Solidarnost u vremenima zaraze | Panorama | DW | 19.03.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Solidarnost u vremenima zaraze

Italijani pogođeni brzim širenjem koronavirusa o situaciji kažu “kao da su u ratu". Nakon zatvaranja granica prema sjevernu zemlje zbog koronavirusa, volonteri stanovništvu, posebno starijim osobama, pružaju malo utjehe.

Rimska četvrt Pigneto, baš kao i druga naselja na istoku grada koja se ubrzano moderniziraju, ima dvije duše koje žive jedna pored druge ali se rijetko dodiruju i miješaju.

U socijalnim stanovima, sagrađenim prije nekoliko desetljeća, prebivaju građani poodmakle starosne dobi. Oni se druže u lokalnim barovima ili čitaju novine na klupama u pješačkim zonama. Kada se koronavirus sa sjevera Italije počeo širiti na ostale dijelove zemlje, penzioneri su prvi nestali iz vida jer je vlada savjetovala starijim građanima da ostanu u svojim stanovima.

Pored starijih ljudi, tu su i mladi umjetnici, kreativci i slobodnjaci koji obično pune  kafiće i barove naselja Pigneto. Na početku su pokušavali živjeti normalno kada se zapanjena Italija borila sa potrebom prekida svih društvenih kontakata. A onda je, protekle srijede,  izrečena stroga mjera da građani moraju u samoizolaciju i da ne smiju napuštati svoje stanove, praćena  zatvaranjem svih prodavnica, radnji i servisa koji ne pružaju esencijalne usluge.

Iako su do sada živjeli fizički razdvojeno jedni od drugih, COVID-19 je zbližio ove dvije grupe starih i mladih u zemlji koja je najteže pogođena koronavirusom u Europi i u kojoj je dosad od ove zaraze umrlo preko 2.000 ljudi.

Volonteri obavljaju kupovine za penzionere

Mladi u dobi od 25 do 30 godina iz lokalnog kulturnog udruženja pod nazivom "Sparwasser "osnovali su inicijativu za pomoć starijim osobama – stanovnicima koji se pridržavaju najstrožih pravila samoizolacije. Oni za njih obavljaju kupovine i sve druge vrste usluga. I ostale grupe građana u Rimu i širom zemlje ubrzo su krenule njihovim stopama.

"Pokrenuli smo akciju i pozivali volontere u susjedstvu da pomognu i prije mjera obaveznog ostanka u domovima. To je bilo još u vrijeme kada su starije osobe samo ohrabrene da ostanu kod kuće, ali se na ulici i dalje moglo vidjeti mnogo ljudi", izjavila je Diana Armento, jedna od koordinatorica projekta. Za samo tri dana prijavilo se više od 200 volontera. "Dnevno smo obrađivali od četiri, pet do 20 i više poziva starijih ljudi", dodala je ova 30-godišnjakinja, koja je inače zaposlena u izdavačkoj kući.

Objasnila je da su volontere povezali sa starijom osobom koja živi u blizini, kako bi mogli pratili kretanja te osobe u slučaju zaraze i osigurali da volonter ne mora prelaziti velika rastojanja kako bi penzioneru kojem pomaže, isporučio hranu i druge potrebštine.

"Također se pokušavamo pridržavati navika penzionera, tako što idemo u njihov omiljeni supermarket ili ih pitamo koje proizvode i marke najviše vole", rekla je Diana. Nema fizičkog kontakta između volontera i onih kojima pomažu, jer se namirnice nakon kupovine ostavljaju na njihovom kućnom pragu.

"Mnogo njih želi vidjeti vaše lice, voljeli bi da vas zagrle. Umjesto toga, oni izlaze na balkon i zahvaljuju se", rekla je Diana.

Usamljeni i konfuzni

Diana je primjetila da među starijim osobama postoji velika potreba za komunikacijom. "Kada ste s njima na telefonu, zaista možete vidjeti kolika je njihova potreba za razgovorom. Provode čitav dan ispred televizije i onda se ili uplaše ili ne vjeruju u ono šta se događa. Poznajem staricu koja provodi čitav dan u molitvi, misleći da je sve to Božja kazna. "



I druge grupe volontera u gradu su se organizirale i poduzele slične inicijative."Postoji ogromna potreba da se ljudima pomogne, na koju same lokalne vlasti nisu u stanju adekvatno odgovoriti", rekao je Alberto Campailla, koji vodi udrugu za pomoć  siromašnima, koja pruža pravnu i materijalnu pomoć, uključujući i pristup životnim namirnicama. Njegovi volonteri sada isporučuju hranu u Ciampino, na periferiji Rima. Udruga pronalazi i načine kako da  uvede kućne isporuke i distribuira hranu ugroženim kategorijama stanovnika. Neke lokalne vlasti u Rimu otvorile su telefonske linije za pomoć i grupe na Facebook-u .

U Biccariju, malom gradu u regiji Apulia na jugu Italije, 2.800 ljudi  živi u bliskom kontaktu. Djeca se igraju na gradskom trgu, stariji sjede ispred lokalnih barova a prolaznici se zaustavljaju kako bi razgovarali sa vlasnicima radnji.

Kroz krizu prolazimo zajedno

"Ovde postoji snažan osjećaj zajedništva", kaže Gianfilippo Mignogna, gradonačelnik Biccarija. "Svaki je susret prilika za ljude da se pozdrave i upitaju. Prekid svih društvenih kontakata jako se osjeća i pogađa ljude."

Grad je uspostavio hotline za starije osobe koje mogu zvati ako im treba pomoć oko nabavke namirnica, lijekova i drugih potrebština. Uslugu, koju je pokrenula lokalna zadruga sa 200 članova, sada podržava općina. Iako nisu poznati slučajevi koronavirusa među stanovnicima grada, postoji velika  zabrinutosti za ono što bi se moglo dogoditi ako se bolest pojavi. Najbliža bolnica je 30 kilometara udaljena i nalazi se u Foggia-i. Pored toga, zdravstveni sistem u južnoj Italiji nije tako efikasan kao na sjeveru a da ne govorimo o velikom pritisku pod kojim se on sada nalazi.

U San Leu, malom zaseoku sa srednjovjekovnom tvrđavom smještenim u Emilia Romagni, jednoj od najteže pogođenih regija koronavirusom, solidarnost pomaže starijim osobama da se nose sa izolacijom.

"Počeli smo s dostavljanjem hrane i lijekova. Neki dan jedna je osoba željela križaljku ali je lokalni kiosk bio zatvoren", kaže Marta Ciucci, 32-godišnja arhitektica koja vodi turističku zadrugu. Ona dodaje da su samo četiri prodavnice ostale otvorene u istorijskom centru grada u kojem živi svega stotinjak ljudi."Ideja je osigurati da svi znaju da postoje ljudi koji im stoje na raspolaganju i koji su spremni pomoći".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android