Müllentsorger

"Svejedno spavam li samo jedan sat, pet ili deset", tvrdi Michael Speckin. Svako jutro on ustaje u pola šest, kako bi ispratio sina. "Onda idem do prozora i mahnem mu, iako mu je već 21 godina", dodaje ovaj dvostruki otac s osmijehom.

Rani jutarnji sati za smetlara Speckina imaju veliko značenje. Nipošto ne smije biti hektično. Prvo ispuši cigaretu, popije kavu i zatim se oko sedam mora pojaviti na poslu. Dan se treba započeti lagano, ubijeđen je ovaj smetlar.

Radni dan na smetlištu, gdje se recikliraju stvari, počinje tek u 7.45h. Ipak svi radnici dolaze već otprilike sat vremena ranije. Sjede zajedno, piju kavu, puše cigarete i pričaju o novostima i dogodovštinama prethodne večeri. Taj uranak na posao je uobičajeni smetlarski ritual u cijeloj Njemačkoj, objašnjava 47-godišnji Michael Speckin. Tko nije spreman da se tu uključi, neće nikad biti dio ekipe, kaže Speckin.

Uhodani muški tim

Michael Speckin radi već od 1987. u komunalnom poduzeću Hamburga. Do prije tri i pol godine se Speckin još vozio na smetlarskom kamionu i čistio kontejnere. Onda su se pojavili bolovi u leđima. Nakon dvije operacije zamijenio je taj posao onim na smetlištu za reciklažu. Tu sada Speckin ne mora više dizati teške kante za smeće.

Njegov novi zadatak je da koordinira gdje se treba sortirati smeće koje ljudi tu donose. Tuce različitih kontejnera za smeće se nalazi na tome smetlištu. Sve se odvojeno uklanja - od lišća, preko tehnike i namještaja, pa do čepova iz boca.

Na smetlištu rade samo muškarci. "To je ovdje uhodani tim. Devet sati ste zajedno, i onda znate puno toga o onome drugom. Raduje me što smo samo muškarci. Postoji puno toga, o čemu možemo pričati."

20 šoljica kave na dan

Kolege posao uglavnom podijele bez riječi. Gleda se što drugi rade i što je još ostalo da se uradi. "Biti uvijek prijatan prema klijentima", to je osobna maksima Michaela Speckina. Možda upravo zato neki ne dolaze samo zbog smeća. "Mnogi dolaze tri do četiri puta tjedno s malo smeća, gdje primijetite da ustvari dolaze kako bi malo ćaskali. Često su to umirovljenici", priča Speckin.

Ti ljudi katkad pričaju čitave priče o svome smeću: gdje su nekad nabavili to što tu sad donose, za što su tu stvar koristili i zašto to sad bacaju. Smetlar se smijulji i govori da je ovdje na reciklažnom smetlištu praktično nekakav "polupsiholog". Često dolaze i neke kolege koje su već u mirovini, nekad i oni koji imaju slobodan dan. Onaj tko je "dio ekipe" može očekivati kavicu. Smetlari piju velike količine kave. Michael Speckin čak i do 20 šoljica na dan. Usto dolazi do 40 cigareta. Povremeno se ovaj 47-godišnjak zabrine za svoje zdravlje. Rado bi prestao pušiti, naročito otkad je njegov stric umro od raka na plućima.

Siguran posao

Od svoje 15. godine Michael Speckin radi bez prijekida. Odmah nakon završene niže škole (njem.: Hauptschule) je počeo raditi u hamburškoj luci. U biti je htio radije biti automehaničar ili stolar. Ali prvo nije dobio mjesto za izučavanje zanata, a poslije je već ionako dovoljno zarađivao i odrekao se ideje da izuči zanat. Sa svojim sadašnjim poslom smetlara je potpuno zadovoljan. "U principu je to jedan veoma siguran posao. Grad teško da može nekoga otpustiti, jer ne može bankrotirati. A i smeća uvijek ima."

Nedostatak društvenog prestiža kad je u pitanju njegov posao mu ne smeta. Ne obraća pažnju na podcjenjivački odnos naspram njegovoga posla, kaže i uvjerava da je ponosan na svoj posao.

Ako je knjiga zanimljiva, pročita ju i za dvije večeri

Nakon posla Michael Speckin svakako odmah ide kući. Život bez obitelji ovaj 47-godišnjak ne može ni zamisliti - a i nije nikad živio sam. "Ne volim kad mi supruga slučajno ne spava kod kuće. Onda ni ja ne mogu spavati." Dva do tri puta tjedno Speckin ide na fitnes. Inače dosta vremena provodi u s tehnikom natrpanom podrumu.

Tu surfa internetom i traži odgovore na pitanja, koja su mu tijekom dana pala na um. Povremeno popravlja uređaje rođaka i poznanika. Navečer Michael Speckin svoju pozornost rado pridaje romanima znanstvene fantastike i vesternima. Omiljeni autori su mu William Shatner i Dan Brown. Brownov 700 stranica debeo triler "Iluminati" je pročitao u roku od dvije večeri. "Kad započnem čitati neku knjigu i ona me osvoji, onda je moram obvezno do kraja pročitati", smijulji se 47-godišnji smetlar. Tako se može i dogoditi, da katkad do tri ili četiri ujutro ostane čitajući neku knjigu. Ta dva-tri sata, koja mu zatim ostaju za san, su Michaelu Speckinu ionako dostatna da bi se odmorio.

Autorice: Olga Sosnytska / Marina Martinović

Odg. urednik: Azer Slanjankić