".

„Samo djelimičan uvid“

Postavlja se istovremeno i pitanje da li su u Srbiji otvorene sve arhive koje mogu da pomognu da se otkriju sudbine ljudi koji se više od 20 godina od kraja ratova i dalje vode kao nestali. I da li je Komisija za nestala lica dobila sva dokumenta koja je tražila od institucija Srbije, međunarodnih organizacija ili sudova koji bi mogli da ukažu na mjesta masovnih grobnica.

Na ta pitanje su DW-u iz Komisije odgovorili da je Beograd od 2005. godine Prištini predao oko 2.500 dokumenata iz arhive MUP-a i Ministarstva odbrane, na osnovu kojih su ekshumirani posmrtni ostaci osoba albanske nacionalnosti. Navedeno je i da je ostvaren „samo djelimičan uvid" u dokumentaciju Haškog tribunala, KFOR-a, NATO-a, UNMIK-a, OEBS-a, i EULEKS-a.

O neophodnosti da se otvore arhive govorila je i premijerka Srbije Ana Brnabić, koja je, (prema izvještaju Komisije za nestala lica), prošle godine izjavila da će Srbija insistirati na otvaranju tuđih, ali i svojih arhiva, kako bi se rasvijetlila sudbina nestalih.

O potrebi da se u Srbiji otvore sve arhive vojske i policije najmanje dva puta je ukazao i Fond za humanitarno pravo (FHP). To je najprije učinio 2016. u dosijeu „Pristup dokumentima o zločinima protiv međunarodnog prava u posjedu institucija Srbije: državna tajna jača od prava na istinu", a dvije godine kasnije tom pitanju posvetio je i svoj „Prijedlog praktične politike".

Serbien Massengrab in Rudnica

Forenzičari tokom iskopavanja masovne grobnice u Rudnici, u Srbiji 2014.

Državna tajna u narednih 30 godina

Na važnost otvaranja svih arhiva ukazala je i istraživačka mreža BIRN, koja je u avgustu ove godine podsjetila da je FHP 2014. godine od Ministarstva odbrane tražio dokumenta koja se tiču djelovanja 37. Motorizovane brigade Vojske Jugoslavije tokom rata na Kosovu. Ubrzo poslije toga, cjelokupna arhiva te brigade proglašena je državnom tajnom za narednih 30 godina.

Istraživanje arhive o 37. motorizovanoj brigadi pokazalo se kao neophodno, jer je FHP utvrdio da su u njenoj zoni odgovornosti bila sela Donji Zabelj, Gladno selo, Rezala i Staro Čikatovo, gdje su ubijeni pripadnici albanske nacionalnosti, a čiji su posmrtni ostaci pronađeni u grobnici u Rudnici.

Tom brigadom komandovao je tokom rata Ljubiša Diković, koji je na mjestu načelnika Generalštaba Vojske Srbije bio od 2011. do 2018 godine.

Odluku da se arhiva o brigadi proglasi državnim tajnom donio je bivši ministar odbrane Srbije Bratislav Gašić, koji je na toj funkciji bio između 2014. i 2016. godine.

„Paradoksalno je da je Gašić sada direktor Bezbjednosno-informativne agencije Srbije. To nam samo pokazuje da se oni, koji kriju podatke i potencijalno prikrivaju zločine - suprotno Zakonu o tajnosti podataka, vrlo brzo nagrađuju", rekao je u avgustu programski koordinator Inicijative mladih za ljudska prava, Marko Milosavljević, a prenio BIRN.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android