Kako je Edin Džeko opet izabrao pravi put

Da je Edin Džeko igrao za neku od velikih fudbalskih nacija, ovo mu vjerovatno ne bi bio tek drugi nastup na Svjetskom prvenstvu. No, dvanaest godina nakon što Bosna i Hercegovina nije uspjela proći grupnu fazu u Brazilu, sada su 40-godišnji napadač i reprezentacija BiH ponovo na najvećoj svjetskoj fudbalskoj pozornici.

Iako je Bosna i Hercegovina, koja je stekla nezavisnost 1992. godine, do sada nastupila samo na jednom Svjetskom prvenstvu i nikada se nije plasirala na Evropsko prvenstvo, Džeko je za svoju zemlju odigrao impresivnih 148 utakmica i postigao 73 gola.

Odrastanje u opkoljenom gradu

Nezavisnost Bosne i Hercegovine došla je uz ogromnu cijenu, koju je zemlja morala platiti jer je bila zahvaćena jednim od ratova koji su uslijedili nakon raspada bivše Jugoslavije. Glavni grad Sarajevo bio je posebno teško pogođen, izdržavši gotovo četverogodišnju opsadu Jugoslavenske narodne armije i novoformirane Vojske Republike Srpske, koje su držale položaje na planinama koje okružuju grad. Između 1992. i 1995. godine samo u Sarajevu je ubijeno više od 10.000 ljudi, uglavnom civila, u granatiranjima i djelovanjem snajperista.

Džeko je imao šest godina kada je rat počeo, a tokom opsade igranje fudbala na sve razrušenijim ulicama Sarajeva predstavljalo je dobrodošao bijeg od svakodnevice. „Naš dom je bio uništen, pa smo se morali preseliti kod djeda i nane. Cijela porodica živjela je pod jednim krovom, možda 15 ljudi naguranih u stan od 35 kvadratnih metara“, rekao je Džeko za britanski list The Mail 2011. godine, govoreći o svom ratnom iskustvu.

„To je bio stalan stres i briga da se nešto ne dogodi ili da ne stigne vijest da je neko koga poznajemo ubijen. Bio sam još dijete i često sam plakao od straha. Svaki dan su se čula granatiranja i pucnji...izgubili smo članove porodice, prijatelje i rođake.“

Od Sarajeva do Wolfsburga i dalje

Džeko je nastavio svoj razvoj u Omladinskoj školi fudbala jednog od dva velika sarajevska kluba, FK Željezničara. Upravo je tamo debitovao u Premijer ligi Bosne i Hercegovine 2003. godine, ali je to bio i početak kraja njegove karijere u domovini. Jedan trener u klubu, porijeklom iz Češke, uvjerio je FK Teplice da ga dvije godine kasnije angažuju za navodnih 25.000 eura.

U Češkoj je privukao pažnju njemačkog trenera Felixa Magatha, koji ga je doveo u Njemačku i Wolfsburg u ljeto 2007. godine, iste godine kada je debitovao za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

U Wolfsburgu je procvjetao. Zajedno s Brazilcem Grafiteom činio je najefikasniji napadački tandem u istoriji Bundeslige. Njih dvojica zajedno su postigli 54 gola: Grafite 28, a Džeko 26. Predvodili su Wolfsburg do jedine titule prvaka Njemačke u istoriji ovog kluba, osvojene 2009. godine.

Do tada je „Dijamant", kako ga je prozvao jedan bosanski novinar, bio na listi želja najvećih evropskih klubova. Kasnije je osvajao trofeje s Manchester Cityjem i Interom, a uspješno je nastupao i za Romu i Fenerbahče, prije nego što se prošle sezone vratio u Seriju A u dresu Fiorentine. Do tada je za svoje klubove postigao čak 369 golova u 856 utakmica u svim takmičenjima.

Povratak u Njemačku

Sa 39 godina, nakon samo jednog gola u pet utakmica Konferencijske lige za Fiorentinu i bez pogotka u 11 nastupa u Seriji A, činilo se da se njegova velika karijera bliži kraju. U decembru je Džeko počeo tražiti novi klub – onaj u kojem će ponovo redovno igrati.

U isto vrijeme, njemački drugoligaš Schalke tražio je način da poveća šanse za povratak u Bundesligu. Njihov trener, Bosanac Miron Muslić, koji je kao dijete s roditeljima izbjegao iz ratom pogođene Bosne, nije mogao vjerovati kada je saznao da je Džeko spreman prihvatiti značajno manju platu kako bi igrao za Schalke u drugoj ligi.

Štaviše, Džeko je bio toliko odlučan da zaigra da je odbio Schalkeovu ponudu da mu pošalju privatni avion, jer je već bio rezervisao komercijalni let za Njemačku. Samo nekoliko dana nakon dolaska ponovo je obukao dres poznate plavo-bijele boje – tradicionalne boje Schalkea, njegovog prvog kluba Željezničara.

Ulazeći s klupe, postigao je prvi od ukupno šest golova u drugom dijelu sezone i pomogao Schalkeu da iz druge lige izbori prelazak u prvu - Bundesligu i to svega nekoliko sedmica nakon svog 40. rođendana.

„Osvojio sam dosta trofeja tokom karijere, ali nijedan nisam slavio kao ovaj ovdje u Schalkeu", rekao je Džeko za klupsku internet-stranicu. „Od prvog dana govorio sam da Schalke spada u Bundesligu."

„Nekoliko savršenih mjeseci“

Za sve to vrijeme Džeko je ostao kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, odlučan da zaigra na još jednom Svjetskom prvenstvu – što je djelovalo gotovo nemoguće kada je u aprilu 2024. godine legendarni Sergej Barbarez preuzeo reprezentaciju „Zmajeva".

Od Barbareza se nije mnogo očekivalo, s obzirom na to da, iako je ranije stekao trenersku licencu, nije imao nikakvo trenersko iskustvo.

Međutim, Barbarez, i sam vrhunski napadač Bundeslige tokom devedesetih i dvijehiljaditih godina, uspio je inspirisati pretežno mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine na uspjeh, kakav nije ostvarila više od desetljeća. Kruna svega bila je senzacionalna pobjeda nad Italijom u baražu i plasman na Svjetsko prvenstvo u Sjevernoj Americi.

Džeko je imao važnu ulogu u tom uspjehu. 

„Želio sam pomoći Schalkeu da se vrati tamo gdje pripada“, rekao je. „Činjenica da sam se istovremeno plasirao na Svjetsko prvenstvo s reprezentacijom Bosne i Hercegovine učinila je posljednjih nekoliko mjeseci savršenim. Apsolutno sam donio pravu odluku.“

Edin Džeko tokom svoje duge karijere očito je stekao naviku da donosi prave odluke. Njegov nastup na još jednom Svjetskom prvenstvu predstavlja jednu od lijepih i pozitivnih priča pred svjetski turnir koji trenutno puni stupce medija iz najčešće nimalo lijepih razloga.