1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sankcije: Za šta su dobre?

13. juni 2021

Kad su riječi preslabe, a rat preskup, sankcije su sve više sredstvo koje zemlje koriste za kažnjavanje lošeg ponašanja širom svijeta. Ono što zapravo postižu, međutim, često promašuje svoje ciljeve.

https://p.dw.com/p/3uc7h
USA Donald Trump- Rede über Kubapolitik
Foto: Reuters/Stringer

Diktator brutalizira svoj narod. Zemlja napada svog susjeda. Režim radi na razvijanju nuklearnog oružja. To su uobičajene krize koje prijete miru, stabilnosti i nacionalnim interesima. Kako se njima suprotstaviti pitanje je koje već dugo muči politički odgovorne, posebice za SAD i njihove zapadne saveznike, koji svoju globalnu vjerodostojnost vezuju za zaštitu odnosa temeljenih na vladavini zakona i načelima slobodne trgovine.

Opcije koje su im dostupne često su više loše nego dobre. Oštro izrečena osuda možda vrijedi malo više od papira - ili tvita - na kojem je napisan. S druge strane, oružana intervencija riskira prolivanje krvi i nema sigurnosti u uspjeh.

U nedostatku bolje opcije zapadne zemlje tada vide samo jednu mogućnost: sankcije.

"One su alternativa između riječi i rata", kaže John Smith, bivši najviši američki dužnosnik zadužen za sankcije, za DW. "Svaki predsjednik, demokrata ili republikanac, i svaki Kongres, pod vodstvom demokrata ili republikanaca, voli sankcije."

A onda je došao Donald Trump i sankcije su počele pljuštati, kako kaže Smith. Bilo je više od 500 odluka o sankcijama kada je Smith postao direktor Treasury Department's Office of Foreign Assets Control (OFAC), koji nadgleda većinu američkih sankcija. U trenutku kada je napuštao tu funkciju tri godine kasnije ta se brojka skoro utrostručila, govore podaci koje je prikupio Centar za novu američku sigurnost.

Loše mogu imati štetne učinke

Trumpova opsjednutost sankcijama naglasila je dugotrajnu slabost u njihovom korištenju. Ako su loše definirane i loše strukturirane, mogu imati malo ili štetne učinke. Trumpova jednostrana kampanja "maksimalnog pritiska" protiv Irana prekinula je multilateralni nuklearni sporazum iz 2015. godine, koji je prvi put stavio iranski nuklearni program na stol. Uvodeći sankcije bez jasnog cilja, Iran je imao malo poticaja za suradnju.

OFAC igra vodeću ulogu u procesu sankcija, te je ova agencija tako za sankcije ono što je vojska za sukobe: savjetujte predsjednika o tome koje ciljeve ima smisla pogoditi i kakav bi mogao biti neuspjeh, i zatim izvršava predsjednikove odluke.

Sankcije pokrivaju velik prostor vanjskih odnosa. Oni mogu ciljati na pojedince, gospodarske sektore ili, u svom najštrijem obliku, na cijelu zemlju ili područje.

Screenshot američkih sankcija pokojnom Robertu Mugabeu
Screenshot američkih sankcija pokojnom Robertu MugabeuFoto: https://sanctionssearch.ofac.treas.gov

Sankcije nisu samo ekonomske, iako su zamrzavanje imovine i komercijalne kazne pod nadzorom OFAC-a među najčešćima. Postoje i diplomatske sankcije, poput zabrane putovanja; političke poput bojkota i otuđenja; i one koje zabranjuju prodaju oružja ili ograničavaju pristup određenoj tehnologiji. I na carine se počelo gledati kao na vrstu sankcija, jer im se Trump obratio kada je pokušao kazniti Kinu i Europsku uniju u trgovinskim sporovima. 

Priroda sankcija koja mijenja oblik jedan je od razloga zašto njihova procjena može biti tako teška. Poput rata, sankcije mogu uzrokovati neželjene posljedice, kolateralnu štetu, a pogođeni sankcijama može reagirati nepredvidljivo ili se pokazati otpornijim nego što se očekivalo.

"Komplicirana je vježba izazivanja promjena i vršenja utjecaja u željenom smjeru", kaže Sascha Lohmann, istraživač Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove (SWP), za DW. "Obično se zaboravi, da je ovakva vrsta socijalnog inženjeringa doista teška."

