1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Slavo Kukić: „Posljednji poziv u pomoć“

Samir Huseinović
19. septembar 2018

Zasnovana na poraznim životnim primjerima, zbirka kolumni Slave Kukića „Posljednji poziv u pomoć“ svjedoči „turobnoj stvarnosti“ BiH i rastu nacionalizma u ovoj zemlji.

https://p.dw.com/p/35BOF
Bosnien und Herzegowina | Das Buch von  Slavo Kukić
Foto: DW/S. Huseinović

„Bio sam sretan kada je Slavo dobio batine jer je to bio dokaz da je kritički, intelektualni glas opasan po onoga ko upravlja svim društvenim procesima na prostoru Hercegovine i ko separatistički djeluje prema državi Bosni i Hercegovini (BiH)", kazao je profesor Enver Kazaz na promociji knjige Slave Kukića prisjećajući se napada na mostarskog profesora 2014. godine. Tadašnji profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić fizički je napadnut nakon što je kritikovao vođstvo HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) BiH, koje je uz ovacije dočekalo ratnog zločinca Daria Kordića.

Bosnien und Herzegowina Professor Slavo Kukić
Slavo KukićFoto: DW/S. Huseinović

„Posljednji poziv u pomoć“ je zbirka kolumni profesora Kukića koje hronološki prate rast nacionalizma i separatizma od lokalnih izbora 2016. do općih izbora 2018. godine. Prema riječima recenzenta i promotora Envera Kazaza, vlast je taj period predstavljala kao period uspješnih reformi prema Evropskoj uniji, period rasta ekonomije i zapošljavanja. „Bili smo okupirani discplinsko-propagandnim aparatom države koji je propagirao te 'uspjehe'. Istodobno, otvarana je ustavna kriza – ključna kriza svih kriza u BiH. U tom periodu Kukić je ponajbolji hroničar društvenih događaja. Od rata na ovamo dva su čovjeka hronoški precizno i hroničarski obilježila društvene događaje. Jedan je Ivan Lovrenović koji je krizu u BiH pratio sve do nestanka magazina Dani. Od tada do danas, najizrazitiji hroničar društvenih događaja u BiH je Slavo Kukić“, kaže Kazaz.

Hronologija rasta nacionalizma u BiH

„Posljednji poziv u pomoć“ je hronologija koja prati rast nacionalizma. U takvoj hronologiji Kukić piše dnevno-politički, zaključujući da je zadatak nacionalista održavanje statusa quo. Mogu li liberalne, lijevo orijentirane snage promijeniti stanje u BiH i uspostaviti građanski front prema nacionalistima – ključno je pitanje Kukićeve knjige, kaže Enver Kazaz. „U političkom smislu, ta je šansa pred ove izbore propuštena, ali to ne znači da nije moguće oformiti spasonosnu društvenu energiju. Zato je ova knjiga alarmirajuća“, zaključuje Kazaz.

„Posljednji poziv u pomoć“ je knjiga o našoj turobnoj stvarnosti i njenim kreatorima, ističe  recenzent, profesor Esad Bajtal.

Bosnien und Herzegowina | Professor Esad Bajtal
Esad BajtalFoto: DW/S. Huseinović

„Ko to u ovom predizbornom trenutku zove u pomoć? Da to čine poniženi i izvarani građani – jasno je i logički neupitno, ali je očito da to čine i izborno uspaničeni B-H-S vladari.  Neki od njih to čine kukulelekanjem o izmjeni izbornog zakona i opasnosti od građanske države, drugi o poništavanju izvještaja Komisije o Srebrenici i britanskim obavještajcima, a treći udvaračko-ciničnim sloganom o tobožnjoj snazi naroda. Kojeg i kakvog naroda? Pogaženog, poniženog, obesrpavljenog i konačno – gladnog naroda. Ukratko, sva ta predizborna cika i vriska znači da politički moćnici traže od svojih žrtava, građana, da spašavajući ih ostave na vlasti svoje trodecenijske tlačitelje. Građani, kao konačno probuđeni etno-davljenici u ponor nadolazećeg izbornog poraza povlače za sobom svoje B-H-S davitelje. 'Posljednji poziv u pomoć' je knjiga o njima, o daviteljima, o zlim gospodarima i neznalicama. Čast rijetkim izuzecima, ali ovom zemljom drma osiljena troetnička struktura bez znanja i ličnog dostojanstva, gomila komformista bez svoga 'ja', bez vreline, morala i empatije", kaže Bajtal, zaključujući da bez tih osobina nema ni prava, ni pravde ni države, ali ni mira u državi.

„Bivši profesor“ razočaran građanskim partijama

Obraćajući se prisutnima, autor knjige „Posljednji poziv u pomoć“ Slavo Kukić je pojasnio kako više nije profesor Sveučilišta u Mostaru. „Ja sam bivši profesor kojega su, onog časa kad je ispunjen jedan od uvjeta – 40 godina staža – pozvali i rekli da trebam ići u mirovinu, jer 'nije dobro da više trujem hrvatsku mladost'. Ja sam, naravno, prihvatio da mogu ići u mirovinu, ali da ne trujem mladost, to ne prihvaćam i zbog toga danas 'trujem' po drugim dijelovima BiH, recimo vrlo često se predstavim profesorom Zeničkog univerziteta“, kaže Kukić.

Profesor Kukić podsjeća da kolumne piše još od 1997. godine i da je rezultat tog rada sedam knjiga, sociološko-politoloških analiza. Ono što karakterizira te analize u zadnjih pet godina, kaže Kukić, indikativno je po naslovima koji upozoravaju – „Lopovluk i ime naroda", „Zadah kolektivne izdaje", „Vrijeme obnovljenog zavijanja nacionalnih truba" i  sada „Posljednji poziv u pomoć“. Sa „Posljednjim pozivom u pomoć“ Kukić je lobirao kod političkih stranaka građanske provenijencije , onih koji polaze od čovjeka i njegovog prava na život, za formiranje fronta svegrađanskog otpora nacionalističkim filozofijama. Razočaran neuspjehom, Kukić konstatira da su i građanskim partijama u BiH važniji parcijalni stranački interesi. 

  

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android