Smanjuje se broj mirovnih misija UN-a
31. maj 2020
Mir između Izraelaca i Arapa je zajamčen. Konflikt između Indije i Pakistana riješen. Krajem 1940-tih u Ujedinjenim narodima su se nadali da se međunarodnim mirovnim misijama mogu postići ovi ciljevi. Misijom UNTSO čiji je zadatak bilo nadgledanje primirja između Izraela i njegovih arapskih susjeda 1948. godine je počela istorija Plavih šljemova – istorija puna nada, uspjeha – ali i udaraca. Godinu kasnije počela je Vojna promatračka misija Ujedinjenih naroda u Indiji i Pakistanu, kratko UNMOGIP. Broj misija je od tada porastao na 72, a UNTSO i UNMOGIP traju do danas. Ove misije UN-a do sada nisu mogle osigurati dugoročni mir kojem su stremile.
Trump smanjuje proračun
Skoro 90 000 vojnika i policajaca je trenutno u mirovnim misijama UN-a. To je oko 20 000 manje nego 2015. godine.
"Neke zemlje članice Vijeća sigurnosti UN-a imaju osjećaj da su mirovne misije UN-a preskupe i manje učinkovite", kaže Jaïr van der Lijn sa Sipri Instituta za mir iz Stockholma. "Zbog toga žele smanjiti budžet mirovnih trupa, a to je prvenstveno Trumpova vlada", kaže on.
Prije 30 godina, kada je okončan konflikt Istoka i Zapada, svjetske sile su još imale multilateralne ambicije. Između 1989. i 1994. godine Vijeće sigurnosti UN-a je odobrilo 20 novih misija, za sedam puta su povećale broj Plavih šljemova kojima je 1988. godine čak dodijeljena kolektivna Nobelova nagrada za mir. Ipak UN nije mogao opravdati velika očekivanja međunarodne zajednice. Jugoslavija, Ruanda i Somalija su postale sinonim za propale misije UN-a.
U genocidu u Srebrenici, genocidu nad Tutsijima, ubistvima u Mogadišu - UN je zakazao. Tamo su mirovne trupe bile u misiji, iako ni izdaleka nije vladao mir.
Od sredine 90-tih godina su stoga sve više i više regionalni savezi sebe vidjeli kao obavezne da stvore mir. Ovaj trend se i danas nastavlja, kaže istraživač Sipri-ja Lijn u razgovoru za DW:
"Dok je broj misija s ciljem obezbjeđenja mira, jako opao, porastao je broj vojnika u ne-mirovnim misijama prije svega u borbi protiv terorizma." To je primjerice u regionu Sahela, multinacionalna Joint Task Force (MNJTF), sastavljena od vojnika iz Čada, Nigera i Nigerije, koji se bore protiv džihadista u Boko Haramu.
Brojni regionalni akteri pri tome ostavljaju područje misije sve manje preglednim. Tako je i u Maliju gdje Misija UN-a MINUSMA nadgleda mirovni ugovor i treba štititi civilno stanovništvo. Osim nje i Misija EU podržava policiju u Maliju. Francuska vojna misija se bori protiv islamističkih grupa djelomice uz međunarodnu podršku. I još je tu i G5 Sahel Joint Force, misija koju čini pet zemalja iz Sahela, koja se također treba pobrinuti za sigurnost.
"Svako radi svoje"
U Somaliji, u Centralnoafričkoj Republici ili Afganistanu situacija je također komplicirana, kaže van der Lijn.
"Međunarodna zajednica je stvorila ove kompleksne konstelacije različitih organizacija koje su započele svoje vlastite operacije. One imaju velike poteškoće da skupa rade. Neke se dupliciraju ili konkuriraju jedne s drugima. A ponekad svako radi svoje i nema prave koordinacije. UN je od iskustva devedesetih godina puno toga naučio i bolje bi se mogao baviti takvim zadacima", kaže van der Lijn.
Većina Plavih šljemova trenutno dolazi iz zemalja južno od Sahare, kao i iz Jugoistočne Azije. SAD su jedina zapadna zemlja koja stavlja na raspolaganje veliki broj trupa. One su prije svega u misiji Operation Resolute Support (RSM) u Afganistanu. Ipak predsjednik SAD Donald Trump njihov broj želi dalje smanjiti.
"Afričke države šalju posebice trupe u svoje susjedstvo", kaže van der Lijn. "Primjerice Etiopija šalje vojnike skoro samo u Somaliju i na jug. Time u osnovi želi štititi svoju nacionalnu sigurnost. I susjedi Malija učestvuju u misiji MINUSMA kako bi problem ostao u toj zemlji i ne bi ugrozio njihovu vlastitu stabilnost."
Uspjeh u plavoj uniformi
Nešto manje od 1600 američki dolara mjesečno za svakog vojnika dobijaju plave kacige. To je razlog zašto prvenstveno zemlje sa nižim plaćama šalju vojnike. I dalje je 70 posto svih mirovnih trupa stacionirano južno od Sahare. No, nedavno su tamo završile s radom neke velike misije, dok su u Libiji i Jemenu započele nove misije UN-a.
Van der Lijn je optimističan da bi Plavi šljemovi i tamo mogli doprinijeti miru.
"Koncentriramo se uvijek na neuspjehe iz devedesetih godina, na Ruandu, BiH, Somaliju. No, čak i tada je bilo dobrih uspjeha", kaže on. I kao primjer navodi Mozambik, Kambodžu, El Salvador ili Gvatemalu. I današnje misije u Maliju ili MONUSCO pokazuju napredak", kaže van der Lijn.
I čak i dugotrajnu misiju UN-a u bliskoistočnom konfliktu Lijn smatra uspjehom: "U mjeri u kojoj su ublažene potencijalne napetosti i osigurano da postoji stabilnost i sačuvan status quo."
Ni nakon 72. godine od prve misije Plavih šljemova njihov angažman vjerojatno još dugo neće biti završen.