1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sankcije protiv Turske?

20. juli 2017

„Erdoganova slaba tačka je ekonomija – nju treba gađati“, pišu neki njemački listovi nakon nove eskalacije na liniji Ankara-Berlin. Drugi pak upozoravaju da bi sankcije pogodile najviše liberalni dio turskog društva.

https://p.dw.com/p/2gqSC
Türkei Kundgebung Jahrestag Putschversuch in Ankara
Foto: Getty Images/AFP/A. Altan

Njemački šef diplomatije Zigmar Gabrijel prekinuo je odmor i vratio se u Berlin gdje već u četvrtak prijepodne treba da obznani kakve će mjere Njemačke preduzeti protiv Turske. Odnosi dvije zemlje svakim danom postaju sve lošiji, a novo dno je dotaknuto hapšenjem šestoro aktivista za ljudska prava u Istanbulu među kojima je i njemački državljanin Peter Štojdner. Tursko tužilaštvo im, kao i desetinama hiljada uhapšenih Turaka, prebacuje da su podržavali „naoružanu terorističku organizaciju", a predsjednik Redžep Erdogan je u jednoj izjavi natuknuo da imaju veze sa pučistima od prošle godine. Još u srijedu je zbog toga turski ambasador pozvan na razgovor u njemačko Ministarstvo spoljnih poslova.

Prema informacijama kojima raspolaže Vlada u Berlinu, do sada su pod sličnim optužbama u Turskoj privedena 22 njemačka državljana od kojih je devetoro još u pritvoru – najpoznatije ime je dopisnik lista Velt Deniz Judžel koji posjeduje dvojno državljanstvo, a koji je bez ikakve optužnice zatvoren od sredine februara. Tabloid Bild je, pozivajući se na njemačke diplomatske izvore, javio da se u Berlinu vjeruje da Erdoganov režim njemačke državljane praktično uzima kao „taoce" koje bi pustio u Njemačku ukoliko u suprotnom smjeru budu izručeni turski oficiri koji se sumnjiče za učešće u puču. Neki od njih su sa porodicama već u Njemačkoj dobili azil. „U takvu trgovinu se naravno ne možemo upustiti", rekao je jedan portparol njemačkog Ministarstva spoljnih poslova.

List Noje osnabriker cajtung hvali potez ministra Gabrijela koji je, kako se tumači, prekidom svog godišnjeg odmora pokazao značaj teme. „Ankara je pohapsila borce za ljudska prava uz klimava objašnjenja. Boravak u Turskoj dakle više nije siguran za njemačke državljane. Zato je vrijeme da Savezna Vlada izričito preporuči turistima i poslovnim ljudima da ne putuju u tu zemlju – do sada im je samo preporučeno da budu obazrivi. Gdje vlada samovolja, tamo se ne može ni normalno ljetovati niti voditi business as usual."

Sasvim drugačiji stav zastupa kelnski Štat ancajger: „Onaj ko želi da ojača tursko civilno društvo u borbi protiv Erdogana mora voditi računa da ono materijalno ne propadne. Demokrate u Turskoj žive prevashodno na zapadu zemlje. U Istanbulu, Izmiru i turističkim regionima u priobalju. Tamo vlada liberalni duh koji moćnik iz Ankare prezire. Za Erdoganov gubitak svake mjere nisu krivi srdačni radnici hotela, restorana ili rent a kar agencija sa zapada zemlje. I oni često pate. Turska ima više lica nego što se u Njemačkoj obično smatra i nego što bi predsjednik Erdogan volio. Tu raznovrsnost treba sačuvati."

Ljevičarski Tagescajtung iz Berlina ipak smatra da ništa neće ići bez sankcija: „Erdoganova slaba tačka je turska ekonomija – nju treba gađati. Trenutno se ne smiju voditi pregovori o proširenju carinske unije i ne samo to – krajnje je vrijeme da se razmotre ekonomske sankcije. Upozorenje da se ne putuje u Tursku bilo bi dobar početak, a obustava isporuke oružja i vojne opreme bi ionako trebalo da se podrazumjeva. Crno-crvena njemačka Vlada ima veliki problem sa vjerodostojnošću ako nije spremna na to."

Komentator uglednog Frankfurter algemajne cajtunga takođe smatra da nešto treba preduzeti, ali sa mjerom. Najprije, piše, mogu se ukinuti finansijska sredstva koja Turska dobija za pripremu članstva u Evropskoj uniji. Perspektiva tog članstva je ionako „oduvijek bila iluzija, a ovih dana je i definitivno umrla. Ali o jednom treba voditi računa: ne treba prekinuti sve odnose sa Turskom. A ako do toga i dođe, Njemačka ne treba da bude zemlja koja takav raskid inicira."

Ponešto iskosa temu posmatraju u minhenskom Zidojče cajtungu koji piše da se često previđa da iza razdora između Berlina i Ankare stoje šire tenzije između čitavog NATO-a i Turske. Sjevernoatlantska alijansa do sada nije našla jasne riječi da osudi razvoj u Turskoj: „NATO-u više treba Turska nego obratno, već i zbog samog geostrateškog položaja zemlje. Turska je most ka Aziji i islamskom svijetu. Uz to dolazi zajednička granica sa žarištima u Siriji i Iraku. U svijetu koji ključa Alijansa po svaku cijenu želi da zadrži Tursku u svom klubu – a ne da je slučajno otjera u naručje Moskvi."

Priredio: Nemanja Rujević