Slučaj Šlajer: žrtva državnog rezona?

Slike pripadaju ikonografiji stare Savezne Republike Njemačke iz 1977: Helmut Šmit (SPD), tadašnji kancelar poklanja se posramljen 25. oktobra pred Valtrudom Šlajer. Njen suprug, Hans Martin Šlajer ubijen je nekoliko dana ranije. Bilo je to pravo pogubljenje. Upucan u glavu od strane terorista Frakcije Crvene Armije (RAF), komandosa "Zigfrid Hauzner". Nedjeljama je Šlajer bio talac RAF-a. U zamjenu za njegov život trebalo je da bude pušteno 11 terorista Frakcije Crvene Armije iz štutgartskog zatvora u Štamhajmu.

No, kancelar je još na početku talačke drame bio kategoričan: nema razmjene terorista RAF-a za Šlajera. U tome su bili jedinstveni i vlada i opozicija; bivši kancelar Vili Brant, nekadašnji predsjedavajući Poslaničkog kluba demohrišćana, Helmut Kol i ministar spoljnih poslova Hans-Ditrih Genšer - sve to iz državnog rezona. Politički konsenzus je glasio - pravna država nikad ne saginje glavu pred teroristima. Šlajerova otmica je bila uvod u jedno vrijeme koje je kasnije u hronici Savezne Republike Njemačke označeno kao 'Njemačka jesen'.

Ko je bio Šlajer?

Šlajer je iz ugla RAF-a, kao predsjedavajući Udruženja poslodavaca, predstavljao omraženu kapitalističku državu. On je u nacističko vrijeme pripadao SS-ovcima, koji su se smatrali elitnim jedinicama, i učestvovao je u brojnim ratnim zločinima; on je za teroriste RAF-a bio primjer njihove teze da nije prekinut kontinuitet između nacističke države i savezne republike. 

Šlajer doduše nije bio prva poznata žrtva RAF-a. U aprilu iste godine je teroristička grupa upucala njemačkog državnog tužioca, Zigfrida Bubaka, u julu je ubijen frankfurtski bankar Jirgen Ponto. No, ipak sa otmicom Šlajera 5. septembra terorizam RAF-a dobija novi kvalitet. Tada se postavilo osnovno pitanje: smije li jedna država sebi dopustiti da bude ucijenjivana? 

Maksimalna eskalacija

Odgovor je stigao brzo i bio je više nego jasan. U 17:29 su otmičari kidnapovali Hansa Martina Šlajera i pri tom ubili tri policajca i njegovog šofera. Već u 23 sata istog dana iz Ureda kancelara u Bonu je stigla jasna poruka da neće biti razmjene terorista RAF-a za Šlajera. Počela je višenedjeljna borba nerava. Dugo se ništa nije događalo da bi se u jednom trenutku kancelar obratio građanima ali i RAF-u. Terorizam na duže staze nema nikakve šanse, kazao je Šmit.

Država je reagovala. Bundestag je na brzinu pooštrio zakone o bezbjednosti. Ali, otmičari pojačavaju pritisak na vladu. 13. oktobra otimaju Lufthanzin avion "Landshut" sa 86 njemačkih turista na letu iz Maroka za Frankfurt. U tom trenutku Šlajer je skoro šest nedjelja talac RAF-a. U video poruci se obratio saveznoj vladi. "Pitam se da li mora zaista još nešto da se desi da bi Bon donio odluku?" No, tek se s otmicom aviona došlo do najviše tačke 'Njemačke jeseni'.

Četvoro terorista Nacionalnog fronta za oslobađanje Palestine (PLFP) otima avion. Ovaj čin se ubraja u ranije primjere koordiniranih napada međunarodnih terorističkih grupa. Savezna vlada pokušava da dobije na vremenu i stupa u kontakt sa otmičarima putem radio veze. Lider otmičara pak reaguje agresivno. "Ne želim da razgovaram s tobom", otresito odgovara i dodaje: "Otkači, fuck off!"

Talačka kriza okončana je 18. oktobra zahvaljujući čovjeku koji se zajedno sa svojom malom trupom godinama pripremao za ovakve akcije: Ulrih Vegener, šef elitne jedinice GSG 9. Oni su upali u Mugadišuu u Lufthanzin avion i ubili trojicu od četiri otmičara, a nijednom putniku nije falila ni dlaka s glave. Vijest je objavljena direktno: "Taoci oteti sa Lufthanzinim avionom su srećno oslobođeni. Ovo je potvrdio portparol Ministarstva unutrašnjih poslova u Bonu."

Porodica Šlajer ide na sud - uzalud

Tema "Landshut" je potisnula otmicu Hansa Martina Šlajera, koji je u tom trenutku već nedjeljama bio u rukama svojih otmičara. Njegova porodica čini sve kako bi ga oslobodila. Odlaze pred Ustavni sud, no sud odbija da prisli Saveznu vladu da u zamjenu za Šlajera na slobodu pusti uhapšene pripadnike RAF-a.

Ovo su bila pitanja bez presedana na koja sudije do tada nikad nisu morale da odgavaraju: Može li se život otkupiti životom? Država nema samo obavezu da zaštiti pojedinca već i cjelokupno stanovništvo. Štaviše porodica se sprečava da da otkupninu u iznosu 15 miliona maraka - što je drama za Valtrude Šlajer i njihovu djecu.

Oslobađanjem aviona u Mogadišuu Šlajerova sudbina je zapečaćena. 19. oktobra, samo dan nakon toga, predsjednika Unije poslodavaca ubijaju u Alzasu i pronalaze u gepeku jednog putničkog automobila. Porodica izvlači zaključak: on je žrtvovan zbog "hladnog državnog rezona".

Šmit je čitav život osjećao krivicu

Vijest iz Mogadišua stigla je i do zatvora u Štamhajmu. Vodeće figure RAF-a izvršavaju samoubistvo.

Helmut Šmit je kasnije obznanio kako osjeća sukrivicu za smrt Hansa Martina Šlajera. No, ipak je do kraja branio svoju politiku čvrste ruke. 2013. je ipak dobio nagradu 'Hans Martin Šlajer', što je bio znak određenog zbližavanja između Šlajerove porodice i njega. "Teoretski smo", kazao je tom prilikom, "mogli da odgovorimo na RAF-ovu ponudu za razmjenu".