Silovanje kao oružje: ″Okončati šutnju, osnažiti preživjele″ | Politika | DW | 03.07.2017

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Silovanje kao oružje: "Okončati šutnju, osnažiti preživjele"

Žene se i dalje zlostavljaju fizički, psihički, a iskorištava se i njihova finansijska ovisnost. Trenutno to na najokrutniji način pokazuje „Islamska država“. Šta može uraditi politika kako bi se to zaustavilo?

Sigurno još nikada na jednom skupu u istom redu nisu sjedile Aretha Franklin, Adele i Angela Merkel. Nažalost, tema o kojoj se razgovaralo na tom skupu nije nimalo vesela. Naime, političke partije zastupljene u njemačkom parlamentu (Bundestag) su u Berlinu organizovale međunarodnu konferenciju pod nazivom „Nasilje kao ratno oružje". Na konferenciji su učestvovale žene koje se angažuju na „okončavanju šutnje i ohrabrivanju preživjelih". 

Na konferenciji je učestvovala i Binaca Jagger koja je impresivno govorila o angažmanu za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini sredinom 90-tih godina. Na samo sat i pol leta od Züricha je silovanje kao dio „etničkog čišćenja" korišteno kao ratno oružje. Da li smo naučili lekciju iz tog vremena, upitala je Jaggerova. Kakvu su pouku izvukli kako politika tako i civilna društva?

Vođenje razgovora je početak

Gost na konferenciji je bila jezidkinja koja je prošla pakao „Islamske države". Samo njemačka savezna zemlja Baden-Württemberg prihvatila je 1.000 jezidkinja. Riječ je o pokrajini iz koje je predsjednik Kluba poslanika CDU/CSU Volker Kauder. On se godinama angažuje za prava hrišćanskih manjina u arapskom svijetu. Kauder kaže da je sretan što je konferencija ovakve vrste održana u Bundestagu.

Nusreta Siva je jedna od prvih žena koja je javno progovorila o silovanju žena u ratu u BiH

Nusreta Siva je jedna od prvih žena koja je javno progovorila o silovanju žena u ratu u BiH

Jedna jezidkinja i jedna bivša pravnica iz Bosne i Hercegovine su pričale o tome kako su silovane. Pisci i naučnici kažu da je upravo to početak konfrontacije sa prerađivanjem prošlosti: dakle, govoriti o zločinima koji su izvršeni nad ženama, djevojkama i djecom - onima koji su imali sreću da prežive i koji su smogli snage da o tome govore.

Boriti se protiv tabua i ožiljaka

Silovanje je u arapskom svijetu tabu i žene nakon silovanja više nisu dio društva, a ožiljci ostaju vječno. Kod Jezida je to također dio kulturno-vjerskih obrazaca ponašanja i zapravo pravilo. Kada je govorila o posljedicama terora „Islamske države" u njenoj domovini, jezidkinja Salwa Rasho kaže da je često čula kako silovane žene govore „nažalost, mi smo preživjele" . Žrtvama je oduzeta čast i mnoge su zbog toga ubijene.

Düzen Tekkal, televizijska novinarka je u svom filmu „Hawar" 2015. godine prikazala kako jezidski vjerski poglavari sada okončavaju s tom praksom i društvenim obrascem i silovane žene uz odgovarajuću ceremoniju ponovo prihvataju u društvo.

„Govoriću o tome sve dok sam živa", kaže Bosanka Nusreta Sivac koja je na konferenciji govorila o patnjama koje je doživjela za vrijeme srpske okupacije. Ona će o tome govoriti do posljednjeg dana, jer će u suprotnom pobiejditi mehanizmi kojima će na kraju biti subvencionisani zločini. Nusreta Sivac je aktivno sudjelovala u radu Haškog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije i pomogla da se po prvi put u istoriji silovanje prizna i nazove zločinom protiv čovječnosti. Ona se pred sudom suočila sa svojim silovateljima. Nusreta Sivac danas živi u mjestu koje je bilo i mjesto zločina.

"Oslobađanje žrtve"

Žene žrtve nasilja u braku

Psiholog i osoba koja je preživjela holokaust Ruth Barnett kaže da se cijelo društvo mora boriti protiv socijalne destrukcije silovanih žena. „Tabu je toksičan – to znači da se o zločinu govori površno, tako da se zločin kao trauma prenosi sa generacije na generaciju. Liječenje je moguće samo ako se bude govorilo o nepravdi i zločinima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je bilo drugačije nego danas. Tada se, i pored hiljada silovanih žena, to stavljalo pod tepih. Glas žrtava skoro se nije ni čuo.

Preživjele osobe su često po dva puta bivale žrtve. Prvi put kroz silovanje, a drugi put kroz reakcije na silovanje u njihovom društvu, kaže Pramilla Patten koja je od aprila specijalna opunomoćenica UN za borbu porotiv seksualnog nasilja u konfliktima. Njeno prvo službeno putovanje je bilo u Berlin. Ona se zahvalila Njemačkoj za angažman na ovom polju. "Stigmatizacija ubija i ona je dio logike rata", kaže Pattenova. Pri tome tu je puno stigmatizacije i prema djeci koja se rode nakon silovanja, gubljenju nevinosti, infekcijama HIV-a. Ona je na konferenciji rekla da je počinioce teško izvesti pred lice pravde. Utoliko je važnije da se žrtve oslobode te stigmatizacije. Također, borba za ženska prava je glavni cilj borbe protiv silovanja.

Politička pomoć

Njemačka kancelarka Angela Merkel kaže da jake i obrazovane žene mogu razviti svoje potencijale i doprinijeti jednakosti u društvu. Za postojanost jednog društva je važno da se nosi sa sukobima  i da ih rješava na miran i demokratski način. Merkelova na ovom polju pored operativne pomoći vidi važno polazište za političku pomoć. Uz to mora doći do kažnjavanja počinilaca. Samo tako će doći do pomirenja u društvu, a u državi pogođenoj krizom doći do izgradnje novih državnih struktura. Zbog toga Njemačka podržava kaznene sudove UN-a.

Angela Merkel: Prekinuti ćutanje o seksualnom nasilju

Angela Merkel: "Prekinuti ćutanje o seksualnom nasilju"

Njemački ministar za ekonomski razvoj Gerd Müller je prije toga naveo dva druga načina, na koja bi politika mogla uticati. Težište razvojne saradnje mora biti na osuđivanju nekažnjavanja zločina silovanja u mnogim zemljama gdje silovanje kao ratni zločin još nije tema. „Međutim, i uloga muškaraca se mora promijeniti", kaže Müller. To je „najvažniji razvojno-politički segment". Inače, na konferencijama će biti malo govora o tome kako muškarci mogu postati zvijeri.

Međunarodni krivični sud u Hagu nažalost često ne može dati doprinos tome da zločinci budu kažnjeni, kaže sudija Bertram Schmitt.  Upravo zemlje kao što su Sirija ili Irak nisu članovi. Alternativno prebacivanje na Vijeće sigurnosti UN-a često ne daje plodove. Schmitt kaže da se zato u cijelu problematiku moraju uključiti nacionalni sudovi. Njemačka polazi od toga da Glavno državno tužilaštvo može voditi procese protiv ratnih zločinaca koji su utočište našli u Njemačkoj. Od 2014. godine je u toku proces protiv pripadnika IS zbog nasilja nad jezidkinjama u Iraku. To ulijeva „tračak nade".

 

Preporuka redakcije