″Roditelji nas mlade različitih nacionalnosti drže dalje jedne od drugih″ | Politika | DW | 27.08.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Omladinski interetnički kamp

"Roditelji nas mlade različitih nacionalnosti drže dalje jedne od drugih"

Mladi različitih nacionalnosti u nekim dijelovima BiH odrastaju bez ikakvog kontakta jedni sa drugima. Njihovi roditelji i politika to često i podržavaju. Međutim, postoje inicijative koje ih spajaju.

Srebrenica mora živjeti, bez obzira što se u njoj desio genocid, jedna je on poruka omladinskog interetničkog kampa „Za dobar komšiluk" koji se održao prošle sedmice u Potočarima kod Srebrenici.

„Namjera nam je da pošaljemo jednu drugačiju poruku iz Srebrenice, poruku zajedništva, poruku mira i zajedničkog življenja, da naš grad stavimo u fokus javnosti i mimo dana komemoracije", za DW kaže Valentina Gagić iz Udruženja  „Sara“ Srebrenica, koje uz podršku Amasade Sjedinjenih Država u BiH već po treći put organizuje ovaj višednevni kamp.

Teret prošlosti na plećima mladih

U centru Humanitarne organizacije „Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS" u Potočarima kod Srebrenice se prošle sedmice sastalo oko 50 mladih uzrasta od 15 do 25 godina iz Srebrenice, Bratunca, Gornjeg Vakufa/Uskoplja, Brčkog, Jajca, Kalesije, Šekovića i još nekoliko drugih mjesta u BiH.

Pročitajte i: "Nisu nam problem nacija i vjera, već političari"

Za njih je posebno kreiran program koji im je, prema riječima organizatora, omogućio da se međusobno bolje upoznaju, da se zbliže, da istražuju svoje potencijale i poprave kvalitet života u zajednicama iz kojih dolaze.

Na pitanje DW-a ima li spremnosti na saradnju i kakve su rekacije mladih iz lokalnih sredina koje su u proteklom ratu bile na suprotnim stranama kao što su to na primjer Šekovići i Kalesija, koje su i danas razdvojene entitetskom granicom, Valentina Gagić kaže:

„Mislim da smo mi stariji teret prošlosti prebacili na pleća ovih mladih ljudi i generacija koje dolaze, što je svakako nezahvalno, a da pritom nismo uradili ono što smo trebali - pospremili sve ono loše što smo učinili na način kako bi to trebalo", objašnjava ona i dodaje: „Ali iskreno moram reći da se ovdje na primjeti nikakva podjela. Stvorena je vrlo brzo sjajna kohezija u grupi, mladi sjajno sarađuju i planiraju neke buduće zajedničke inicijative".

Bosnien-Herzegowina - Jugendcamp

Valentina Gagić, Udruženje "Sara" Srebrenica

Škola u Gornjem Vakufu/Uskoplju: Prvi kat i drugi sprat 

Međutim, politika i roditelji često ne podržavaju takvu saradnju. Mladi iz Gronjeg Vakufa/Uskoplja su i nakon 30 godina rata podijeljeni – kako vidljivim, tako i nevidljivim linijama:

„Iz onoga što smo čuli, to je po etničkom principu jasno podijeljen grad. Nezamislivo je da tu egzistira sistem dvije škole pod jednim krovom u kojem postoji 'prvi kat i drugi sprat'. Između njih su stepenice koje učenici ne smiju koristiti da se popnu 'na sprat ili siđu na kat'. Njima o tome nije jednostavno ni govoriti jer trpe velike pritiske koji dolaze iz zajednice, sistema, politike i na kraju krajeva iz institucija koje bi trebala da doprinose slobodama, a u stvari doprinose podjelama, ograničenjima i strahovima, Čini mi se da smo mi sve više društvo koje tradicionalno iz generacije u generaciju odgaja  mlade na strahovima umjesto na nadanjima", govori Valentina Gagić.

Ovo potvrđuje i učesnica kampa iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja (identitet je poznat redakciji) koja moli da joj ne objavljujemo fotografiju i ime zbog toga što govori o tabu temi i plaši se da bi njena porodica i ona zbog toga mogli imati problema.

Ona dolazi, kako kaže, iz grada koji je godinama podijeljen nacionalizmom i u kojem je stvarnost „vrlo ružna i tužna", dok se političari ponašaju kao da je sve „med i mlijeko".

„Roditelji nas mlade različitih nacionalnosti drže što dalje jedne od drugih jer se boje za našu sigurnost. Nemamo kontakta sa vršnjacima druge nacionalnosti iako se obrazujemo pod istim krovom, ali u dvije škole. Imamo i u gradu jednu nevidljivu liniju koja kreće od jedne fontane što nas razdvaja i koju ne prelazimo iz stvorenih predrasuda, strahova i uticaja politika koje vode stariji", govori ona za DW.

U Gornjem Vakufu/Uskoplju postoji i Omladinski centar, ali ta instituacija takođe ne povezuje mlade i ne organizuje zajedničke aktivnosti koje bi mogle povezati pripadnike različitih etničkih grupa, tvrdi učesnica kampa.

Bosnien-Herzegowina - Jugendcamp

Anđela Gajić iz Šekovića

Nije sve tako sivo

U nešto svjetlijem tonu govore dvoje mladih iz komšijskih opština Šekovići i Kalesija, koje je u ratu dijelila prva borbena linija, a danas ih dijeli entitetska granica.

Anđela Gajić iz Šekovića ima 16 godina i kaže da je na kamp došla kako bi proširila svoje vidike, stekla nove prijatelje i iskustva. Želi da nauči nešto što se u bh. školama ne predaje.

„Najviše mi se svidjelo što se ovdje ne dijelimo ni po kakvom osnovu, posebno ne nacionalnom. Ovdje sam upoznala puno mladih i perspektivnih ljudi. Bilo je u radu kampa i teških, ali i zabavnih tema. Mi mladi ne treba da se smatramo krivim za ono ružno što se dešavalo u prošlosti, ali sa druge strane moramo biti odgovorni da se to ne bi ponovilo", kaže Anđela.

Bosnien-Herzegowina - Jugendcamp

Dženet Hasanović iz Kalesije

Dženet Hasanović dolazi iz Kalesije kaže za sebe da je humanitarac, volonter Crvenog križa, da se voli družiti i upoznavati nove ljude.

„Sviđa mi se što ne gledamo na to ko je koje vjere ili nacije, kako ko izgleda", kaže Dženet za DW.

Na pitanje da li mladi u BiH mogu popraviti to što su njihovi stariji u prošlosti „pokvarili", on odgovara:

„Naravno da mogu i trebaju, jer mi to možemo raditi svojim aktivnostima. Budućnost je pred nama. Mi ne trebamo gledati na ono loše što se dešavalo. Neke stvari ne smijemo ni zaboraviti, ali moramo ići dalje i više gledati u budućnost, a ne živjeti u prošlosti" kaže Dženet.

Bosnien-Herzegowina - Jugendcamp

Rado Milošević iz Brčkog

"Neka političari malo razmisle"

Slično razmišlja i dvadesetogodišnji Rado Milošević iz Brčkog. Kaže da je oduševljen druženjem i novim stvarima koje je naučio na kampu. Posebno izdvaja radionice o medijskoj pismenosti i identitetu:

„Mislim da bi medijska pismenost trebala biti jedan od predmeta u osnovnom obrazovanju svih nas kao i to da  mi mladi trebamo više razmišljati o svom identitetu i građenju sebe".

Za kraj mladog Brčaka pitamo šta bi pred predstojeće opšte izbore u BiH mogla biti poruka mladih političarima koji nas ponovo tjeraju u „nacionalne torove“ jer tako decenijama već ostaju na vlasti?

„Neka malo razmisle da li će za deset godina u ovoj zemlji uopšte biti mladih ljudi i šta bi oni trebali da rade kako bi smo mi ostali ovdje", kaže za kraj ovaj mladi čovjek.

Mladi u BiH: "Dejton definitivno nije uspio"

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu