Sporno pitanje zatvaranja njemačkih granica | Politika | DW | 01.07.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Sporno pitanje zatvaranja njemačkih granica

CSU i dalje ustrajava na tome da dobije odobrenje za odbijanje izbjeglica na njemačkim granicama. No, je li to pravno uopće moguće? To pitanje si postavljaju ne samo političari, već i pravnici.

Horst Seehofer, njemački ministar unutarnjih poslova i šef CSU-a, sestrinske stranke CDU-a, njemačke demokršćanske unije, izgleda i dalje želi da se migrantima na njemačkim granicama koji su registrirani u nekoj drugoj zemlji odbije ulazak u zemlju. Merkel to odbacuje. Ona smatra da se mora pronaći europsko rješenje. Stoga je naglasila da bi migracija mogla postati "sudbinsko pitanje za Europsku uniju". Seehofer je, pak, nedavno izjavio u jednom televizijskom intervjuu kako se u njegovom slučaju javlja "problematika kredibiliteta" ukoliko ne ispuni svoja obećanja. 

Horst Seehofer kao gost jedne televizijske emisije (picture-alliance/WDR/Oliver Ziebe)

Seehofer je bio najavio da će Bavarska "na svoju ruku" početi vraćati izbjeglice ukoliko ne dođe do dogovora s Angelom Merkel

No, može li se migrante uopće odbiti na granici, to je sporna točka oko koje se lome koplja između vladajućih stranaka CDU, CSU i SPD. Ni pravnici nisu složni po tom pitanju. Na Seehoferovoj strani bi vjerojatno mogli stajati oni pravnici koji su već 2016. kancelarki predbacivali da krši zakon. Profesori državnog prava Hans-Jürgen Papier i Udo Di Fabio su saveznoj vladi predbacili da je "otvaranjem granica" izvan snage stavila pravnu državu - iako je Europski sud tome proturječio.

Bivši ustavni sudac Di Fabio je 2016. i dobio nalog da izradi odgovarajuću pravnu ekspertizu za CSU. U toj ekspertizi se dolazi do zaključka da je njemačka država obvezna da "ponovno pokrene kontrole na saveznim granicama, ako je zajednički europski sustav za osiguravanje granica i useljavanje privremeno ili stalno poremećeno." Međunarodnopravna obveza neograničenog prihvata žrtava jednog građanskog rata ne postoji, navodi se također u ekspertizi.

Odbijanje prema Dublinskim pravilima

I profesor prava Kay Hailbronner sa Sveučilišta u Konstanzu, bivši član odbora za doseljavanje, vjerojatno podržava Seehoferov stav. Hailbronner se već u drugim slučajevima pozicionirao na odgovarajući način. U jednom gostujućem članku za "Welt" se taj pravnik pozvao na Paragraf 18 Zakona o azilu. Prema  tome on tvrdi da se jednom strancu može odbiti ulazak u zemlju ukoliko taj stranac dolazi iz sigurne treće zemlje. U tom slučaju ti ljudi, argumentira dalje Hailbronner, prema njemačkom ustavu nemaju pravo na azil i sadržajnu provjeru njihovog zahtjeva da im se dodijeli azil. Hailbronner upućuje na to da se aktualno važeća procedura rijetko primjenjuje. Jer, u protekle dvije godine je, navodi on, upućeno više od 900.000 zahtjeva za azil, a ipak je došlo samo do 11.000 vraćanja u druge zemlje.

Granične kontrole su komplicirane per se

Pravnik Thomas Groß, profesor za europsko pravo pri Sveučilištu u Osnabrücku, odbijanje na granicama smatra načelno kompliciranim, jer bi ono pretpostavilo da postoje uopće granične kontrole, kako je kazao Groß u izjavi za Deutsche Welle. "Takve granične kontrole su unutar EU-a zabranjene, bez obzira na državljanstvo." Osnova za to je članak 77 Ugovora o načinu rada Europske unije. Do izuzetaka, pojasnio je Groß, može doći samo ukoliko se radi o značajnim smetnjama javnog reda ili manjkavih kontrola na vanjskim granicama EU-a. Oba izuzetka su, međutim, vremenski ograničena i ne omogućavaju trajne granične kontrole, kakve planira Seehofer, naveo je Groß. I Europska komisija, koja mora odobriti kontrole, uvijek iznova je upozoravala da je te mjere moguće provesti samo privremeno.

Načelno za sve potražitelje azila prema EU-pravu važi takozvana Direktiva Dublin III. Ona propisuje da izbjeglica mora zatražiti azil u onoj EU-zemlji u koju je prvu ušao. Pritom važe neki uvjeti koji se moraju prvo provjeriti, na primjer ima li netko članove obitelji u Njemačkoj. Odbijanje u tom slučaju ne bi bilo moguće. Ni maloljetne izbjeglice koje nemaju odraslu pratnju se ne može prebaciti u drugu zemlju.

Policajka drži znak Stop policija na granici između Njemačke i Austrije (picture-alliance/dpa/S. Hoppe)

Granične kontrole unutar Schengena su moguće i one se provode - ali su to tek izuzetni slučajevi, a ne stalno stanje

Granične kontrole bi pogodile i turiste i poslovne ljude

Postoji, međutim, i mogućnost da EU-zemlje same odluče o dodjeljivanju azila, iako bi formalno jedna druga zemlja bila zadužena. Tako Njemačka 2017. iz sigurnosnih razloga nije poslala izbjeglice nazad u Mađarsku. A i vraćanja u Grčku su se prema tom principu stopirala u prošlosti, jer se sumnjalo u pravedan proces dodjele azila. U slučaju Italije se neke izbjeglice nije poslalo nazad iz Njemačke zbog manjkavih socijalnih standarda.

"Na koncu se radi o tomu da ministar unutarnjih poslova stavlja sjekiru na korijenje Europske unije, naime slobodu kretanja unutar Unije", kazao je Groß. Jer, povratak kontrola ne pogađa samo migrante, već u principu sve one koji se žele kretati unutar Europske unije: turiste, poslovne ljude, ali i transport roba. Humanitarna organizacija Pro Asyl smatra da bi, unatoč svim pravnim sumnjama, regulacija kakvu planira Seehofer mogla proći. "U Europi trenutačno imamo situaciju u kojoj se na podu nalaze pravni temelji Europske unije", navode iz ove organizacije i dodaju kako su aktualno po tom pitanju izgleda mnoge stvari moguće koje nemaju pravnog uporišta.

 

Preporuka redakcije