 Današnji neuspjeh je sutrašnji uspjeh

Kuba je, na primjer, osakaćena desetljećima zbog američkih sankcija, ali Fidel Castro otišao je u grob sa svojom neokrnjenom komunističkom revolucijom. Njegov uspjeh bio je zahvaljujući ne samo sovjetskom i kineskom pokroviteljstvu, već i njegovoj sposobnosti suzbijanja neslaganja dok je okupljao javnost oko ideje da Kuba, kao David, prkosi Americi kao Golijatu.

Neizvjesnost čini sankcije da su više poput umjetnosti nego znanosti, rekao je Lohmann. Dok kreatori politike pokušavaju odrediti kakvu će bol nanijeti zemlji. Ako pogriješe, mogu naštetiti širokim dijelovima društva i ojačati onoga protiv koga su sankcije usmjerene. To je ekonomski ekvivalent ubijanju civila tijekom bombardiranja terorističkih vođa.

"Mogli biste izbaciti rusku ekonosmiju iz ravnoteže za dva ili tri mjeseca određenim sankcijama, ali to je kao da kažete da je operacija bila uspješna, ali je pacijent mrtav", rekao je Lohmann.

To ne znači da sankcije nikada ne rade, a sam uspjeh je relativan. Samo sankcije vjerojatno neće poništiti rusku aneksiju Krima i agresiju na istoku Ukrajine, niti će naterati Aleksandra Lukašenka da oslobodi svoj pritisak u Bjelorusiji, niti okončati kinesku represiju nad njenom ujgurskom muslimanskom manjinom. Ipak, oni mogu biti linija koja sprečava loše aktere da idu još dalje - ili druge da slijede njihov primjer. 

Russland Ukraine | Das russische Militär führt auf der Krim massive Übungen durch
Samo sankcije neće poništiti rusku agresiju KrimaFoto: Russian Defense Ministry Press Service/AP/picture alliance

"Uvijek ovisi što mislite pod pojmom "rade”, kaže Lohmann. "Signalizirajući neodobravanje, ovo je stvarno učinkovito." 

Sankcije EU-a, dodao je Lohmann, često su više usmjerene na promicanje jedinstva između 27 država članica nego na promjenu ponašanja onoga protiv koga su sankcije usmjerene. Iz te se perspektive sankcije se mogu smatrati uspjehom. Demokratske vlade imaju dodatne pritiske izborne baze da djeluju ili postoji pritisak da se ponašaju kao da djeluju.

Američke sankcije protiv Sjevernog toka 2 također bi se mogle smatrati uspjehom - ne zbog zaustavljanja projekta, kao što je priznao predsjednik Joe Biden kada je nedavno odlučio da ne uvede dodatne, što bi moglo naštetiti saveznicima. No one su u izbornoj godini u Njemačkoj od naftovoda napravile političko pitanje. Njemački kritičari naftovoda sada uključuju I članove konzervativne stranke kancelarke Angele Merkel i njezine vlade, koji strahuju da rizici pogoršanja odnosa sa SAD-om premašuju koristi od ruskog plina.

Problem percepcije

Problem sa sankcijama nije toliko u samim sankcijama, već u tome kako se one percipiraju i koristi. Za sankcije Ujedinjenih naroda ili one koordinirane s drugim zemljama može biti najteže dobiti podršku, ali su često najuspješnije.

"Sankcije su najbolje kada su multilateralne", kaže Smith. Inače, onaj kome su uvedene sankcije može ih relativno lako izbjeći, pogotovo ako dvije strane imaju malo komercijalnih ili političkih veza koje sankcije pogađaju.

To je bila glavna zamjerka Trumpovih kritičara - bez mrkve i malo koordinacije. Da bi sankcije djelovale, one moraju biti dio šire strategije koja uključuje poticaje, poput diplomatske potpore ili financijske pomoći, kaže Smith. Ako je cilj promjena ponašanja, sankcionirane zemlje moraju vidjeti put koji ih tamo vodi.

 "Ljudi koji misle da su sankcije lijek za sve svjetske probleme doista će biti zavedeni ili razočarani", kaže Smith. Sankcije bi, kako on kaže, trebale biti sredstvo.

Drugim riječima, čekić može srušiti zid, ali vjerojatno je loš izbor za vješanje slike.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu