Sloboda medija i sloboda vjeroispovijesti

Glavni imam Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj Mustafa ef. Klanco, kaže da je ovo vrijeđanje i povreda časti.Međutim, mi na necivilizacijsku provokaciju civilizovanog svijeta trebamo odgovoriti civilizacijski, a to je da zadržimo hladnu glavu, da stišamo svoje emocije i da kažemo da sloboda medija i izražavanja i njena granica je dotle dok drugog ne vrijeđa, a ovo je povreda časti. Demonstracije koje se održavaju nisu povezane sa vjerom. One su prije svega politički protesti. Mislim da je za osuditi paljenje i rušenje jer nas vjera Islam tome ne uči. U tim demonstracijama ginu ljudi. Mislim da iz novonastale situacije uči i zapadni svijet da muslimane, i ljude uopšte ne treba pozvjerivati i niko nema pravo da pozvjeruje ljude».

Demokratija ne može formirati policiju mišljenja, a da ne prekrši princip prava čovjeka, među kojima je i pravo izražavanja. Šta je sa slobodom medija i tolerancijom? Mediji su ti koji regulišu ljudsku svijest i kreiraju ukus. Jesu li mediji dali preveliku pažnju svemu ovome, pa je došlo do pogrešnog tumačenja situacija koju su i sami na neki način zaoštrili.Borka Rudić, generalni sekretar Nezavisne unije profesionalnih novinara BiH.

«Smatram da su u ovom slučaju mediji na neoprezan način tumačili nešto što je u Islamu sveto i nešto što Islam kao religija ne dozvoljava. Mislim da se desilo nešto što je zaista vrhunski kanon koji postoji u Islamu, a to je da niko ne smije vrijeđati Allahovo ime i da nema predstavljanja Allaha niti Božijeg poslanika u bilo kakvom liku, i da se prekršio taj osnovni kanon. Mislim da je to u ovoj cijeloj situaciji veoma problematično, a s druge strane mislim da je ne dopustivo da oni koji kažu da su pripadnici Islama, odgovaraju na način na koji se to desilo u zemljama srednjeg i bliskog istoka i u cijelom svijetu. Desio se jedan dizbalans između onoga što je zaista poštivanje nečijih vjerskih osjećanja, što je medijska sloboda, slobodno mišljenje i promišljanje, u ovom slučaju u obliku karikatura, i onoga što zaista postoji kao generalni pravac u cijelom svijetu,a to je radikaliziranje u svim oblastima života»

Đoko Ninković ,koji se već 50 godina bavi karikaturom, objašnjava koliko karikaturista ima slobode pri stvaranju svog djela.

«Karikaturista ima onoliko slobode sve dok ne ugrozi slobodu drugih. U ovom slučaju, sloboda je ugrožena svih onih koji vjeruju u Islam. Karikaturista u svakom slučaju treba da bude pošten prema sebi i svima onima kojima je namjenjena ta karikatura. Ona mora biti pravična i poštena. Karikatura ako ima neku namjeru da uvrijedi i ponizi, onda to više nije karikatura jer karikatura mora prije svega biti duhovita i da ima dobru namjeru u svojoj poruci.»

Naš saradnik iz Beograda, Ejub Štitkovac, teolog i novinar i čovjek koji se bavi međuvjerskim odnosima skoro 25 godina, smatra da je objavljivanje spornih karikatura božijeg poslanika Muhameda, čista glupost.

«To jeste jedna rasistička poruka islamskom svijetu i muslimanima bez obzira kako se urednik te kulturne rubrike u tom listu sada pravdao i kako prozivao, malte ne, islamski svijet da nije dovoljno tolerantan i da nije dovoljno demokratičan. Demokratičan sigurno nije dovoljno, dovoljno kao što mnoge zemlje koje nose oreol te demokratije ipak nisu izgradile unutar sebe odnose koji bi se mogli baš nazvati potpuno demokratičnim. Ono što je jedna od najvećih posljedica objavljivanja tih karikatura jeste što su one dobro došle militantnim organizacijama u muslimanskom svijetu o čemu govore i brojne demonstracije. Mislim da je ono što je jedna od opet opasnih posljedica i to što su ti ljudi koji protestvuju praktično zaboravili na karikature i sada se oni obraćaju cijelom zapadnom svijetu i SAD. Dakle, trebalo je samo da se zapali, jedan, uslovno rečeno, mali fitilj pa da se otvori cijela lepeza svih onih nesporazuma i animoziteta koji postoje između nazovimo ga muslimanskog i zapadnog svijeta. Ničim se ne možeo opravdati objavljivanje takvih karikatura, čak i da one imaju pozitivnu poruku, jer je vizuelno prikazivanje Božijeg poslanika Muhameda po islamskom učenju najstrožije zabranjeno. Ako je to tako, onda jednostavno ne može niko pod nekakvim izgovorom da je on tolerantanm, da on živi u demokratskoj zemlji , da je on čovjek koji zagovara slobodu štampe i govora itd, da pod tim izgovorom vrši svetogrđe nad pripadnicima druge vjere i nad drugom religijom, u ovom slučaju nad Islamom. Kada je u pitanju Islam i novinarstvo, tu ne bi trebala da postoji nikakva granica. Posebno kada se radi o Islamu. Kada je riječ o Islamu tu nema podjele na svjetovno niti na vjersko, na novinarski posao i teologiju. Jednostavno, čovjek ako hoće, može teološka znanja i novinarsko iskustvo i znanje, tako fino da objedini da on sam bude zadovoljan što radi jedan takav posao jer jedno drugo ne isključuje, zapravo jedno drugo nadopunjuje. «

. Koliko uistinu pripadnici jedne vjere znaju o drugim vjerama. Nakon terororističkih napada 11.septembra na New York i Vašington, u SAD je skoro bilo nemoguće naći primjerak prevoda Kurana na engleski, aistovremeno se povećalka prodaja islamske literature. Fra. Marko Oršolić, direktor Internacionalnog multireligijskog i interkulturnog centra iz Sarajeva, smatra da je novonastala situacija sa objavljivanjem karikatura Božijeg poslanika Muhameda, samo dokaz da kršćani nisu na pravi način ušli u dijalog niti sa judaizmom, niti sa Islamom.

«Da je tog dijaloga i poznavanja bilo do sada, postalo bi veoma jasno da nikome ne bi palo na pamet da zbija šale na račun poslanika i praktično osnivača Islama. Međutim, kršćanski zapad i kršćani to ne znaju dovoljno. Oni su vjerovatno mislili da je možda u Islamu jasan monoteizam i da je Bog najveća vrijednost i da nema svetaca u Islamu i onda jednostavno ljudi misle da je Muhamed a.s. običan čovjek, a on očito nije običan čovjek.Za svakog religioznog muslimana on je ne samo Božiji poslanik nego i najveći među njima. Da su toga bili svjesni,tada ne bi nikome palo na pamet da oko toga zbija bilo kakve šale i bilo kakve karikature. Ima toliko drugih načina da se umjetnici i karikaturisti pozabave religijskim temama ali ovo je greška i ovo je ne poznavanje. Reakcije na objavljivanje karikatura poslanika Muhameda su neodmjerene. Ovdje se ne radi o zlobi. Očito se radi o ne poznavanju stvari i vjerovatno je sada nekome stalo, a zna se kome, da u doba kada postoje ekstremni ljudi u islamskoms svijetu, na sve načine pokuša da stvori velike probleme u islamskom svijeti i izvan njega. Ovdje su potrebni dijalog, međusobno uvažavaje i poznavanje.»