Show must go on!!! - A gdje su ljudi?

Jedna od glavnih atrakcija 54. Sterijinog pozorja u Novom Sadu van takmičarskog programa na ovogodišnjem pozorju bilo je gostovanje pozorišta Ulisis sa Briona.

Organizatori Pozorja su ovo gostovanje okarakterisali kao kulturni most između Novog Sada i Briona. Osnivač i umjetnički direktor teatra Ulisis Rade Šerbedžija, trostruki je dobitnik Sterijine nagrade:

"Sterijino pozorje je za mene posebno značajno, jer je to rodilište jugoslovenske savremene drame. Teatar jednog naroda se zapravo najviše prepoznaje po savremenoj drami i piscima koji pišu o tom narodu, jezik dobija prostor prave teatarske svečanosti koja je najbliža iskonskoj arhetipskoj antičkoj drami."

Pozorište ne smije da čeka gledaoce

Pozorište Ulisis je kao međunarodni teatarski projekat pokrenuto 2001 godine premijerom Kralja Lira i na taj način započelo je ostvarenje misije o stvaranju otvorenog pozorišnog prostora u kojem razmenjuju iskustva sa smrtnicima iz regiona Evrope i sveta. Teatar Ulisis izveo je pet predstava, Šekspirovog „Kralja Lira“ u režiji Lenke Udovički u kojoj naslovnu ulogu igra Šerbedžija.

Ulisis se predstavio i sa monodramom „Moj obračun s njima“ Miroslava Krlže u režiji Dina Radivojevića, „Balade Petrice Kerepmuha“ u režiji Šerbedžije i Darka Rundeka, „Romeo i Julija“ u režiji Lenke Udovički, koja je režirala i predstavu „Pijana Noć 1918“ Miroslav Krleže.

Pozorje je ove godine ponovo osim srpskog govornog područja uključilo i ex Yu koncept, tako da su stigli i gosti iz Rijeke, koji su po ojceni mnogih podigli „najveću prašinu“ sa predstavom Turbo folk .

Predstava je pravljena za produkciju Hrvatskog narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci, a režirao je mladi reditelj Oliver Frlić.

"To je neki oblik neslaganja sa proklamiranim nacionalnim i društvenim vrijednostima, za razliku od funkcije koju turbofolk ima u Srbiji gdje su stvari malo drugačije. Ali, činjenica jeste da je kulturna razmjena nakon ratova počela upravo ovim proizvodima."

Turbo folk Ramba Amadeusa

„Iako ga službena kulturna politika ignoriše turbo folk se uvukao u sve pore društva. Životni stil novostvorene elite na Balkanu sve više učestvuje u kreiranju identiteta nove generacije. Termin je krajem devedesetih otkrio muzičar Rambo Amadeus.“

Reditelj iz Rijeke Oliver Frlić o turbo folku kaže: „I ove godine je na Sterijinom pozorju održano Pozorje mladih na kome je izvedeno sedam predstava. U selekciji nacionalne drame gostovalo je Narodno pozorište iz Banja Luke sa predstavom „Narodni poslanik“ koju je režirao glumac i reditelj Josip Pejaković. Nušićeve junake Pejaković predstavlja groteskno i u ovoj predstavi pozorište je ispred života te gledaoci prepoznaju kandidate sa izbornih lista:

"Kad stvorite te deformitete i obogaljene ljude na sceni, dolazite u situaciju da padnete u zamku i da ta obogaljenost bude jedino što te likove vodi. Nadam se da smo uspjeli da obogaljenost ne bude sama sebi svrha".

Ko će da vrati trenutak dostojanstva?!

Tokom ovogodišnjeg Pozorja za vreme igranja predstave Kandid pozlilo je glumcu Bogdanu Dikliću, koji je u vrlo teškom zdravstvenom stanju prenesen u Institut u Sremskoj Kamenici. Predstava je odigrana bez obzira na dramu koja je bila teža, i nažalost mnogo životnija od one koja se prikazivala na pred publikom.

U dnevnom listu Politika u tekstu pod naslovom „Feniks, izvođač glumačkih radova“ glumica Eva Ras je napisala:

„Glumac Bogdan Diklić se onesvjestio iza scene, a glumci su igrali predstavu bez njega. Novinari su zabilježili da su glumci bili heroji, jer su igrali predstavu bez Dika. A zašto su igrali? Zar glumci nisu ljudi? Zar nisu mogli spustiti zavjesu i poslati nekog pred publiku da kaže: „ Dik se onesvjestio, čekamo hitnu pomoć…“ Ko će da vrati trenutak dostojanstva koji je ispušten i kako će da se popravi loš utisak?!

Dokle će da se neguju laži dvadesetog vijeka poput one da predstava ne smije da se prekine ‘Show must go on’. Kako ne smije? Šta je predstava, je li ona dragocjenija od ljudskog života, da li je značajnija? Zašto svaljuju krivicu na publiku, ona nije čudovište, nju sačinjavaju ljudi koji bi se rasplakali, strijepeli, sve svoje dobre želje usmjerili prema Diku, da izdrži da se bori.

Kome je išlo u prilog da ponizi jedno zanimanje koje teži uzvišenosti. Zar nije strašno da čovjek leži iza kulisa, onesvješćen, stiže hitna pomoć, a glumci nadčovječanskom snagom moraju da skrivaju strah, izbezumljenost, prave se na sceni, glume, nadjačavaju komešanje u mraku da publika ne bi ništa primetila. Ponižavaju sebe, devalviraju publiku.”

Autor: Željka Bašić

Odg. urednik: Svetozar Savić