1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sporni izbjeglički kampovi

19. april 2009

U Libiji je u proteklih nekoliko godina s evropskim novcem podignuto više kampova za prihvat afričkih izbjeglica. Ti kampovi čiji je cilj smanjenje broja ilegalnih pokušaja ulaska na teritorij Evropske unije su sporni.

https://p.dw.com/p/HZxF
Sporni kampovi izgrađeni od sredstava EUFoto: DW / Petersmann

Ne postoje točne brojke o tome koliko ilegalnih doseljenika godišnje pogine ispred obala južne Europe u pokušaju ulaska na teritorij Europske unije. Amnesty International tvrdi da je u posljednjih 20 godina oko 9.000 "ilegalaca" izgubilo život u dubinama Sredozemnog mora i Atlantskog oceana. Stvarni broj žrtava je vjerojatno i puno veći. Zbog toga EU pokušava "preseliti" kontrolu nad svojim vanjskim granicama na teritorij - Afrike. U Libiji je u proteklih nekoliko godina s europskim novcem podignuto više logora za prihvat afričkih izbjeglica. Ti kampovi čiji je cilj smanjenje broja ilegalnih pokušaja ulaska na teritorij Europske unije su vrlo sporni.

Flüchtlinge in Tripolis
Izbjeglice u Libiji, glavnoj tranzitnoj zemlji za izbjeglice i ilegalne migrante s sa područja južne SahareFoto: AP

Samo prošlog tjedna je oko 200 Afrikanaca potonulo ispred libijske obale. To nije bio ni prvi ni zadnji put da ljudi ginu u pokušaju bijega u smjeru Europe. Takve tragedije ni ubuduće se neće moći spriječiti, kaže Christopher Hein, šef Vijeća za izbjeglice u Italiji: "Kada bi ti ljudi u Europu mogli ući legalno, kada bi postojala mogućnost da u tranzitnim zemljama poput Libije dobiju vizu ili podnesu zahtjev za azilom, onda se ovakve tragedije ne bi događale."

Libija je glavna tranzitna zemlja za izbjeglice i ilegalne migrante s područja južnije od Sahare, takozvane "crne Afrike". Po nekim procjenama u ovom trenutku u Libiji živi između 1,5 i dva milijuna ilegalnih doseljenika, od kojih većina želi u Europu. Kako bi smanjila broj njhovih smrtonosnih pokušaja prelaska Sredozmnog mora, Europska je unija prije nekoliko godina u Libiji podigla prihvatne centre za afričke izbjeglice. Ti centri su itekako potrebni kako bi se pred vratima Europe bolje organizirao proces doseljavanja, kaže Christopher Hein, ali naglašava: „…da je važno kako ti centri izgledaju, kako se njima upravlja, koje slobode, jamstva i prava uživaju ljudi koji su tamo smješteni, koliko dugo oni tamo smiju ostati i kakve perspektive oni imaju kada napuste te centre."

U kampovina izbjeglice izložene zlostavljanju

Lampedusa Entkräfteter Flüchtling wird von Hilfskräften betreut
Medicinsko osoblje pruža pomoć jednom od iznemoglih imigranata na LampeduziFoto: AP

Afrikanci koji su uspjeli napustiti te centre i koji se danas nalaze u Italiji, kažu da su u tim "prihvatnim" smještajima često doživjeli i zlostavljanja. I naš sugovornik Hein ima slične spoznaje. Izbjeglička organizacija Fortress Europa objavila je kako u pustinjskim logorima poput onog u Al-Kufrahu na jugoistoku Libije vladaju neljudski uvjeti. Taj je logor podignut uz financijsku pomoć Italije i u njemu se sada nalazi oko 60.000 ilegalnih doseljenika.

"Prihvatni centri" su izvorno bili britanska ideja. Nakon početnog protivljenja nekolicine zemalja Europske unije, među njima i Njemačke, bivši ministar unutarnjih poslova u Berlinu Otto Schily u ljeto 2004. je predložio gradnju tih centara na sjeveru Afrike. Bilo je planirano da se u njima provjeravaju zahtjevi afričkih migranata za azilom prije nego što oni stignu na europsko tlo. Schily tada nije smatrao da je nužna i sudska kontrola odluka koje su se donosile u samim logorima. Cilj te mjere je bilo suzbijanje kriminalnih bandi koje su tisuće izbjeglica u smjeru Europske unije slali u starim i za život opasnim brodovima.

Loša ideja Europske unije?

Flüchtlinge vor der Küste Lampedusa
Izbjeglice koje uspiju doći do kampova žale se na zlostavljanjeFoto: AP

Marokanski stručnjak za izbjeglička pitanja Mohammad Ammarti nije sretan zbog egzistencija logora. On cijelu tu ideju smatra, kako kaže, "mjerom s ciljem blokiranje dolaska u Europu neželjenim izbjeglicama". Ammarti kaže i da se Europa pretvara u utvrdu u koju se sve teže moći ući i na legalan način. "Prihvatni centri" postoje samo u Libiji, druge zemlje poput Maroka odbile su njihovu gradnju na svom teritoriju. „Mislim da ti prihvatni centri nisu dobro rješenje. Oni nisu niti realistična niti ljudska alternativa za rješavanje problema doseljevanja u EU. Ti centri nisu ništa drugo nego zatvori, u koje se zbija tisuće ljudi, kako bi ih se na koncu konca poslalo u njihove matične zemlje."

Marokanski borci za ljudska prava predbacuju Europskoj uniji da rješavanje problema ilegalnih migranata i izbjeglica prebacuje na sjevernoafričke tranzitne zemlje. Europljani su gradnjom prihvatnih centara "zaobišli" pritisak organizacija za zaštitu ljudskih prava i javnog mnijenja, kaže marokanski stručnjak za izbjeglice Ammarti. On naglašava da Libija nije potpisala Ženevsku konvenciju u izbjeglicama. Po njegovom mišljenju na ovaj način Europa vanjske zidove svoje utvrde pomiče sve do Sahare.

Chamselassil Ayari/S. Matić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić