Ružno lice crkve | Panorama | DW | 12.01.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

lični stav

Ružno lice crkve

Kardinal Woelki ne smatra da su slučajevi seksualnog zlostavljanja i njihovog zataškavanja skandal. Kelnska nadbiskupija bi kod suočavanja sa zlostavljanjem trebala učiti od Bostona, smatra Christoph Strack.

To je tragedija. Već mjesecima Kelnska nadbiskupija i njezin poglavar kardinal Rainer Maria Woelki zabavljaju njemačku javnost držanjem u tajnosti i balansiranjem kod suočavanja sa seksualnim zlostavljanjem koje su počinili svećenici. Ali, „zabavljanje" je zapravo potpuno krivi pojam: Woelki izaziva zgražanje. Njegovo ponašanje više ne razumiju ni dobronamjerni katolici.

Za nekoliko tjedana će biti objavljene statistike o odlasku vjernika iz Katoličke crkve. Tada pobožni interpretatori tih podataka rado govore o „gubitku vjere" i „slabosti vjere" kod brojnih ljudi koji Crkvi okreću leđa. A kad bi htjeli biti iskreni! Osobito iz Kölna i Düsseldorfa, najvećih gradova u Kelnskoj nadbiskupiji, sve je više izvještaja da se na termin za izlazak iz Crkve kod mjerodavnih državnih ustanova mora čekati mjesecima!

„Nulta tolerancija" u Kölnu

Tko glasno najavljuje „nultu toleranciju" mora prakticirati razjašnjavanje i živjeti „nultu toleranciju". Inače ga vjernici napuštaju.

Christoph Strack

Christoph Strack

Već više od dvije godine kardinal Woelki prakticira vlastiti kurs suočavanja sa zlostavljanjem koji je najavljen ofenzivno i koji je izazvao pozornost. Ali, u posljednjih pola godine sve češće se iz Kölna čuju vijesti koje tomu proturječe: nadbiskupija je tu navodno djelovala u ime osoba pogođenih zlostavljanjem, ali oni su se osjećali instrumentaliziranima i uvrijeđeni su otkazali suradnju. A onda je kardinal iskoristio božićnu polnoćku kako bi s pulta uzvišene kelnske katedrale kao ispriku prodavao ono što nije bilo isprika i kako bi medijima pripisao odgovornost za sablazan i zgražanje.

Kardinal si je okupio savjetnike iz raznih odvjetničkih ureda i sad je dospio do jednoga koji je dosad bio poznat po slučajevima iz desno-populističkog AfD-ovog miljea, a ne po crkvenim slučajevima. Na kraju je nadbiskupija, koja je nekoć imala ugledan ured za medije i informiranje, pozvala odabrane predstavnike medija na takozvani razgovor o pozadini i najprije im pružila na potpis izjavu da ništa od onoga što čuju neće objaviti. Susret je propao. Povjerenje izgleda drukčije. Tko se obveže na šutnju brzo postane sudionik u zlodjelu.

Krivi su mediji

Time Woleki jasno pokazuje što misli o neovisnom suočavanju i razjašnjavanju zlostavljanja. Slučajevi zlostavljanja su u Njemačkoj i drugim zemljama dugo postajali poznati samo ako su žrtve imale hrabrosti svladati sram i prekinuti šutnju – i ako su mediji to objavili. I stvorili javnost koja je bila drukčija od službene Crkve. To vrijedi i za stanje u Kelnskoj nadbiskupiji. Većinom novine i radio-postaje se drže te teme. One predstavljaju ustanovu koja prakticira dobro novinarstvo i koja je neugodna prema moćnicima.

Sad su u Kölnu krivi mediji – tako je objavio kardinal s oltara. A Crkva kod razjašnjavanja stvari nade polaže u izjavu o držanju u tajnosti, što podsjeća na diktaturu i STASI. Tijekom više od 30 godina novinarskog rada bio sam na stotinama razgovora o pozadini s crkvenim i političkim predstavnicima. Nikad nisam morao potpisati izjavu o držanju u tajnosti.

Sve to pripada ružnom licu Crkve pod reflektorima. Tim važniji je rad medija na razjašnjavanju stvari.

Spotlight Boston

2015. je u kina došao američki film "Spotlight", od veljače 2016. on se prikazivao u Njemačkoj. Kratko prije toga on je dobio Oscara kao najbolji film. "Spotlight" priča priču o novinarima dnevnih novina "The Boston Globe", koji razotkrivaju seksualno nasilje u Crkvi u Bostonu, gradu koji je manji od Kölna. Te novine su prije 20 godina razotkrile jedno od najodvratnijih poglavlja u američkoj Crkvi, koja nije siromašna odvratnim poglavljima.

U Bostonu su se stvari odvijale kao i drugdje: zločini su zataškavani, pravljen pritisak na žrtve i članove njihovih obitelji, svećenici-zlostavljači su premještani iz jedne župe u drugu. A za sve je znao i njihov poglavar, bostonski kardinal Bernard Francis Law. Njemu je tada bilo skoro 70 godina, podnio je ostavku i kasnije je dobio mjesto u Rimu.

Tko zna koji svećenici i biskupi u Njemačkoj su vidjeli taj film? Jer, „Spotlight" je bio poučan film ne samo o Crkvi i institucionalnom zataškavanju. Taj film je i hommage novinarstvu, upornom istraživanju i razjašnjavanju, novinarskom načelu da se žrtvama da lice i ispriča njihovu priču. To je sloboda medija.

Je li biskup Bätzing bio u kinu?

Sredinom studenoga 2020. je predsjednik Njemačke biskupske konferencije biskup Georg Bätzing zahvalio medijima imajući u vidu kurs Kelnske nadbiskupije. Oni su razjasnili ono što „mi možda ne bismo bili u stanju razjasniti", rekao je Bätzing. Pritom je naveo suočavanje sa zlostavljanjem i suočavanje sa zataškavanjem.

Neki su Bätzingove riječi interpretirali kao objavu bankrota – jer predsjednik biskupske konferencije ima lijep naziv, ali nema nikakvog utjecaja na pojedine biskupe u zemlji. Ali, možda je Bätzing samo bio u kinu. I zato zna da novinarski rad ponekad ode dalje – unatoč otporu crkvenog sustava, koji svećeničku moć i identitet drži apsolutnim. Još uvijek. Vrijeme je da se i u Kölnu upale reflektori.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android