Siromašne škole u bogatoj državi

Političari koji su se okupili u Drezdenu nisu dali rješenja za brojne probleme. Kao rezultat je ponuđena deklaracija kako je obrazovanje prioritet. Zar dosada nije bilo? Savezna i vlade njemačkih saveznih zemalja su postigle dogovor da će do 2015. izdvajati deset odsto bruto društvenog proizvoda za obrazovanje. Zvuči dobro, samo nije rečeno kako su zamislili da to ostvare.

Za obrazovanje nema novca

Zapanjujuće je da se u najkraćem mogućem roku postigne dogovor o ubrizgavanju milijardi eura u bankarski sistem, a da se nije postigao precizan dogovor o finansiranju najvažnije sirovine koju Njemačka ima – u obrazovanje ljudi.

Formirana je i radna grupa koja će rezultate svog rada predstaviti tek nakon izbora koji se održavaju naredne godine. Umjesto akcije, dobili smo odlaganje rješenja problema. A centralni problemi obrazovnog sistema nisu ni dotaknuti: katastrofa je to da u bogatoj državi kao što je Njemačka, novčanik roditelja odlučuje o nivou obrazovanja djeteta.

Još uvijek je česta praksa da sin menadžera ide u gimnazju, a sin radnika na zanat. Često se ne prepoznaje potencijal koji imaju djeca iz porodica stranog porijekla.

Cilj: "obrazovana država"

Izdaci za obrazovanje u Njemačkoj su mnogo manji nego u drugim industrijskim zemljama. Osim toga, ni u jednoj drugoj državi nema selekcije koja postoji u Njemačkoj: nakon četvrtog razreda osnovne škole se djeca razdvajaju na gimnazijalce i ostale. Skoro svi eksperti tvrde da je zajedničko učenje na duže staze, bez pritiska i obaveze na uspjeh, najbolja atmosfera za napredak učenika. Ipak, u Njemačkoj se ne govori o sadržaju i startegiji obrazovanja. Kancelarka Angela Merkel je zaključke susreta na vrhu ocijenila kao važan korak u pravcu „obrazovne države“. Jedne novine su objavile naslov „država iluzije o obrazovanju“, što je mnogo bliže istini.