„Sofisticirana cenzura” medija u Srbiji

„Godinu 2010. obilježilo je još jedno neuspješno pospremanje, kojim je, nadam se, zaokružena prethodna decenija, ali nije otvorena nova”, smatra Snježana Milivojević, profesorica Fakulteta političkih nauka u Beogradu, osvrćući se na medijsku godinu koja ostaje iza nas.

Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), kaže da je na djelu takozvana sofisticirana cenzura medija, koja se odvija kroz kombinaciju skrivenih političkih pritisaka i daleko jačih ekonomskih ucjena od strane tajkuna, političara i vlasnika monopolističkih marketinških agencija bliskih vlastima.

Cenzura!

Prema njegovim riječima u 2010. godini se suštinski pogoršala medijska situacija u Srbiji, prije svega jer je znatno ojačana kontrola nad medijima. Ona se, prema Obradoviću, ogleda u nekoliko aspekata. „Prije svega, povećana je uloga države, koja preko direktne pomoći ili preko finansiranja medija utiče na uređivačku politiku u većini medija. S druge strane, partije posredno, preko svojih mehanizama, utiču na medije. Prije svega, preko marketinških agencija i preko javnih preduzeća koja raspolažu ogromnim sredstvima kada su u pitanju marketinški fondovi”, navodi Obradović.

On ističe da je primjera za cenzuru mnogo i ilustruje to događajem kada je hrvatski predsjednik Ivo Josipović, prilikom posjete Subotici, pao niz stepenice, što su mediji u Srbiji potpuno prećutali. „Nijedan medij u Srbiji tog dana nije objavio tu informaciju, da bi sutradan pročitali da je stiglo naređenje da se to ne objavljuje. Ako se to dešava na takvim bezazlenim primjerima, postavlja se pitanje šta se događa sa mnogo ozbiljnijim temama”, kaže Obradović.

Lažni medijski pluralizam

I zaista, sve se češće čuje među medijskim profesionalcima da se javnosti u Srbiji nudi lažni medijski pluralizam: prividno, imamo puno medija, ali se vrlo često ispostavi da je zapravo riječ o mnoštvu potpuno istih sadržaja.

Dragan Janjić, novinar i nekadašnji pomoćnik ministra kulture, kaže da država čak i budžetski novac koristi za disciplinovanje medija. „Cio sistem davanja novca iz budžeta je napravljen tako da se taj novac troši samo za pojedine medije, odnosno za medije čiji su vlasnici lokalne samouprave ili država. Dakle, vladajuća koalicija uzima narodni novac i taj narodni novac daje za one medije koji će nju - vladajuću koaliciju - da propagiraju”, smatra Janjić.

Lokalnim medijima prijeti pomor

Ni Dejan Miladinović, predsjednik Upravnog odbora Lokal presa, nema visoko mišljenje o marketinškim agencijama. On upozorava da lokalnim medijima u Srbiji prijeti pravi pomor. ”Taj novac za marketing potroši se preko marketinških agencija uglavnom za nacionalne medije, dok za lokalne ostanu neke mrvice koje očigledno nisu dovoljne za ovoliki broj medija. Svaki dan opstanka bilo kog lokalnog medija u Srbiji je dan uspjeha za taj medij”, zabrinut je Miladinović.

Žužana Serenčeš, medijska ekspertkinja, kaže da se sličan pritisak osjeća i u medijima koji izlaze na jezicima nacionalnih manjina, a čiji su osnivači nacionalni savjeti nacionalnih zajednica. “Nacionalni savjeti manjina su u prvom redu u svojoj nadležnosti da budu osnivači medija prepoznali ono što je njihovo pravo, to jest da upravljaju i da budu gazde medija. Ali, oni zanemaruju onaj dio koji bi se prirodno ticao nečega što je njihova odgovornost”, navodi ona.

Nespremni za digitalizaciju

Profesorica Snježana Milivojević podsjeća da je 4. april 2012. godine označen kao datum kada Srbija treba da pređe na digitalni signal. Ona, međutim, upozorava da država i u taj proces ide grlom u jagode, odnosno bez jasnog plana, što za posljedicu može da ima gašenje mnogih medija. „Dakle, u medijskoj industriji medijski vlasnici, medijski inovatori rade na način koji gura stvari naprijed i onaj dio medijske oblasti koji ostane inferiorniji će imati ozbiljan problem”, upozorava Milivojevićeva.

U 2010. godini Ustavni sud Srbije proglasio je neustavnim prošlogodišnje drakonske Izmjene Zakona o informisanju, ali uprkos tome niko od nadležnih se nije osjetio odgovornim za donošenje neustavnog zakona. U godini koja upravo ističe nadležno ministarstvo gromoglasno je najavljivalo da će biti donijeta medijske strategija kojom bi se konačno uredila medijska cijena u Srbiji, ali i to je bio ćorak.

Dodamo li svemu ovome i činjenice kao što su zaustavljena privatizacija medija u Srbiji, netransparentno vlasništvo nad medijima, zakoni koji se međusobno poništavaju, novinari na prosjačkom štapu..., onda nikoga ne treba da čudi što su "Reporteri bez granica" Srbiju svrstali tek na 65. mjesto zemalja koje poštuju slobodu medija, ispod većine zemalja u regionu.

Pa, sretna nam Nova medijska 2011. godina!

Autor: Dinko Gruhonjić

Odgovorni urednik: Senad Tanović