"Ruski vlastodršci propuštaju zaokret"
8. septembar 2019
DW: Ljeto 2019. bilo je hladno. Kako će ono biti upamćeno u istoriji Rusije?
Irina Prochorowa: Bilo je hladno samo kada je u pitanju temperatura. Politička klima bila je vruća, više subtropska. Ovo nevjerovatno ljeto još jednom je svima pokazalo, kako je naša zemlja nepredvidljiva. Niko nije mogao ni pomisliti da će izbori za gradski parlament Moskveovog vikenda, koji su naveliko i naširoko bili ignorisani, postati najveći politički događaj. Sigurna sam da je to zanimljiv preokret u javnom životu.
Prema navodima organizacije izbornih pomagača "Bijeli brojač" polovina učesnika demonstracija od 10. avgusta bila je mlađa od 33 godine. Ko su ti ljudi?
Od 1991. redovno idem na izbore i sa velikim interesom pratim kako se profil učesnika mijenja. 1991. su ispred Bijele kuće - sjedišta ruske vlade također demonstrirali mladi ljudi. I ja sam tada bila mlada. Ali bez obzira na to, tamo su bili zastupljeni svi socijalni slojevi i sve starosne grupe. To se međutim mijenja. Na protestima na Trgu Bolotnaja (Moskva, od 2011-2013., op.red.) na ulicama je bilo više omladina. I sada izgleda da je većina učesnika protesta mlada, uprkos jednog broja "veterana". To je ispravno i govori o smjeni generacija. Mislim da je dobro što su mladi ljudim politički aktivni, za razliku od moje generacije koja je težila depolitizaciji, zamorena od sovjetske ideologije. Možda je to bila velika greška. Ovo što se sada dešava nije samo revolucija dostojanstva već i revolucija prava. Po prvi put demonstranti traže da se poštuje Ustav i njime zagarantovana prava i obaveze.
Predsjednica Centralne izborne komisije Ella Pamfilowa te je mlade intervjue u jednom DW-intervjuu nazvala Putinovim pilićima. Drugi su prozvali Navalnijevom djecom. Kako biste ih Vi nazvali?
Smatram oba naziva pogrešnim. To su mladi ljudi, odrasli u postsovjetskoj Rusiji. Oni nisu iskusili sistematsko ponižavanje, ne znaju šta znači biti pod rešetkama, niti šta znači živjeti u sistemu, koji potiskuje svaku individualnost. Današnja omladina je odrasla u slobodnijem društvu, ima veći pristup informacijama i postaje sada pogonska snaga.
Na početku ste pomenuli da je riječ o prekretnici. Ove godine je bilo mnogo protesta - ne samo u Moskvi - protiv penzione reforme, planirane deponije smeća, planova Pravoslavne crkve u Jekaterinburgu i konačno protiv, kako opozicija kaže, nefer-izbora ovdje u Moskvi.Svi ti protesti su u konačnici usmjereni protiv onih koji su na vlasti. Šta se trenutno dešava? Kakav je preokret u pitanju?
Devedestih smo imali jako puno iluzija. Mnogi politički aktivni ljudi ostvarili su visoke ciljeve u postsovjetsko vrijeme. Sada su resurski tih "sovjetskih ljudi" konačno iscrpljeni. Svjedoci smo jedne nove generacije mladih, koja određuje političku agendu u zemlji. Protesti su pri tome nešto potpuno normalno. To je uobičajena politička aktivnost, koja onima na vlasti pomaže da saznaju raspoloženje javnosti u zemlji i da se brzo orjentišu: promijene zakone ili ih posve ukinu. Isto kao i slobodu mišljenja. Ona je čak korisnija za one koji drže vlast, nego za samo društvo, jer vlastodršcima besplatno pomaže da shvate cijeli spektar nezadovoljstva koje vlada u zemlji. Kada sloboda mišljenja nestane, onda zemlja sama sebi postaje zagonetka. Vlastodršci onda počinju da prave grozne greške jer više nemaju osjećaja za raspoloženje u zemlji i stanje u kojem se nalazi društvo.
Sadašnja eksplozija u kontekstu izbora za Mosgordumu (Moskovski gradski parlament) klasični je primjer toga. Moćnici nisu shvatili da su se vremena promijenila i da postoje novi političari koji mirnim putem u Parlamentima žele da se bore za pravednije zakone i da prije ili kasnije takve ljude moraju integrisati u politički život. Umjesto toga, mi doživljavamo klasično sovjetsko rješavanje problema: ne dozvoliti, otjerati i slično. I tako je jedna posve bezazlena situacija dovela do eksplozije gnjeva i nezadovoljstva.