Sofija Mandić: Bojkot referenduma je bezubo sredstvo | Politika | DW | 22.12.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

srbija

Sofija Mandić: Bojkot referenduma je bezubo sredstvo

Opozicionari u Srbiji koji misle da bojkotuju referendum o ustavnim promjenama morali bi da ponude neke argumente, kaže pravnica Sofija Mandić za DW. Ona objašnjava zašto će na referendumu glasati protiv.

DW: Referendum o ustavnim promjenama u oblasti pravosuđa zakazan je za 16. januar. Kako biste u nekoliko rečenica objasnili o čemu se zapravo glasa?

Sofija Mandić: O izmjenama koje imaju dobre i loše strane. Nesporno dobre se tiču ukidanja prvog mandata za sudiju u trajanju od tri godine. Stručna javnost i Venecijanska komisija bili su saglasni da taj probni mandat služi kao neka vrsta političkog filtera za podobne sudije - ko se ne svidi vladajućoj većini, njemu može da se ne produži mandat. Zato je dobro što se to ukida.

Sve druge promjene ili pogoršavaju situaciju ili je zadržavaju na pozicijama ustava iz 2006. godine koji je omogućio politički uticaj na pravosuđe. Moj zaključaj je da je ovo, narodski rečeno, klanje vola za kilo mesa. Premalo je urađeno da se poboljša ustav pa mislim da treba čekati bolji trenutak, i sprovesti promjene kako valja.

DW: Koje su Vaše glavne zamjerke?

Izbor sudija i tužilaca se sasvim izmješta u pravne savjete, ali tamo presudnu ulogu opet imaju ljudi koje vladajuća većina bira u skupštini. Tako se uticaj zadržava, samo drugim sredstvima. Ogroman problem je što tužilaštvo ostaje pod šapom izvršne vlasti. Jer, najviši tužilac i dalje se bira u parlamentu, a pod njim su, poput vojne hijerarhije, svi ostali tužioci.

Čak se u tužilačkom savjetu broj članova iz redova tužilaca smanjuje, a u savjetu ostaje kao član i ministar pravde. Sve to je kritikovala i Venecijanska komisija, koja je napisala da je "zabrinjavajuće" što će šest od jedanaest članova savjeta birati direktno skupština.

DW: Poslanik naprednjaka i predsjednik Odbora za pravosuđe Vladimir Đukanović aktivan je ovih dana, i tvrdi da će glasati protiv ustavnih promjena. Ali, njemu smeta što će se pravosuđe, kako tvrdi, previše odvojiti od skupštine iz koje potiče sav narodni suverenitet. Da li je moguće pravosuđe u kojem je skupština bez uticaja?

Mi smo kao Centar za pravosudna istraživanja imali alternativan prijedlog prema kojem bi u pravosudnim savjetima dvotrećinsku većinu - osam od jedanaest članova - imale sudije i tužioci, a troje preostalih bi birala Narodna skupština.

Čujemo predstavnike vlasti, koji tvrde da je protiv evropskih integracija svako ko je protiv njihovih ustavnih promjena. Ali to nije tačno, jer upravo preporuke EU iz skrininga za pregovaračko poglavlje 23 kažu da najmanje polovinu članova pravosudnih savjeta moraju činiti sudije i tužioci, te da predstavnici skupštine tu uopšte ne treba da budu – a ako jesu, da moraju imati samo deklarativnu, formalnu ulogu.

DW: Od predstavnika vlasti čujemo i da je Venecijanska komisija podržala njihove amandmane.

Oni to pojednostavljuju do nepodnošljivosti. Venecijanska komisija je do sada dala četiri mišljenja o ustavnim promjenama – i u tim izvještajima se ne dijele školske ocjene, kečevi ili petice. Analize su vrlo kompleksne.

U posljednjem mišljenju Venecijanske komisije kaže se da „još jednom insistiraju“ da se smanji politički uticaj na dva pravosudna savjeta. Vlast naravno može da izvlači iz mišljenja Venecijanske komisije šta joj volja, samo pozitivne aspekte, ali oni nisu suština – ključne su ove kritike na sastav pravosudnih saveta. A na njih se vlast ni ne osvrće.

DW: Neki čak tvrde da bi odbacivanje ustavnih promjena na referendumu značilo zaustavljanje evropskih integracija.

