Saša Stanišić - Umjetnik nakon bijega | Panorama | DW | 23.12.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Saša Stanišić - Umjetnik nakon bijega

Saša Stanišić je imao 14 godina kada je kao izbjeglica došao u Heidelberg. Njemački jezik mu je bio potpuno stran, a grad na rijeci Neckar, poznavao je samo iz priča. 14 godina poslije, on je uspješan pisac.

Na krajnjem istoku Njemačke, u Uckermarku, gdje je odrasla i kancelarka Angela Merkel, smještena je radnja novog romana Saše Stanišića. Tamo gdje zec i jež jedno drugom požele "Laku noć" i tamo gdje svaki dolazak nekog stranca predstavlja neviđenu senzaciju.

I jednoga dana se to zaista i desilo. U ovom brandenburškom selu pojavio se neznanac: "Baburast nos, kosa povezana u rep, naprijed ćelav. Nosio je dugi crni kaput sa podignutom kragnom, obučen kao lik iz srednjovjekovnih vremena. Pod rukom je nosio kavez." Ovaj čovjek iz nekog potpuno drugog vremena, kao neki zamkolovac čvrsto stoji na suncu ispred garaže u kojoj se Ulli i njegovi prijatelji poslijepodne susreću. "Sjedimo u Ullijevoj garaži i pijemo, jer nigdje drugo se tako dobro ne uklapaju stolice, laži i frižider, pružajući okupljenima osjećaj da je tu lijepo, ali ipak ne previše lijepo."

Uckermark - okrug u kojem je smještena radnja novog romana Saše Stanišića

Uckermark - okrug u kojem je smještena radnja novog romana Saše Stanišića

Pročitajte još: Saša Stanišić – pisac koji želi pomoći BiH

Čudni stranac je lik po kojem je nazvan najnoviji roman Saše Stanišića koji je na njemačkom jeziku objavljen pod naslovom "Fallensteller", što u slobodnom prevodu znači "Zamkolovac" Stanišić je u romanu oživio mjesto iz svog prošlog i veoma uspješnog romana "Uoči svetkovine".

Talentovani umjetnik pripovijedanja

Svake godine Stanišić svoja djela javno čita na skoro 100 književnih večeri. Na bini nastupa profesionalno, kao književnik koji s lakoćom i radošću žonglira njemačkim riječima i sa dozom suptilne ironije posmatra svoje savremenike u Njemačkoj.

Njegov prvi roman „Kako vojnik popravlja gramofon" (2006) je ubrzo nakon objavljivanja preveden na više od 30 jezika. Svojim drugim romanom „Uoči svetkovine" (2014) Stanišić postaje zvijezda književnosti, a s nagradom Sajma književnosti u Leipzigu veoma brzo postaje poznat i na međunarodnoj sceni. Ipak, autor svoju slavu uživa u skromnosti, što se primjećuje i u traileru za dokumentarac „Nakon bijega" Deutsche Wellea.

On je tražen gost na zabavnim književnim večerima. Stanišić je zanat profesionalnog literarnog pisanja izučio na Institutu književnosti u Leipzigu. Intenzivni rad na tekstovima pokazao mu je koliko zapravo jedan književnik mora razmišljati o tome šta se to sve može uplesti između redova, izjavio je Stanišić u intervjuu za DW u Heidelbergu. Kada piše, rado je okružen ljudima. „U Hamburgu, gdje trenutno živim, često idem u Centralnu medicinsku biblioteku. Tamo uče kao ludi i mogu se dobro koncentrirati. Da ne bih privlačio pažnju uvijek uzmem par knjiga sa police i stavim ih pored sebe."

"Pogledaj riječ i riječ će te pogledati"

Stanišićevi književni likovi putuju oko svijeta. Svaki od njih je u nekom bijegu – od nečega ili od negdje. Čitatelji upoznaju Ferdinanda Klingenreitera, starog čarobnjaka koji se na bini bori sa svojim strahom od neuspjeha. Mo, hatoični ljubitelj putovanja koji se uvijek zaljubljuje u pogrešnu ženu – sa sklonošću prema aktivisticima za ljudska prava. Tu je još i Hren-Michael i Georg Horvath, biznismen iz Njemačke koji putuje za Brazil da bi tamo preuzeo poslovanje lokalnom pivarom. „Previše avionskog rizlinga i 30 sati bez sna, a čovjek sa Dalekog istoka koji sjedi pored, već po ko zna koji put uzima bombonu i ubacuje je u usta."

