Sloboda kretanja za odabrane - Slovenija pristupa Šengenskoj zoni

Ispred kolodvorske zgrade u Novoj Gorici jedva primjetno prolazi granica. Samo nekoliko betonskih vaza sa cvijećem, i natpis: zabranjen prolaz. Na drugoj strani te linije nalazi se Gorizia – talijanski dio grada, objašnjava gradonačelnik Mirko Brulč:

„Nakon Drugog svjetskog rata su saveznici odlučile da Gorizia pripadne Italiji. Ovdje, na slovenskoj strani, praktički ničega nije ni bilo. Centar Nove Gorice izgrađen je nakon rata.“

Granicu nisu nikada priznavali

U podjeli grada Kolodvorska zgrada pripala je Jugoslaviji, kaže Brulč, ali odmah dodaje:

„Ljudi koji ovdje žive podjelu nikada nisu stvarno prihvatili, i pokušavali su učiniti sve što su mogli kako bi je prikrili. Zajednički smo organizirali biciklističke utrke i kazališne predstave. Ali granica je naravno uvijek bila tu. Čak je postojala i bodljikava žica i bilo je stražara. Ali nikada nije bila podjela kao u Berlinu, granica se uvijek mogla prelaziti.“

Dok se jedan grad ponovo ujedinjuje...

Već godinama su dva dijela grada povezana autobusnom linijom: prijepodne je vozač Slovenac, poslije podne Talijan. Gradonačelnik Nove Gorice uvjeren je da će ukidanje graničnih kontrola za ljude biti još važnije od pristupanja Slovenije EU prije tri godine:

„Nakon ulaska Slovenije u EU, koji je bio važan, ljudi su najprije bili razočarani: granica je i dalje ostala. Kontakte smo imali i ranije, tu nije bilo velike razlike. Uvođenje eura je bio već korak dalje, a tako je sada i sa ukidanjem graničnih kontrola.“

...drugi se još više dijeli.

Drugačije je samo stotinjak kilometara istočno: rijeka Sutla je vanjska granica EU. I tu postoje dva gradića jedan pored drugog, sa mnogo dodirnih točaka: Rogatec na slovenskoj strani, i Hum na Sutli na hrvatskoj. Prije proglašenja nezavisnosti Slovenije 1991 godine tu nitko niuje ni pomišljao na granice, kaže gradonačelnik na hrvatskoj strani, Božidar Brezenčak:

„50 godina smo tu živjeli u jednom gradu, u vrijeme socijalizma smo svi bili zajedno, bratstvo i jedinstvo. Nisu postojale granice, tvornica stakla iz Huma izgradila je puno stanova u Rogatecu, tamo smo imali nogometno igralište. To je bila jedna općina.“

Utvrđuje se granica, ruše mostovi

Na slovenskoj strani granice u toku su užurbani radovi. Umjesto dosadašnjih kontejnera i baraka gradi se trokatnica za kontrolu vozila, u nju će biti ugrađena najmodernija tehnika. Uz rijeku Sutlu već je završeno osiguranje vanjskih granica EU, navodi lokalni šef slovenske pogranične policije, Janez Ilek:

„Zatvorili smo 25 cesta i puteva, postavili smo rampe, a male mostove preko rijeke ili porušili ili betonskim blokovima zatvorili za promet.“

Nada u bolju budućnost

Na hrvatskoj strani ljudi se osjećaju izopćenima, gurnutima na stranu. Posebno su ljuti seljaci koji s druge strane Sutle imaju svoja polja – sada moraju sa traktorima voziti zaobilazno. Gradonačelnik Brezenčak se, međutim, nada da će stari putevi ponovo biti prohodni:

„Mi se nadamo da će se za dvije godine sve to popraviti. Tada će i Hrvatska biti članica EU, i problem će biti riješen.“