Spomen park Vraca – zaboravljena prošlost na sramotu sadašnjosti

Premda su kantonalne vlasti tokom 2009. i 2010. godine sanirale park, uz plan da se sanacija nastavi 2013., to se nije desilo, a Vraca su prepuštena vremenu. S vremena na vrijeme posjećuju ih predstavnici boračkih organizacija, polože vijence, koji postanu tek još jedna prilika ili meta za grafite.

Sve do izbijanja rata u BiH 1992., Vraca je plijenila pažnju prelijepom vegetacijom. Vegetacija je podivljala, fontane presušile. Ostali su još samo mir i tišina, ali i mogućnost da budete opljačkani, budući da je park postao omiljeno okupljalište sitnih kriminalaca, narkomana i parova željnih „zabranjene ljubavi“.

Sve što podsjeća na vrijeme komunističkog režima i socijalističkog samoupravljanja danas, u vrijeme nacionalne i demokratske samoosviještenosti, je jedino tema teških kritika. Ipak, mnogi će se složiti da brojne stvari koje je govorio drug Tito i danas snažnije zvuče od silnih rezolucija i umotvorina moderne politike.

Nažalost, 72 godine nakon oslobođenja Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, imena onih koje su svoje živote dali za svoj grad sve više blijede u sjećanju, ali ostaju u kamenu, u blokovima Spomen parka Vraca, prepušteni zubu vremena.

Novi naraštaji malo znaju o ljudima čija su imena uklesana u Spomen parku Vraca. Nekada su pioniri i omladinci baš tu dolazili na časove historije, polagali cvijeće i odavali počast herojima grada. Omladina i danas dolazi, ali umjesto cvijeća u parku ostavlja grafite i smeće, ne mareći za simboličku važnost parka. Žalosno je što ni gradske niti kantonalne vlasti ne mare za Vraca.

Pitanje morbidnosti, ukusa ili sklonosti, ali Vraca imaju i svoj „kissing spot“, mjesto za ljubljenje, za one koji ne mogu pronaći bolje mjesto ili priliku da to urade.

Nekada nezamislivo, danas normalno – da središnji plato parka, sa spomen kosturnicom narodnih heroja služi kao parking. U spomen kosturnici položeni su ostaci 26 narodnih heroja, branitelja grada, među njima Valtera Perića, Slaviše Vajnera Čiče, Omera Maslića, Rave Janković, Radojke Lakić, Vase Miskina, Slobodana Principa Selje, Jusufa Džonlića, Miljenka Cvitkovića i drugih.

Zidovi tvrđave na Vracama prepušteni su milosti i nemilosti vremena. Teško su oštećeni i tokom posljednjeg rata, budući da je ispod samog parka bio stacioniran tenk Vojske RS, čije su djelovanje od 1992. do 1995. godine najbolje osjetili stanovnici Novog Sarajeva.

U unutrašnjosti tvrđave nekad su također bila spomen obilježja, a danas teško oštećene prostorije služe kao okupljalište narkomana i sitnih kriminalaca, razlog više da Sarajlije sve više izbjegavaju posjetu Vracama.

Brojne partizanske brigade, sa svih strana bivše Jugoslavije, prije 72 godine pritekle su u pomoć Sarajevu, da grad konačno oslobode stega fašističkog okupatora. Bivša vlast te pomagače nije zaboravila. Imena herojskih brigada uklesana su u stilizirane stijene u južnom dijelu parka. Danas, gotovo izgubljeni u smeću i podivljaloj vegetaciji.

Jedina svijetla tačka Spomen parka Vraca ostaje prelijepi pogled na grad, na Sarajevo koje je bilo osvajano, ali ne i pokoreno. Kada je lijepo vrijeme turisti navraćaju kako bi i s tog mjesta fotografirali grad. Na žalost, dočeka ih smeće i vidljiva nebriga, no za nadati se da će se i to uskoro promijeniti.