1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sportom do normalnog života

18. novembar 2012

Veliki broj mladih osoba sa invaliditetom i dalje se boji baviti nekom vrstom sporta. Plivačica Elke Borchard je pozitivan primjer savladavanja tog straha. Ni sama nije znala koliko potencijala krije njeno tijelo.

https://p.dw.com/p/16kv8
Foto: picture-alliance/dpa/dpaweb

Za Elke Borchardt je sport prije bio nešto što je druge činilo sretnim. Desna noga joj je od rođenja kraća od lijeve. Imala je preko 40 operacija. Ponekad je u bolnici provodila i po šest sedmica. Jednom čak pet mjeseci. Na kraju joj se ukočio i zglob desnog koljena. Svoje slobodno vrijeme je uskladila sa svojim tjelesnim ograničenjima: svirala je violinu, slikala, štrikala… Bavljene sportom i brzi pokreti su za nju bili tabu.

Kada priča svoju životnu priču, Elke izgleda nervozno – smije se, ali i čudi. Ova 18. godišnjakinja je simbol mladih sportista sa invaliditetom. Elke Borchardt je pohađala školu pod imenom „Carl-von-Linné“ u berlinskoj četvrti Lichtenberg. Ta škola je sa 420 učenika, nekoliko stotina pedagoga i medicinskog osoblja, najveći centar za tjelesni i motorički razvoj u Evropi. Učiteljice su Elke Borchard u ljeto 2009. godine pozvale da trenira plivanje. Na početku je bila sumnjičava. Međutim, plivala je dobro. Šta više – sve brže i bolje. Godinu dana kasnije je sa svojom školom učestvovala na takmičenju „Mladi treniraju za Paraolimpijske igre“. Njen tim je pobijedio u finalu. „Nikada nisam mogla ni zamisliti da se u mom tijelu krije tako veliki potencijal. Moje koljeno je ukočeno, ali je bavljenje sportom moguće“, kaže Elke Borchardt.

Elke Borchard (druga sa lijeve strane) je do prije nekoliko godina smatrala da je sport za nju "nemoguća misija".
Elke Borchard (druga sa lijeve strane) je do prije nekoliko godina smatrala da je sport za nju "nemoguća misija".Foto: DW

Kada čuje ovakve priče Norbert Fleischmann zna da se njegov angažman isplatio. Ovaj 62. godišnjak je rukovodilac sportske organizacije koja se brine o mladima sa invaliditetom. Od polovine devedesetih se Fleischmann zalaže za takmičenje „Mladi treniraju za Paraolimpijske igre“. Kao model mu služi „Mladi treniraju za Olimpijadu“, najveće takmičenje sportskih škola na svijetu u kojem učestuje 800.000 djece i mladih. Tek nakon što je Njemačka željeznica postala sponzor Ministarstva za kulturu iz deset njemačkih saveznih zemalja su podržala projekat „Mladi treniraju za Paraolimpijske igre“. „Na početku smo svi mi koji smo dobrovoljno radili snosili finansijske troškove“, kaže Fleischmann.

Oduševljenje se prenosi na roditelje

Birgit Pflug, učiteljica u berlinskoj školi „Carl-von-Linné“ kaže da sport djeci nudi povratak u normalan život. Ona kaže da se oduševljenje, koje se primjećuje kod djece, prenosi i na roditelje. Skoro 620.000 djece, mladih i odraslih osoba sa invaliditetom se bave sportskim aktivnostima u 5.800 sportskih udruženja ili klubova.

Uključenje osoba sa invaliditetom u sportske aktivnosti - Različiti uslovi , zajednička strast
Uključenje osoba sa invaliditetom u sportske aktivnosti - Različiti uslovi , zajednička strastFoto: Fotolia/Radu Razvan

U Njemačkoj je konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom stupila na snagu 2009. godine. Međutim, još dugo neće biti sprovedena u djelo. Naime, u Njemačkoj manje od deset posto učenika sa invaliditetom pohađa regularne škole. U Švedskoj, Norveškoj ili Portugalu je taj broj daleko veći (19 %).

Elke Borchardt je izuzetak. Njena škola ju je kao najbržu plivačicu preporučila berlinskom Olimpijskom centru u kojem treniraju plivači sa i bez invaliditeta. Paraolimpijske igre se kao i Olimpijske održavaju u Rio de Ženeiru 2016. godine. Učešće na Paraolimpijskim igrama je veliki san plivačice Elke Borcheardt. Međutim, ako joj i ne uspije da se kvalifikuje, kroz sport je naučila šta se u njoj krije.

Autori: Ronny Blaschke / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Senad Tanović