Saudijska Arabija: Stvarni napredak ili samo megalomanija? | Politika | DW | 04.11.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Saudijska Arabija: Stvarni napredak ili samo megalomanija?

Saudijski prijestolonasljednik svoju državu želi promijeniti iz temelja. Reformatorski planovi neiskusnog Mohameda bin Salmana poznatog još i po imulsivnosti, ipak bi mogli biti preambiciozni, misli Nader Alsarras.

Na Bliskom istoku trebao bi da se gradi novi grad futurističkog imena - "Neom". To će biti jedan od najvećih projekata na Bliskom istoku. To je najavio saudijski prijestelonasljednik Mohammed bin Salmanove sedmice u Rijadu i sve zvuči fantastično: novi, moderan grad, bit će izgrađen u pustinji na sjeverozapadu kraljevine i trebao bi udomaćiti više robota nego ljudi. Njegova izgradnja koštala bi oko 500 milijardi američkih dolara, ali, molim lijepo, bez ikakvih „tradicionalnih" investitora, nego samo sa „vizionarima, koji žele ostvariti nešto potpuno novo".

32-godišnji prijestolonasljednik, važi za najjačeg čovjeka u Rijadu i odlučan je u svojim nastojanjima da modernizuje konzervativnu kraljevinu. Ne samo privredno i ekonomski, nego i društveno. Koliko god je plan za izgradnju Neoma spektakularan, još spektakularnija je njegova najava da će se Saudijska Arabija vratiti umjerenom islamu – onom koji je otvoren za druge religije.

Nevjerovatne nove izjave

Za kraljevinu, ovo su ipak neke sasvim nove izjave. Saudijska Arabija važi za veoma zatvorenu državu. Tamo već duže vrijeme vlada ultrakonzervativno tumačenje islama: vehabizam. Ovu ideologiju, zahvaljujući obilnom prihodu nafte, kraljevina je uspješno izvozila širom svijeta. Međutim, sada bi se neke stvari ipak trebale olabaviti: Uskoro će na primjer žene smjeti voziti auto. Osim toga, prijestolonasljednik planira izgradnju turističkog luksuznog kompleksa na Crvenom moru, koji će odgovarati međunarodnim standardima. To znači da će žene tamo moći nositi bikinije i da će se smjeti piti alkohol. Sve to je prije bilo apsolutno nezamislivo.

Mohammad bin Salman želi svojoj zemlji dati moderno lice. Ali, time privlači mnoge skeptike i kritičare, koji u njegovim najavama vide samo marketing strategiju, kojom se želi privući više investitora u zemlju. Drugi u njegovim namjerama da se bori protiv religijskih ekstremista, vide samo izgovor da se uklone disidenti i politički protivnici. Nedavno su uhapšene poznate religijske vođe koji su važili za protivnike režima.

Alsarras Nader Kommentarbild App

Alsarras Nader

Kritika upućena Salmanu nije posve neopravdana. Stvarna promjena mora ići paralelno sa mnogim drugim reforamama, a to sada u Kraljevini ipak nije slučaj. Zemlja je daleko od demokratije i ljudskih prava. Sa njegovim brzim reformskim tempom, saudijske vlasti su izložene opasnosti da protiv sebe okrenu konzervativne klerike i hardlajnere, odnosno one, koji su do sada bili garant neograničene moći vladarske porodice. Prije svega, smanjivanje uticaja vjerske policije, koja je do prošle godine djelovala kao samostalni policijski aparat i posjedovala široke ovlasti, uznemirilo je konzervativne krugove u zemlji.

Mentalitet se ne može reprogramirati

Saudijsko društvo još uvijek je veoma konzervativno. Njegovo otvaranje, naređeno odozgo, moglo bi u kratkom vremenu prouzrokovati socijalne nemire i dovesti prijestolonasljednika u opasnost. Ljudi nisu roboti, koji bi mogli naseliti njegov mega-grad Neom. Mentalitet se ne može reprogramirati pritiskom jednog dugmeta. I zbog Bin Salmanovog aludiranja na Islamsku revoluciju u Iranu, koju optužuje za religiozni ekstremizam u regionu, moglo bi se sumnjati u njegove namjere: Da li on stvarno ima dovoljno volje, da od Saudijske Arabije napravi tolerantnu i otvorenu državu ili je to sve samo retorika za kontriranje zakletom neprijatelju Iranu?

Za mnoge posmatrače, Mohammad, koji je od svog oca kralja Salmana dobio široke ovlasti, i dalje ostaje neiskusni politički početnik koji se preračunao: kao na primjer u ratu protiv Huta (naroda Ansar Alah) u Jemenu, koji je izazvao 2015. godine kao tek izabrani ministar odbrane. Rat je ovu najsiromašniju arapsku državu bacio u još veću bijedu, umjesto da joj „vrati nadu", na što je to sugerirao naziv ove vojne akcije.

Je li u pitanju pretjerano samopouzdanje?

Aktivnosti Bin Salmana bi mogle krenuti i u suprotnom pravcu. Modernizacija jedne zemlje treba više od megalomanskih projekata i ne može se jednostavno provesti u nekoliko godina. Ima smisla to što Saudijska Arabija želi biti neovisna od nafte, ali tome su težili i prethodni vladari ove države već skoro 40 godina.

Ostaje neodgovoreno pitanje da li se prinčevi mega projekti uopšte mogu finansirati u vrijeme kada cijena nafte stagnira, a deficit ove kraljevine postaje sve veći. Mohamed bin Salman će i dalje držati tajnim kako zapravo planira „odmah uništiti" ekstremnu ideologiju u Saudijskoj Arabiji. Konrektnih odgovara na to pitanje nema. I upravo zbog toga, takve hrabre riječi zvuče ne samo politički naivno, nego i djeluju kao dio pretjeranog samopouzdanja. Ni jedno ni drugo u politici nikad nisu dobro prolazili.

 

Preporuka redakcije