Spoznaje o"super kliconošama" daju nadu
5. juni 2020
Što se intenzivnije istražuje SARS-CoV-2, to više dobijamo saznanja o putevima infekcije novog koronavirusa. Na taj način se može voditi mnogo efikasnija borba protiv pandemije. Istovremeno se čini kako su brojne mjere, poduzete na početku pandemije, bile malo korisne ili potpuno nepotrebne.
Odgovarajuće rasprave povlače sa sobom i u međuvremenu stečena saznanja o ulozi „super kliconoša" (superspreader) ili „događaja koji dovode do prekomjernog širenja virusa" (Superspreading-Events).
Kako se postaje super kliconoša?
U epidemiologiji je super kliconoša definiran kao zaražena osoba koja inficira posebno veliki broj ljudi. Ona na to ne može uticati. Svaka zaražena osoba može postati super kliconoša ako je u pogrešnom trenutku imala kontakt s mnogo ljudi.
Presudan je i momenat širenja zaraze, jer zaražena osoba očito može biti jako zarazna prije nego što se pojave prvi simptomi. U ovoj fazi je koncentracija virusa u grlu posebno velika.
Međutim, mnoge zaražene osobe nemaju nikakve ili gotovo nikakve simptome i ne primjećuju da su zaražene niti da mogu zaraziti druge. Uz to, neki ljudi očigledno šire virus više i duže nego drugi. To može biti povezano sa imunološkim sistemom ili distribucijom virusnih receptora u organizmu
Kako dolazi do super zaraze?
Ako takav vrlo zarazan super kliconoša sretne mnoštvo ljudi, može u ograničenom prostoru i za vrlo kratko vrijeme zaraziti nadprosječan broj ljudi. Takvi "clusteri” infekcija otkriveni su širom svijeta. "Događaji na kojima dolazi do super-širenja virusa" uključuju eksplozije infekcije kao nedavno na velikoj porodičnoj proslavi u Göttingenu, na misama u Frankfurtu ili karnevalskoj proslavi u Heinsbergu. Tu su i infekcije u raznim klubovima: plesnom klubu nakon kursa zumbe u Seulu, u zloglasnom ski-baru u Ischglu u Austriji, na nekoliko brodova za krstarenje ili u firmama za preradu mesa u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
Širi se aerosolima?
Prilikom istraživanja superširenja zaraze pojavilo se nekoliko faktora koji su očigledno pogodovali brzom prenosu infekcije. Generalno je rizik od infekcije u zatvorenim prostorijama značajno veći nego na otvorenom prostoru. I što se više ljudi susreće, naravno veći je i rizik od infekcije. Zašto?
Sve je više indicija da se agresivni virus SARS CoV-2 ne prenosi samo kapljičnom infekcijom, već i aerosolima koji u zatvorenim i slabo prozračenim prostorijama ostaju u zraku duže od kapljica, koje su teže.
Istraživanja spomenutih događaja superširenja virusa također su pokazala da se ovi aerosoli šire glasnim govorom ili vrištanjem - na primjer, u baru, diskoteci ili u sportskim dvoranama. Isto se odnosi i na pjevanje - na misama u crkvi ili u horovima. Neki ljudi također izbacuju u zrak znatno više aerosola od drugih.
Kalkulacija rizika
Koliko bi mjere protiv korone morale biti stroge, u velikoj meri zavisi od broja novih infekcija. Odlučujući faktor je takozvani reproduktivni broj R, koji pokazuje koliko ljudi može zaraziti jedna osoba. R 2 znači da jedna zaražena osoba inficira još dvije osobe. Cilj ograničenja kontakta je da se ovaj broj smanji na najmanju moguću razinu - ispod 1.
Pored prosječne vrijednosti "R”, presudan je i takozvani faktor disperzije "k”, jer on pokazuje koliko često se bolest javlja i gdje se mogu stvoriti clusteri.
Još nije jasno koliko je zapravo veliki faktor disperzije "k” u novom virusu SARS-CoV-2. U jednoj zapaženoj studiji, londonski epidemiolozi Akira Endo, Adam Kucharski i Sebastian Funk iz London School of Hygiene and Tropical Diseases su došli do zaključka da bi "k” vrijednost mogla biti samo 0,1. Prema ovom pristupu, koji se još mora provjeriti, samo 10 posto zaraženih moglo bi biti odgovorno za 80 posto infekcija.
Ti se rezultati poklapaju sa sličnim istraživanjima, uključujući i ona Christiana Drostena, glavnog njemačkog virologa iz berlinskog kliničkog centra Charité. On smatra da je oko 20 posto zaraženih odgovorno za 80 posto infekcija.
Kako se to odražava na restrikcije uzrokovane koronom?
Nakon izbijanja pandemije, istraživači širom svijeta bacili su se na prikupljanje informacija o novoj vrsti virusa korone. Na osnovu tih saznanja političari su također morali donositi odluke o tome kako najbolje zaštititi stanovništvo od SARS CoV-2. Rasprava o prvobitno ismijanom a sada obaveznom nošenju maski jasno pokazuje da se odluke trebaju prilagoditi novim spoznajama - čak i ako to svi ne razumiju ili ne žele razumjeti.
Dosad stečeno znanje o super kliconošama znači da većina ljudi, zarazi samo nekolicinu ljudi ili nikoga, ali i da samo nekoliko zaraženih može inficirati veliki broj ljudi. To je dobra vijest, jer se na taj način adekvatnim zaštitnim mjerama korona može kontrolirati preciznije i više ciljano. Mnogo je teže identificirati i izolirati pojedine super kliconoše, pogotovo ako se uzme u obzir da oni jedva pokazuju simptome ili ih nikako ne pokazuju. Međutim, mogu se otkriti prateće okolnosti, koje favoriziraju pojavu "događaja na kojem dolazi do super širenja infekcije".
Ako zabrane za veća okupljanja ljudi, posebno u zatvorenim prostorijama i dalje budu na snazi, te se poštuju higijenske mjere i držanje distance od drugih ljudi, širenje virusa će se lakše zaustaviti. Društva ne moraju nužno biti potpuno izolovana, uz poznate dramatične ekonomske i socijalne posljedice.
Dok se ne nađe lijek ili cjepivo protiv SARS CoV-2, ograničenja kontakata mogu se postupno smanjivati ili ublažavati a kompanije, škole, vrtići itd. mogu se polako vraćati u normalnosti.
Ako to ne urodi plodom?
Odgovorni u politici i društvu sigurno mogu zabraniti velike manifestacije i okupljanja na kojima se zajednički pjeva ili nametati uvjete firmama ili restoranima i insistirati na pridržavanju zahtjeva i pravila o distanciranju.
U konačnici, rješenje ipak leži u društvenom ponašanju pojedinca. Naravno da će biti puno situacija, zabava ili zajedničkih sastanaka - najkasnije kada vremenske prilike vrate aktivnosti u zatvoreni prostor - u kojima se npr. ne poštuje distanca ili higijenski propisi. Ako postoji samo jedan super kliconoša, to može brzo pokrenuti događaj superširenja virusa.
Kako bi se to spriječilo, na takvim "superspreading events” moraju se, što je brže moguće, pronaći clusteri i sve kontakt-osobe se moraju odmah izolirati. Tek tada se može pristupiti testiranju, što ograničava rizik prenosa virusa i štedi dragocjeno vrijeme. Ovom metodom Japan nije samo polako ali uspješno usporio širenje virusa, već je spriječio i drastični Lockdown (uvođenje zabrana kretanja i raznih ograničenja).