Pročitajte još: Saša Stanišić – Uoči svetkovine

Georg nije nervozan čovjek, ali stoička ignorancija njegovog saputnika dovodi ga do ludila. Najnapornija stvar na ovim poslovnim putovanjima, govori Stanišićev lik, je beskonačni small talk i uska sjedišta. „Georg Horvath obuva cipele i gunđa dok vezuje pertle. Više sporta, manje ugljikohidrata. U prvoj klasi nije niko debeo. U prvoj klasi su svi prva klasa."

"Izgubio sam srce u Heidelbergu"

Saša Stanišić je pripovjedač stvoren za binu. Njegov blagi naglasak daje mu poseban šarm, a književne večeri podsjećaju na poetry slam i ispunjene su smijehom publike. Čak se i sam pisac često ne može suzdržati od smijeha dok čita. Ni jedna jedina stranica ne ostaje bez jezičkih iznenađenja.

Za vrijeme čitanja, odjednom se pojavi jezička slika, filozofija iz svakodnevnog života. „Ono što je simpatično na ribama je njihova konstantna potištenost. Ne postoji vesela riba." Saša Stanišić zna o čemu govori. Još kao dječak u svom rodnom gradu Višegradu, on je bio strastveni ribar, govori on u intervjuu za DW. On voli tišinu na obali rijeke koja mu dopušta slobodan tok misli ne pružajući im nikakav otpor.

"Uživam u procesu pisanja"

Prvu kratku priču Stanišić je napisao na srpskohrvatskom jeziku kada je imao 12 godina. Sa 14 godina, 1992. godine, kada u BiH počinje rat, on sa svojim roditeljima bježi iz Bosnu i Hercegovinu za Njemačku.

Dopunska nastava na Međunarodnoj srednjoj školi u Heidelbergu otvarila mu je nove jezičke vidike. Tamo Stanišić brzo uči da piše na njemačkom, a nastaju i njegove prve emotivne pjesme. Njegov razred postaje njegovo sigurno sklonište. „To vrijeme mi je bilo od iznimne važnosti i pomoći, jer nisam bio preopterećen, nego samo imao dva-tri mjeseca vremena da savladam njemački jezik."

Pročitajte još i: "Literarne zamke" Saše Stanišića

Na svu sreću, Stanišić je saznao za mogućnost koja će ga spasiti od prisilnog povratka u BiH – upisao je fakultet. Njegovi roditelji ipak su morali napustiti Njemačku, sele se u Floridu u SAD, gdje i danas žive.

"Svaka domovina je slučajna"

Bosnien-Herzegowina Visegrad Stadtansicht (picture-alliance/MAXPPP/S. Daval)

Višegrad, rodni grad Saše Stanišića

Za pisca Sašu Stanišića, njegova vlastita priča o bijegu iz BiH i doživljaji iz rata u Jugoslaviji uvijek su prisutni. „Toliko toga me podsjeća na 1992. godinu - na naš bijeg za Njemačku, neizvjesnost na putu, na bespomoćnu izloženost, na pješačenje, strah", piše on na svom blogu „kuenstlicht".

On je neizmjerno zahvalan što je imao toliko šansi i mogućnosti u Njemačkoj - što je mogao da studira i sada ima priliku da bude pisac i njegov glas se može čuti. Više puta je to izjavljivao i u intervjuima, a to se može primjetiti i u njegovim djelima: „Svaka domovina je slučajna domovina. Tamo si rođen, ovamo protjeran, a onamo ćeš svoje bubrege ostaviti naučnicima. Sretan je onaj ko može uticati na slučajnosti".

Fini osjećaj za komediju u trenutku

S velikom pažnjom Stanišić posmatra jačanje desnih populista u Njemačkoj koji šire latentnu ksenofobiju prema izbjeglicama. „Više književnika od nacista" – tim riječima on opisuje malo selo u Uckermarku u svom romanu „Fallensteller".

„Pet sirijskih izbjeglica ipak se doselilo u kuću na broju 2. preko puta garaže. Kada se susretnu pijanice, mještani, građani Berlina i Sirijci, nastaje babilonska zbunjenost jezika", piše on u svom romanu.

„U svojim pričama dajem vam svoju perspektivu", govori Saša na jednom od svojih čitanja, nakon što je napravio dramaturšku efektivnu pauzu.  Njegov pogled je zamišljen i ozbiljan. Trenutak tišine. To mu je važno. Jer time što kaže, on želi prispjeti.

 

Ovdje pogledajte DW dokumentarac "Nakon bijega" u kojem su predstavljeni umjetnici koji su morali napustiti svoju zemlju. Među njima je i Saša Stanišić: