Romski tamburaši: žive za muziku

Romsku muziku svi vole jer osvaja dušu i srce - tako je to bilo odvajkada. Ali, šta je muzika za Rome? Ona je glavno obilježje romske kulture i jedan od važnih načina za preživljavanje.

„Romima, čije je osnovno zanimanje muzika, njihova glavna scena je kafana tj restorni. Kod nas u Vojvodini, upravo taj način muziciranja je iznjedrio veliki broj malih tamburaški bandi", kaže u razgovoru za DW profesor i dirigent Zoran Mulić.

A u Somboru je odvajkada bilo dobrih kafana, dobre romske muzike, dobrih tamburaša koji goste zabavljaju cijelu noć, a onima koji plate sviraju „na uho" ili ih u rano jutro prate do kuće. Neki od muzičara ostavili su iza sebe dubok trag.

Dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka u Somboru je svirao poznati romski orkestar Šandora Šanjike Grebenara, koji je 1928. bio na turneji po SAD, a potom je snimao i gramofonske ploče za diskografsku kuću „Edison Bel", priča za DW Milan Stepanovć, publicista i zavičajni istoričar iz Sombora.

„Primaš, jedini violinista u bandi, inače čuven improvizator stihovanih aktueliteta, pio je sa svom srpskom gospodom bratimstvo, stoga se ponaša više no drugarski… Njegovo je grlo već poderano „kao stari bakrač", ali zato, ipak, umije da razvuče nekako iskreno, svojstveno bolno i ponosno: „A šta sve ono Srbin imade!". Tako bi se, uz njegovu pratnju, oni kartali za velike novce, kucali, upadali u pjesmu i, raskopčavajući prsluke, naručivali bi, uz onaj široki, masni bački kikot, sličan ačenju, sve starinskije pesme, crkvenske i „brezobrazne", naizmjenice", piše u pripovjetki „Potisnuti" književnik iz Sombora Veljko Petrović, govoreći o nekadašnjim gradskim bircuzima, posebno u kafani „Ratar".

„U drugoj polovini 20. vijeka najpoznatiji romski orkestar u Somboru predvodio je Miška Lakatoš - Cener koji je svirao u hotelu „Sloboda", gdje je 1965. filmski režiser Aleksandar Saša Petrović, u njihovom izvođenju, prvi put čuo romsku pjesmu „Đelem, đelem". Već iste godine Saša Petrović je Cenerov orkestar angažovao u svom prvom poznatom filmu „Tri", u kome su svirali ovu pjesmu u sceni ispraćaja vojnika na željezničkoj stanici. Dvije godine kasnije (1967) Miška „Cener" i njegov orkestar pjesmu „Đelem, đelem" načinili su planetarno poznatom prateći Oliveru Vučo u kultnom Petrovićevom filmu „Skupljači perja", kaže Milan Stepanović.

Korona - tišina

Ko hoće da čuje romske muzičare, autentično, mora i danas u kafanu ili bircuz. U Somboru je veliki broj kafana u kojima Romi sviraju tamburašku muziku.

No sada je sve utihnulo. Zbog aktuelne epidemiološke situacije i korona propusnica, poslije 22 sata nema muzike - jer nema gostiju.

„Za vrijeme korone, svima je teško a pogotovo nama muzičarima, jer je muzika jedini prihod nama i našoj familiji. Bilo je jako teško za vrijeme potpunog lokdauna, preživljavali smo. Nisam se bavio nijednim drugim poslom jer samo umijem da sviram, pomogla mi je sestra koja živi u Zagrebu ona ima stalan posao, dok sam ja ulazio u dugove. Kada se malo smirila situacija sa koronom, počeli smo sa muziciranjem i sada je malo bolje. Ne mogu reći da se plašim jer pazim, vakcinisan sam", kaže maestro – violinista, Dejan Nikolić.

O svom prvom odlasku u kafanu priča: „To je bilo u jednom mjestu pored Samobora u Hrvatskoj. Sjećam se da sam molio strica koji je bio muzičar, da me povede. To je meni bio doživljaj, svirao sam sa njim do jutra do osam sati, zaradio sam toliko da sam podijelio bakšiš sa sestrom, kupio sam joj garderobu i ono što je željela."

Direktno iz kafane u školu

Rođen je Somboru, ali je sticajem okolonosti nižu muzičku školu završio je u Zagrebu. U Sombor se vratio 1985. sa babom i dedom i nastavio školovanje u Subotici, gdje je završio srednju muzičku školu. Baba i deda su primali socijalnu pomoć, pa je kao srednjoškolac počeo da svira na raznim kafanskim slavljima.„Iz somborskih kafana, direktno sam ujutro išao u školu u Suboticu, tako da sam se školovao i svirao u isto vreme".

On kaže da mu nije žao što je odabrao put kafanskog muzičara: „Uz svoj posao upoznao sam dosta divnih ljudi iz cijele bivše Jugoslavije sa kojima i danas sarađujem. Jedna od gošća, u restoranima i kafanama gdje sviram u Hrvatskoj je Nina Badrić, ona obavezno ostavi dobar bakšiš."

Muzika je i njemu omogućila da se pojavi u filmovima: „U filmu Anka Brazilijanka, imao sam priliku i čast da se pojavim sa Radetom Šerbedžijom. U Duga mračna noć, između ostalih bilo je zadovoljstvo pojaviti se sa Goranom Višnjićem na platnu."

„Ljudi vole romsku muziku, osjeća se da mi sviramo iz duše, da prenosimo tu čistu energiju", kaže nam maestro Dejan Nikolić i dodaje da se porodična tradicija nastavlja: „Moja tri sina krenuli su mojim muzičkim stopama, u mom su orkestru i za sada samo sviraju".

Ne zarađujemo mi kao folk zvezde

Tomislav Nikolić ima 36 godina, u somborskim kafanama tamburašku muziku svira 15 godina. Upravo je preležao koronu. Za DW kaže da je korona skoro upropastila muzičare, jer 90 odsto njih živi samo od muzike:

„Kada smo bili u lokdaunu ja sam se bavio trgovinom preko interneta. Bilo je baš teško.Tamburaši uglavnom zavise od bakšiša u kafani. Do zabune i zablude dolazi kada ljudi gledaju jutjub i vide folk pevače koji zarađuju nevjerovatnu količinu novca na privatnim zabavama. Bitno je naglasiti da to nema veze sa tamburaškom muzikom. Ove mjere do deset uveče mnogo utiču na rad, ljudi izlaze iz kafana u to vrijeme jer ima dosta nevakcinisanih".

Loša vremena su uzela danak na svim poljima, svim narodima, tako i romskom, kome je muzika neizostavni i sastavni dio života, kaže Profesor Zoran Mulić iz Novog Sada:

„ Ako se posmatra šira slika ovih vremena kojima smo mi svjedoci, svaki čovjek je osjetio mnoge neprijatnosti koje donosi ovo ludo vrijeme. Romi,kao i ostali narodi, dijele istu tešku sudbinu! Pošto su Romi, koji se bave muzikom, uglavnom vezani za kafansko muziciranje, momentalno se ništa ohrabrujuće ne može reći".

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu