1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Da li je "Grexit" zaista bezopasan?

Heinz-Roger Dohms, tagesschau.de / Mehmed Smajić7. januar 2015

Grci žele izaći iz eurozone? Treba ih pustiti da to učine. „Grexit“, ranije opisan kao apokaliptični događaj, iznenada je postao bezopasan. Ali, on je tu? Kako izgleda „kontrolisani“ izlazak?

https://p.dw.com/p/1EFfw
Foto: AFP/Getty Images

Jednom euro, uvijek euro. To doslovno ne piše, ali je u duhu evropskih ugovora. Članstvo u monetarnoj uniji treba biti „neopozivo“. Tako su početkom 90-tih formulisali autori evropskog ustava. Oni nisu htjeli dovesti do bilo kakve diskusije o napuštanju eurozone, nakon što jedna zemlja postane njena članica.

Bez obzira na sve, trenutno se, kao nikada ranije, govori o izlasku Grčke iz eurozone („Grexit“). „Ne damo se ucjenjivati“, kažnje njemački ministar za privredu Sigmar Gabriel. Drugim riječima: ako Grci po svaku cijenu žele napustiti eurozonu – onda to trebaju i uraditi. A ugovori?

#Dugo vremena je mogući „Grexit“ smatran apokaliptičnim događajem, koji bi pod određenim uslovima, mogao dovesti do raspada cjelokupne monetarne zone. Šta sada? Da li je izlazak Atine iznenada „podnošljiv“. Da li je cijela stvar zaista tako jednostavna? Šta predviđa „kontrolisani“ izlazak?

Nema predviđenih okvira

Inače, institucionalni okvir za događaj, koji zapravo nije predviđen, ne postoji. Međutim, nagrubo se može skicirati scenario „Grexita“. Termin za prvi korak na tom putu je već određen: parlamentarni izbori 25. januara. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, stranka navodnog „ucjenjivača“ Alexisa Tsiprisa "Syriza", vjerovatno će biti najjača politička snaga.

Grčki problem: korupcija i mito

Druga etapa je formiranje vlade pod Tsiprasovim vodstvom, što je teško, ali ne i nemoguće. Nakon toga dolazi treća faza, a to su razgovori Atine i ostalih članica eurozone o otpisu grčkih dugova što je „Syriza“ inače obećala biračima.

Trenutno se ne može predvidjeti kako će se ti pregovori završiti. Carsten Brzeski, glavni ekonomista banke „ING Diba“ kaže da su potrebni pomaci kako od Tsiprasa, tako i od „ucjenjivača“ iz Berlina koji počinju „oštriti noževe“. On kaže da se s tim trebaju složiti i Španija i Portugal, zemlje u kojim vlade provode oštre reforme. A šta ako to propadne? Da li će to značiti da se više neće pitati: da li će doći do „Grexita“, nego kada?

Naglo pražnjenje bankovnih računa

Indeks akcija atinske berze je u proteklih nekoliko sedmica pao za više od 20 posto. Investitori prodaju grčke vrijednosne papire i novac investiraju na drugim mjestima. Ovo nije potpuno povlačenje kapitala, ali je dobar znak za taj scenarij. Grčke štediše također sve više podižu novac sa računa u bankama.

„Sve što se više približava mogući `Grexit` to je veća opasnost da štediše i investitori postanu nervozni“, kaže Brzeski. To znači da će izlazak Grčke iz eurozone, kada on postane izvjestan, biti teško kontrolisati. Onda nije isključeno da će svi navaliti da sa bankovnih računa podignu svoj novac.

Građani su već počeli sa računa podizati novac
Građani su već počeli sa računa podizati novacFoto: picture-alliance/dpa

Osim toga se postavlja i pitanje kako će se ponašati Evropska centralna banka (ECB). Da li ona i dalje može planirati svoj program kupovine državnih obveznica bez da to izgleda kao specijalna pomoć Atini? Evropska centralna banka bi na kraju ipak mogla biti ta koja će izvršiti „Grexit“. „Ako Grčka više ne bude mogla vraćati dugove eurozoni, tada će ECB dobro razmisliti da li će dalje davati eure za grčki finansijski sektor“, kaže Breszki. Ukoliko ona zavrne finansijske ventile, grčkoj vladi ne ostaje ništa drugo nego da vrati drahmu.

U tom slučaju bi banke preko vikenda bile zatvorene. Za to vrijeme bi bili revidirani računi, a zamjena novca bi počela početkom naredne sedmice. Moguće je da bi taj korak pratila drastična devalvacija. To bi značilo da će mnogi na vrijeme pokušati sa svojih računa u bankama podići sav novac. Dakle, navala na banke s programiranim haosom.

Šta to znači za ostatak Evrope? Vjerovatno to neće biti epidemija kao što je bio slučaj 2012. godine. Ali, da li treba uopšte dozvoliti da dođe do toga?