Ružičasta tiranija

U mnogim prodavaonicama igračaka ili knjižarama u Njemačkoj, u blizini blagajne često stoji svojevrsno "ružičasto carstvo". Tamo su gotovo svi predmeti ružičasti i namijenjeni su prvenstveno curicama. Doduše, glavne junakinje prikazane na tim predmetima dolaze i odlaze: nekad je to bila na primjer Barbie, odnosno barbika, danas je to vilinska princeza Lili za kojom luduje gomila njemačkih curica mlađih od osam godina. Tako se na polici nalaze torbe, pisaljke, mape, boce, knjige, kutijice za nakit, čak i kalupi za kolače u obliku vilinske princeze.

Te proizvode odrasli često kupuju kao dodatni poklon za svoje djevojčice, ali nerijetko i same curice odabiru neki od predmeta - i roditeljima nakon toga obično nema spasa, nego da izvade novčanik. U svakom slučaju, prodaja ide izvrsno. Također u pravilu, u susjedstvu tog "ružičastog carstva" stoji jedno drugo - a ono je namijenjeno za dječake. I njegov sadržaj se mijenja s modom, a ova "tvrđava igračaka" je trenutno prepuna pirata koji su sada "cool". I naravno, preteže boja koja je "primjerena" dječacima - plava.

"Mornarsko plavo" za - djevojčice!

Zapravo, ta podjela - ružičasto za curice a plavo za dječake - barem u Njemačkoj nije osobito dugog vijeka. Još koncem devetnaestog stoljeća, u doba njemačkog cara Wilhelma (Vilima), bilo je upravo suprotno: dječaci su nosili crvene ili barem ružičaste odore kako bi što više nalikovali na "carske grenadire" koji su također imali crvene uniforme. S druge strane, djevojčice iz bolje kuće su naprosto morale imati "mornarski kompletić" gdje je dominirala bijela - i naravno, plava!

Tek u tridesetim godinama prošlog stoljeća, ne na kraju zahvaljujući američkim tvornicama odjeće, boje su se počele mijenjati. Tek od tada se i u Njemačkoj na dečke navlačila (svijetlo) plava odjeća, a curicama je zapala ružičasta. Ta podjela se još i danas ne sviđa svima - ne na kraju jer su tako stvoreni stereotipi u koje se mališani moraju "uklopiti".

I junakinje koje se kreiraju za curice lako mogu nekome ići na živce. Osim što su u pravilu odjevene u ružičasto i nerijetko imaju plavu kosu, često vole životinje, a ponekad imaju i nekakva čarobna svojstva. Ali - tu je i kraj popisa: što imaju u glavi, to nije važno. Dovoljno je pogledati police s lutkama tih junakinja za curice: tamo su s konjima, kod frizera, u (ružičastom) automobilu - ali će se teško naći barbika kao liječnica ili inženjerka.

Ružičasta, glupa - i neuhranjena

S druge strane, donekle je točno i kako je već i to golem napredak: sve do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća uopće nije postojalo tržište za djevojčice i one su morale biti sretne da, na primjer Disneyev Mickey barem ima družicu, Minnie. Ali još od pojave lutke Barbie američkog proizvođača igračaka Mattel se pojavio i teror druge vrste: osim što mora biti odjevena u ružičasto i ne biti osobito pametna, od djevojčice se očekuje - da jednostavno mora biti neprirodno vitka.

Tako je i omiljena princeza Lili - shodno svojoj vilinskoj prirodi - praktično samo kost i koža, a nije mnogo bolje niti sa lutkom Barbie. To se pretvara i u poželjnu sliku djevojčice u medijima, ne na kraju putem televizijske emisije u kojoj se "traže" buduće manekenke - i gdje i tamošnji žiri uporno trubi kako je konfekcijska veličina "primjerena" za djevojke - 32!

Zato ne čudi da se drastično promijenio i doživljaj koji djevojčice u Njemačkoj imaju o sebi. Još 2006. je gotovo 70% curica sebe smatralo lijepom, danas se pak više od polovice djevojčica smatra beznadno - predebelom! To je rezultat istraživanja koje je provelo sveučilište u Bielefeldu i u tim rezultatima male Njemice (uzgred, i svaki treći dječak u ovoj zemlji) imaju mnogo gore mišljenje o sebi, nego vršnjakinje u drugim zemljama.

Barem kad je riječ o tiraniji ružičaste boje, već neko vrijeme postoji i pokret koji se bori protiv njega: u Velikoj Britaniji je osnovan pokret PinkStinks (u prijevodu: ružičasto smrdi), a u međuvremenu postoji i njemačka filijala. Oni traže da djevojčice konačno mogu i igrati nogomet, biti i malo punašnije i da mogu nositi odjeću baš svake boje - naravno, osim ružičaste.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Marina Martinović