"Sjeverna Koreja neće napasti prva"

DW: Kim Jong Un je objasnio kako ne želi skončati poput Muamera el Gadafija. To bi moglo značiti da Sjeverna Koreja neće čekati napad SAD-a nego da će udariti prva?

Rüdiger Frank: U potpunosti isključujem mogućnost da bi Sjeverna Koreja prva mogla izvršiti napad. To bi bilo samoubojstvo bez obzira na okolnosti. Ono što je ovaj put više nepredvidivo, s obzirom na nenadani napad na Siriju, je ponašanje Amerikanaca. Nitko ne jamči da će se Washington zadržati samo pri prijetnjama. U to nitko ne može biti siguran pa ni Sjevernokorejci. Ni Pjongjang ne zna kako se odnositi prema novom predsjedniku SAD-a.

Nakon posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga SAD-u Washington je pojačao vojnu prisutnost u blizini Sjeverne Koreje. Je li to posljedica preokreta kineske politike naspram Sjeverne Koreje?

Ako je Xi Jinping Trumpu zaista odaslao ovakve signale, onda je to pogubno. No ne vjerujem da bi tako nešto bilo moguće jer Kina može mnogo toga izgubiti u slučaju sukoba na korejskom poluotoku. Kako vojno tako i gospodarski. Naravno i politički. Jer Kina se još uvijek želi prikazati i kao regionalna sila. Zato smatram malo vjerojatnim da je Kina Washingtonu dala zeleno svjetlo za napad.

Govori se o tomu da je pravi razlog tomu što je Trump u regiju poslao nosač aviona priprema novog nuklearnog testa Sjeverne Koreje. Koliko u tomu ima istine?

Duboko sam uvjeren da će doći do šestog nuklearnog testa Sjeverne Koreje. Naravno, ne mogu predvidjeti kada. No isto tako sam siguran da će biti i sedmog i osmog testa. Sjeverna Koreja je jasno dala do znanja da želi razvijati nuklearno naoružanje. I to korak po korak. Znamo koliko testova je trebalo Amerikancima i Rusima da razviju svoje oružje. Znači Sjeverna Koreja je na samom početku.

Kako u ovom trenutku procjenjujete Sjevernu Koreju? Kao agresivnu, nepredvidivu i spremnu na borbu ili u stvarnosti defenzivnu i uplašenu i kojoj atomsko oružje služi samo kao sredstvo samoobrane?

Nakon svega što smo u posljednja dva desetljeća naučili kad je Sjeverna Koreja u pitanju, možemo polaziti od toga da Sjevernoj Koreji nuklearno naoružanje služi isključivo u defenzivne svrhe. Sjeverna Koreja doduše službeno ima za cilj ujedinjenje korejskog poluotoka što se već jednom, 1950. i pokušalo. No i u Pjongjangu su svjesni da je taj cilj trenutno utopija. Sjevernoj Koreji je dakle prije svega stalo do toga da posjedovanjem atomske bombe SAD odvrati od sličnih akcija poput onih u Iraku, Libiji ili sada u Siriji. Zbog toga vjerujem da se s Pjongjangom može razgovarati o nuklearnom programu. Da im se ponudi neka sigurnosna alternativa. SAD je Pjongjangu dosada nudio neku vrstu nagrade u zamjenu za obustavu atomskog programa, ali Pjongjang je to odbijao.

Zašto se onda ne pokuša s nekom alternativom tim pregovorima o nuklearnom programu?

Zato što mnogi kojih se to tiče zapravo i nemaju interesa za rješenjem ovog sukoba. Amerikanci svoje vojno prisustvo u ovom dijelu svijeta opravdavaju postojanjem Sjeverne Koreje. Japan ima izliku za daljnje naoružavanje koje je zapravo upereno protiv Kine. No ovako se može reći: to nije zbog Kine nego zbog Sjeverne Koreje. O tomu ne govori nitko, ali zaista ne treba čuditi da dosada nije došlo do rješenja.

U kolikoj mjeri najnovija akcija SAD-a u Siriji može Sjevernu Koreju i njezino vodstvo privoljeti na ustupke?

To se neće dogoditi. Naprotiv. U Sjevernoj Koreji nema oporbe. Cijela zemlja stoji iza obitelji Kim. Njima se pripisuju zasluge za oslobađanje zemlje od Japanaca i obranu od Amerikanaca. Napad Amerikanaca bi samo učvrstio ovu legendu i ojačao režim.

Što je za Sjevernu Koreju opasnije: vojna prisutnost SAD-a ili prekid ili ograničenje trgovinskih odnosa s Kinom?

Američka vojna prisutnost jest opasnost. No Sjevernokorejsko gospodarstvo već desetljećima ide u smjeru autarkije. Zato je uloga Kine negdje drugdje.

Kina je zemlja koja je prvi susjed Sjevernoj Koreji. Kinezi mnogo bolje razumiju unutarnjopolitičke odnose u ovoj zemlji. Kina je također socijalistička zemlja, ali s tržišnim gospodarstvom, zemlja kojoj su uspjele reforme. Primjer Kine je ono što Sjeverna Koreja proživljava svaki dan. I ovaj primjer potkopava desetljeća jednostrane diktature. Sjeverna Koreja se već polagano počela mijenjati. Laganim koracima prema promjenama. Impulsi za ovaj proces dolaze iz Kine. Znači, ako će ikada doći do promjene vlasti u Sjevernoj Koreji, i to mirne, bit će to zasluga Kine. Vlast Sjeverne Koreje se protiv ovog procesa bori nogama i rukama.

Rüdiger Frank je predsjednik Instituta za istočnoazijske znanosti na Sveučilištu u Beču. On obje korejske države poznaje vrlo dobro i u nekoliko je navrati bio član delegacija Europske unije.