Ne mislim da je to tačno. Najprije, jer je sadržinska preporuka iz Evrope drukčija – nije se tražio status kvo nego promjena, a ona se ne postiže ovim aktom. Ideja evropskih inegracija, vrijednosna, jeste da boljim aktom u budućnosti ne idemo protiv evrointegracija, naprotiv.

Čujem i argument da bi odbacivanje promjena zamrzlo stvar na četiri godine, jer nedavno usvojene izmjene zakona o referendumu kažu da se građani, kad jednom negativno odluče na referendumu, u naredne četiri godine ne mogu izjasniti o istom aktu. Ali, to tumačenje je pogrešno - građani ne mogu da se izjasne o istom aktu, ali bi mogli o drukčijem, boljem.

DW: Vjerujem da je i Vama pravnicima potrebno dosta truda da se udubite u sve aspekte ovih promjena i mogućih alternativa. Običnim građanima je skoro nemoguće da razumiju pravne pikanterije i pojedinosti. Da li je zgodno da se onda o ovakvim stvarima glasa sa "da" i "ne" na referendumu?

To bi bilo sasvim normalno da je vlast ovaj proces, koji traje pet godina, od početka raspravljala sa građanima, da se trudila da raščlani stvari. Jer, imamo 29 amandmana, to je mnogo izmjena za koje ljudi nisu čuli niti imaju predznanja... Za obavještavanje je bilo dovoljno vremena, ali se nije pričalo. Ne znam da li je ijedna emisija na nacionalnim frekvencijama u posljednjih pet godina bila posvećena isključivo ovom pitanju. Sada se građanima kampanjski potura akt da praktično na slijepo glasaju za ili protiv.

DW: Zagovornici glasanje protiv kažu da, ako ustavne promjene prođu, Srbija dobija zakucano partijsko pravosuđe.

Nema tu fatalističkih ishoda, ništa nije zauvijek, ni ako glasamo za ni protiv. Ali, bilo bi pošteno da se o ovom pitanju izjasne svi u javnoj areni – stranke, pokreti, udruženja, svi koji se u širem smislu bave politikom. Drijemanje dok ne prođu praznici nije pošteno prema građanima sa kojima, kako rekoh, ni vlast ne komunicira.

Mislim da odluka kako će se ko izjasniti o referendumu ne treba da bude iracionalna, nego argumentovana. Ne treba javno sramotiti opozicionare koji hoće da bojkotuju referendum, ali oni bi morali da ponude validne argumente. Od njih najčešće čujemo da skupština nije legitimna pa neće na referendum. To bi moglo da im pije vodu samo ako ne izađu ni na izbore u aprilu, a znamo da će izaći.

DW: Da li ćete Vi glasati na referendumu?

Hoću, glasaću protiv, jer je to način da izrazim protest i zbog nelegitimne skupštine, jednopartijske, koja smatra da ima pravo da mijenja najviši pravni akt. Ne vidim drug način protesta nego da glasam protiv. Mnogi ne razumiju da bojkot referenduma nema snagu koju je imao 2006. jer je tada bila potrebna izlaznost od preko pedeset odsto, pa je bojkot bio neka vrsta veta. Međutim, prema Ustavu iz 2006. nema više tog praga izlaznosti, a čini mi se da to neke stranke ne razumiju. Bojkot je bezubo sredstvo.

DW: Dopuštate li političku računicu, da recimo neke stranke opozicije strahuju od strašnog poraza na referendumu, koji bi im onda otupio energiju pred izbore?

Dopuštam ja svašta, ne mogu da komandujem opozicionim strankama. Smatram samo da argumenti koje koriste nisu utemeljeni u činjenicama. Recimo, kad traže da se referendum pomjeri za april, morale bi da znaju da to nije moguće. Morali bi da se ponašaju odgovorno prema građanima. Uostalom, argument da neće da troše birače nije utemeljen u javnost. Mi smo ovih dana vidjeli desetine hiljada građana na ulicama koji, čini mi se, traže način da se institucionalno izraze, a ne samo na ulici.

DW: Ima li i teorijske mogućnosti da ne bude referenduma u januaru?

Ne. Kad je izglasan akt o promjeni ustava 30. novembra, počeo je da teče rok od šezdeset dana da se referendum održi. Referenduma će sigurno biti.

*Srpska pravnica i aktivistkinja Sofija Mandić je sekretarka Upravnog odbora Centra za pravosudna isttraživanja. Godinama piše za portal Peščanik, uglavnom o temama iz pravosuđa.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu

Preporuka redakcije