Rusija ili Ukrajina: Na čijoj su strani bliskoistočne zemlje? | Politika | DW | 07.03.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

rat u ukrajini

Rusija ili Ukrajina: Na čijoj su strani bliskoistočne zemlje?

Bezbjednosne, trgovinske i naftne veze otežavaju državama poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata da otvoreno osude rusku invaziju na Ukrajinu. Umesto toga, one štite svoje uloge.

U početku se činilo da ne mogu da odluče na čijoj su strani. Prošle nedjelje, brojne bliskoistočne države, koje tradicionalno njeguju prijateljske odnose sa Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom, nisu željele da odmah otvoreno osude rusku invaziju na Ukrajinu.

- pročitajte još:Putin u sirijskoj klopci

Ali u posljednjih nekoliko dana ovo se promijenilo. U početku je izgledalo da neke od tih zemalja nisu spremne da se pridruže rezoluciji Ujedinjenih nacija kojom se osuđuje invazija i poziva Rusija da povuče svoje snage iz Ukrajine, ali su na kraju u srijedu (02.03.) skoro sve zemlje Bliskog istoka potpisale rezoluciju.

Od 193 zemlje članice UN, 141 je glasala za podršku prijedlogu, 35 je bilo uzdržano, a samo pet je glasalo protiv rezolucije. Od tih pet, Sirija je bila jedina bliskoistočna zemlja. Razlozi za to su jasni: Rusija je saveznik sirijskog diktatora Bašara Asada i preokrenula je tok sirijskog građanskog rata u njegovu korist kada se vojno umiješala u sukob 2015. godine.

Syrien Russland Libanon Ukraine Konflikt

Radnja sa suvenirima u Damasku u februaru ove godine

Iran i Irak bili su među 35 uzdržanih zemalja, a Maroko uopšte nije glasao. U antiratnoj izjavi, Irak je naveo da se uzdržao „zbog naše istorijske pozadine i zbog naših patnji koje su prositekle iz kontinuiranih ratova protiv naših naroda".

Sve druge bliskoistočne zemlje pridružile su se ostatku svijeta u osudi ruske invazije. Ali zašto je ovim navodnim prijateljima i saveznicima Zapada trebalo toliko vremena da donesu tu odluku?

Političko balansiranje

Za zemlje u regionu ovo je „stopostotno balansiranje", rekla je za DW Dina Esfandijari, savjetnica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u istraživačkom centru Međunarodne krizne grupe.

„Oni balansiraju između dva giganta. Način na koji su se Ujedinjeni Arapski Emirati ponašali na prošlonedjeljnom glasanju u Savjetu bezbjednosti dobar je primjer za to", primijetila je Esfandijari.

UAE predsjedavaju Savjetu bezbjednosti UN tokom marta, nakon što su se u januaru pridružili kao jedna od njegovih 10 nestalnih članica. Stalne članice su Velika Britanija, Kina, Francuska, SAD i Rusija.

Dan nakon što je počela ruska invazija, u Savjetu bezbjednosti UN na prijedlog SAD glasalo se o nacrtu rezolucije kojom se invazija osuđuje. Jedanaest od 15 zemalja složilo se sa osudom. Tri članice su bile uzdržane: Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Rusija je glasala protiv i uložila veto na usvajanje rezolucije.

"Ujedinjeni Arapski Emirati su poslali poruku SAD 'nismo zadovoljni vama'", objasnila je Esfandijari. UAE su očigledno osjetili da SAD, sa kojima blisko sarađuju u oblasti bezbjednosti, nisu dovoljno ozbiljno shvatile nedavne napade na Abu Dabi.

U januaru i februaru, Huti pobunjenici u obližnjem Jemenu ispalili su projektile i dronove na Abu Dabi. UAE su željeli drugačiju rezoluciju Savjeta bezbjednosti, a Rusija je na kraju podržala stav UAE.

„Dakle, zaista možete vidjeti kako su Ujedinjeni Arapski Emirati balansirali", rekla je Esfandijari, napominjući da je takvo ponašanje vjerovatno bilo više reakcija na trenutne događaje nego dugoročna strategija.„Ali uoči ovog glasanja je, čini mi se, bilo mnogo više lobiranja sa američke strane", nastavila je ona. „Mislim da je zemlja poput UAE možda bila malo zatečena time kako je međunarodna zajednica reagovala na njeno glasanje prošle nedjelje."

