Savršeni krug: Manjinska, a Đukanovićeva vlada Crne Gore | Politika | DW | 02.05.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

analiza

Savršeni krug: Manjinska, a Đukanovićeva vlada Crne Gore

Pokušaj demontaže dugogodišnje vladavine trenutnog predsjednika Mila Đukanovića se za sada završio prelaskom iz potpunog u, koliko – toliko, podnošljivi eksperiment

Dritan Abazović, predsjednik Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija (URA), novi je predsjednik Vlade Republike Crne Gore, četrdeset i treće po redu i prve manjinske u historiji male mediteranske države za velike političke prevrate.

„Vjerujem da Crna Gora može zatražiti ubrzani prijem i da hitnim, ali mudrim odlukama može uskoro postati punopravna članica EU. Ovo je naš najvažniji cilj”, izjavio je Abazović nakon imenovanja, u četvrtak 28. aprila.

Podršku je, u najkraćem mogućem roku, dobio od diplomatskih predstavnika Unije i NATO-a. „Radujemo se zajedničkom radu s našim partnerima na nastavljanju crnogorskog puta prema članstvu u Evropskoj uniji. Iako je Crna Gora proteklih mjeseci izgubila dragocjeno vrijeme, vjerujemo u političku odlučnost nove vlade da ubrza nužne reformske procese, u skladu s njenim evropskim vrijednostima i velikom podrškom građana Crne Gore za pridruživanje Evropskoj uniji“, poručili su Vladimir Bilčik, predsjedavajući delegacije Evropskog parlamenta u Parlamentarnom odboru EU i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje i Tonino Picula, izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru.

“Radujemo se saradnji na zajedničkim prioritetima kao NATO saveznice, uključujući borbu protiv teškog i organizovanog kriminala, za vladavinu prava, demokratske reforme i nacionalnu i regionalnu bezbjednost i stabilnost”, poruka je britanske ambasadorice u Crnoj Gori, Karen Maddocks.

Podnošljivi eksperiment

„Ništa nije kao što se čini“, kaže prekaljeni obavještajac CIA-e, Walter Burke (Al Pacino), mladom i potencijalnom kolegi Jamesu Douglasu Claytonu (Colin Farell) u filmu „The Recruit", snimljenom prije gotovo tri decenije. Ova sentenca, istina, nije originalna, ali je itekako korisna i za, uz ostalo, pokušaj razumijevanja političkih procesa u Crnoj Gori, sigurno najnestabilnijoj članici NATO-a u kojoj je pokušaj demontaže dugogodišnje vladavine trenutnog – i bivšeg – predsjednika, te nekadašnjeg premijera u više mandata, Mila Đukanovića, za sada završio prelaskom iz potpunog u, koliko – toliko, podnošljivi eksperiment tipičan za one tranzicijske države u kojima nije pitanje šta dobro može uraditi izvršna vlast, već koliko štete neće napraviti.

„Potpredsjednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebao kao premijer popraviti štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je crnogorski pisac i dobitnik nagrade EU za književnost, Andrej Nikolaidis, gostujući prije nekoliko mjeseci u emisiji „Hej Sloveni“ na Gradskoj televiziji iz Podgorice.

Abazović je, naime, bio potpredsjednik i najuticajniji ministar u takozvanoj ekspertskoj Vladi kojom je predsjedavao Zdravko Krivokapić, konzervativac izuzetno blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi i crnogorskim pro četničkim krugovima, doktor mašinstva koji je od svih potrebnih referenci za tako važnu dužnost imao podršku sveštenstva, srpskih nacionalista i dobru volju.

Politički pobjednik, politički pokojnik

Nije, međutim, Krivokapić stvorio Abazovića da bi ga ovaj dekapitirao, već je upravo Abazović omogućio da Krivokapić za kratko vrijeme postane politički pobjednik, pa onda i politički pokojnik. Četiri poslanička mjesta, koliko je na parlamentarnim izborima u kasno ljeto 2020. godine osvojila URA, bila su ključna da većinu ne može formirati Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića kojoj je za skupštinsku većinu nedostajao jedan, samo jedan!, zastupnica ili zastupnik. Etnički Albanac iz primorskog gradića Ulcinja, dakle Abazović, odigrao je ključnu ulogu u sastavljanju većine od pro srpskih političkih partija kojima je praktično upravljao mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne Crkve, pokojni Amfilohije Radović, mobilizirajući i njih i birače na takozvanim litijama – protestima protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti u kojem je SPC vidjela mogućnost ostanka bez imovine na teritoriju Crne Gore, iako se Zakon odnosio na sve vjerske zajednice i dobio pozitivne ocjene Venecijanske komisije.

„Nema Mila, nema Tita, sad se Dritan ođe pita”, pjevalo se krajem ljeta 2020., kada je bilo jasno da Đukanovićev DPS nakon tri decenije vlasti odlazi u opoziciju. „DPS Se Opet Pita“, naslov je teksta analitičara Ljubomira Filipovića objavljenog na portalu CDM dan nakon Abazaovićevog imenovanja.

Novi saziv Vlade, naime, čine ministri i ministrice iz Abazovićeve stranke, zatim iz Socijaldemokratske partije, Socijalističke narodne partije čije je opredjeljenje i dalje pro srpsko, stranaka koje predstavljaju nacionalne manjine (bošnjačku, albansku i hrvatsku), te nekoliko nestranačkih ličnosti, ali svi oni i one, zajedno sa premijerom, potpuno ovise o podršci DPS-a, odnosno Mila Đukanovića!

"Manje zlo"

Tako je, eto, ključni akter pokušaja demontaže Đukanovićeve vladavine postao glavni junak procesa reanimacije moći DPS-a koji, istina, nema svoje ministre, ali ima svoje ljude u Vladi. Prije svih Raška Konjevića, novog ministra odbrane i nekadašnjeg ministra policije za čijeg mandata je bio uhapšen opozicioni političar i četnički vojvoda Andrija Mandić, te Ranka Krivokapića, čelnika parlamenta u vrijeme bliske saradnje njegovog SDP-a i DPS-a, sada imenovanim za šefa crnogorske diplomatije.

„Ova vlada je manje zlo, i može učiniti da se prilike u zemlji na kratko stabilizuju, ali je Dritan završio svoju misiju i stavio tačku na svoju karijeru populiste-reformatora, kako kaže politolog Jasmin Mujanović. Abazović i njegovi su cijeli narativ svog postupanja i percepciju o sebi gradili na svrgavanju Đukanovića, za koji su bili spremni da uđu u pakt sa đavolom. Sada opet grade taj narativ i percepciju, samo je sada đavo u narativu neko drugi. Što je paradoksalno, niti su 2020. smijenili Đukanovića, koji je još predsjednik, niti su sada uklonili srpske nacionaliste iz vlade, jer oni sada drže skupštinu i šest ministarstava“, piše Filipović u tekstu čiji smo naslov citirali.

Neskrivena rusofilija

Ako je, kako je pisao njemački filozof Walter Benjamin, svaki fašizam posljedica jedne neuspjele revolucije, onda je i Abazovićeva vlada posljedica neuspjele kontrarevolucije izvedene pod krinkom širenja demokratskih kapaciteta crnogorskog društva i države, a okončane ne zbog nove akumulacije moći Mila Đukanovića, već zbog povratka Crne Gore procesima evropskih integracija i njenom suštinskom članstvu u NATO-u. Problem je tek što drugo i treće bez prvog, pokazala je praksa, ne idu nikako.

Iako bivša, Krivokapićeva vlast, nije formalno mogla okončati crnogorsko članstvo u zapadnom vojnom savezu, ona je činila sve da ga obesmisli, ne skrivajući rusofiliju ni prije, niti nakon početka agresije Vladimira Putina na Ukrajinu. Tako je, zapravo, Crna Gora bila ne samo NATO članica u kojoj bogati ruski državljani imaju ogroman broj skupih nekretnina na geostrateški jako važnom dijelu obale Jadranskog mora, već i članica NATO-a kojom upravljaju oni što o Volodimiru Zelenskom misle isto kao Sergej Lavrov, ako ne i gore.

Istureno odjeljenje Rusije

Za one koje je Abazović doveo na vlast 2020. godine Crna Gora je bila mediteranski nastavak Srbije i istureno odjeljenje Rusije, manjine arhetipski neprijatelji, a izvor političke mudrosti Srpska pravoslavna crkva čijeg su episkopa Joanikija simbolički inaugurirali na Cetinju, gradu neupitnog crnogorskog političkog identiteta i suverenističkog opredjeljenja.

Vlada premijera Dritana Abazovića, bez obzira na svoj sastav, nije ništa drugo nego tranzicijska: sastavljena je kako bi se izbjegli vanredni izbori i stabilizirala, prije svega, međunarodna pozicija Crne Gore, te stvarna politička moć vratila onima koji između Rusije i EU, odnosno NATO-a, nemaju dilema. Taj će prelazni period, prema svemu sudeći, okončati i potpunim povratkom DPS-a na vlast, pa njihovu podršku Abazoviću treba shvatiti kao istovremeno neizbježnu i dalekosežno korisnu. Neće to, istina, biti idealan rasplet, ali će se, kada se na jednoj strani nađu Putinove marionete, a na drugoj oni kojima su članstvo Crne Gore i u EU i NATO-u strateški ciljevi, doimati kao happy end u hollywoodskim romantičnim komedijama.   

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu