Siromašni u starosti

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) uporedila je penzione sisteme 34 industrijske države i u Berlinu objavila rezultate analize. Njemačka, inače uzor na mnogim socijalnim područjima, tu se našla negdje na sredini ljestvice. Monika Queisser, stručnjakinja OECD-a za poreske sisteme, objašnjava razloge slabog njemačkog plasmana: "Stopostotna orijentacija prema zaradi gotovo da ne poznaje preraspodjelu za socijalno slabe. To pitanje su Švicarska, Novi Zeland i Nizozemska za ljude sa slabije plaćenim poslovima i zdravstveno ugrožene bolje riješili."

Nedostaci sustava u Njemačkoj

Visinu penzije Državno penziono osiguranje u Njemačkoj određuje isključivo na temelju visine prihoda za vrijeme radnog vijeka. Pravilo je: tko je puno zarađivao, automatski su mu se od plaće odbijali veći doprinosi za mirovinsko osiguranje, uplaćivao je više i zato kasnije dobija veću penziju. Ko je zarađivao malo, uplaćivao je manje i zato mora izaći na kraj s manjom penzijom. Zbog toga bi se osobe s nižim prihodima trebale dodatno privatno osigurati. No njima mjesečno ostaje na raspolaganju vrlo malo novca, pa im zato na kraju preostaje samo državno penziono osiguranje. Ekstremnim slučajevima poput dugotrajno nezaposlenih osoba u starosti se isplaćuje samo minimalna socijalna pomoć.

Švicarska, Novi Zeland, Danska i Nizozemska imaju drugačija pravila. Kod njih postoji osnovica za penziju. To je unaprijed određeni iznos koji ne ovisi o ranijim prihodima. Taj je iznos većinom niži od prosječne penzije u Njemačkoj. No ta zajamčena penzija sprječava da socijalno slabiji slojevi stanovništva padnu na prosjački štap. Prema mišljenju OECD-a, prije svega se dobrim pokazao sistem u kojem se prilikom izračunavanja mirovina uzima u obzir 35 najboljih godina radnog staža. To znači da se često ne moraju računati razdoblja sa slabije plaćenim poslovima ili periodi sadugotrajnim bolestima. Zemlje, čiji se penzioni sistemi temelje na socijalnoj ravnoteži ili na penzijama financiranim iz poreza svojim građanima u starosti nude bolju zaštitu od siromaštva.

Loša perspektiva

Države poput Velike Britanije, koje građanima prepuštaju odluku o uplati penzionog osiguranja i potiču privatne mirovinske fondove, povećavaju opasnost od siromaštva u starosti. Problem je i demografski razvoj. Stanovnici zapadnih industrijskih zemalja sve duže žive, a natalitet istovremeno pada. I tu nastaje temeljni problem: sve manji broj zaposlenih mora financirati sve veći broj penzionera. To prema mišljenju stručnjaka OECD-a dugoročno nije održivo. Oni predviđaju da će buduće penzije, bez obzira na njihovo usklađivanje s inflacijom, biti znatno manje. "Takav razvoj mladi ljudi i te kako podcjenjuju", kaže predstavnik OECD-a.

Zato će mnogi morati raditi i u dubokoj starosti. Prema brojkama iz OECD-ove studije, u proteklih deset godina broj zaposlenih u dobi od 55 do 64 godine porastao je za sedam posto. Najduže rade ljudi u Južnoj Koreji, Meksiku, Islandu i Japanu. Najkraće rade muškarci u Francuskoj i Belgiji te žene u Slovačkoj, Poljskoj i Sloveniji.

Slabe protumjere

Kako bi građanima osigurale koliko toliko pristojne penzije, polovina članica OECD-a je u međuvremenu promijenila svoje mirovinske sisteme ili poduzela druge mjere poput poticanja zapošljavanja na određeno vrijeme ili sa skraćenim radnim vremenom. Tim mjerama se ljudima želi omogućiti da lakše prebrode razdoblja u kojima ne uspijevaju naći stalni posao s punim radnim vremenom.

A tu su i druge mjere. Tako je u Njemačkoj starosna granica za odlazak u mirovinu povećana sa 65 na 67 godina. Druge zemlje su pak smanjile iznose mirovina. To bi se moglo dogoditi i u Njemačkoj. Ovdje je već uvedeno oporezivanje mirovina, a iznos neoporezivog dijela mirovine će se idućih godina smanjivati. To automatski znači i smanjenje neto mirovine. Nadalje, u Njemačkoj su osobe koje obavljaju samostalne djelatnosti oslobođene obaveze uplaćivanja u državni penzioni fond. Sada se razmatra mogućnost ukidanja tog pravila.

U nekim zemljama penzija ne iznosi 40 do 50 posto prosječne plate kao što je to u Njemačkoj, nego samo 22 posto. Pa sada i Nijemci razmišljaju o smanjenju. U svakom slučaju, budući penzioneri bit će u znatno nepovoljnijem položaju nego današnji.