Syrien Russland Ukraine Konflikt Wandgemälde

Sirija, pobunjenički grad Biniš u oblasti Idliba

„Kada su Ujedinjeni Arapski Emirati shvatili globalne implikacije... izabrali su pristup prema kojem će pokušati da izbjegnu biranje jedne strane", potvrdila je Činsija Bjanko, gostujuća saradnica u berlinskoj kancelariji Evropskog savjeta za spoljne odnose i stručnjakinja za Zalivski region.

Ne bi da biraju ako ne moraju

Ali da li će se glasanje u UN pretočiti u konkretnu akciju jeste sasvim drugo pitanje.

Dok je većina bliskoistočnih zemalja možda potpisala rezoluciju ove nedjelje, samo tri — Izrael, Kuvajt i Turska – konkretno su pomenule Rusiju u pažljivo doziranim izjavama objašnjavajući svoj stav prilikom glasanja. Isticali su mir, diplomatiju i poštovanje teritorijalnog integriteta drugih zemalja. Neke bliskoistočne zemlje nisu ni pominjale Ukrajinu.

Stručnjaci tvrde da se ovo balansiranje već neko vrijeme dešava na Bliskom istoku i da je posljedica postepenog povlačenja SAD iz regiona, koje je počelo pod bivšim američkim predsjednikom Barakom Obamom. Bliskoistočne zemlje su shvatile da im je u spoljnopolitičkom smislu potreban veći broj prijateljskih zemalja. To je takođe razlog zašto, barem u početku, mnoge bliskoistočne zemlje jednostavno nisu vidjele ovo kao svoju borbu.

One vide „krizu kao nešto što se prvenstveno tiče interesa SAD, EU i NATO-a, što im omogućava da ostanu bezbjedno po strani", rekao je Džerald M. Fajerštajn iz vašingtonskog Bliskoistočnog instituta. Dodao je da te zemlje ne žele da budu „pritiskane da izaberu stranu između svog istorijskog partnerstva sa SAD i rastućih ekonomskih i političkih veza sa Rusijom".

Oružje, nafta, novac

Postoje tri glavne oblasti u kojima su se nedavno razvile veze između Rusije i Bliskog istoka.

Bezbjednost je jedna. Za zemlje poput Jordana i Izraela, rusko prisustvo u Siriji jeste bitan faktor. Izrael zavisi od ruske saradnje kada u Siriji želi da udari regionalne poslušnike svog neprijatelja Irana. A Jordan je odmah pored Sirije.

- pročitatje još:SAD: Saudijski prijestolonasljednik naredio "operaciju Khashoggi"

U julu bi Savjet bezbjednosti trebalo da glasa za nastavak humanitarne pomoći na sjeverozapadu Sirije. Kao stalni član Savjeta bezbjednosti, sa mogućnošću da stavi veto na bilo koju odluku, razljućena Rusija bi tu odluku mogla da pretvoru u monetu za potkusurivanje.

Rusija je u Libiji podržala grupe koje sponzorišu Ujedinjeni Arapski Emirati. Sa Iranom Moskva sarađuje u Siriji; Iran takođe podržava tamošnju Asadovu vladu.

Druga oblast uticaja je trgovina. Alžir, Tunis, Libija, Liban i Egipat – svi uvoze pšenicu iz Ukrajine i Rusije i svaka nestašica će im izazvati velike probleme i rast cijena. UAE su veliki finansijski centar za Ruse i biće primorani da procijene do koje mjere će sprovoditi bankarske sankcije.

I konačno, Rusija i Bliski istok imaju isprepletene energetske interese. Rusija se 2016. pridružila organizaciji pod nazivom OPEK+, koja je proširila prvobitnu Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEK). U toj organizaciji Rusija sarađuje sa glavnim proizvođačima nafte poput Saudijske Arabije kako bi prilikom pada cijene nafte ograničili količinu proizvodnje, i tako opet podigli cijenu nafte.

Kada je u pitanju Saudijska Arabija, možda je stav države i plod ličnog odnosa. 2018. godine, rukovodstvo Saudijske Arabije bilo je na udaru kritike zbog jezivog ubistva saudijskog disidenta Džamala Kašogija u Istanbulu. Samo dva mjeseca kasnije, na samitu G20 u Argentini, ruski predsjednik Vladimir Putin izazvao je medijsku buru pozdravivši sve izolovanijeg saudijskog prestolonasljednika Mohameda bin Salmana neobaveznim „bacanjem petaka” i širokim osmijehom.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu