Robovi XXI vijeka
10. decembar 2018
"Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima" - jednostavna rečenica koja je trebalo da promijeni svijet. Kada je 10. decembra 1948. usvojena Rezolucija UN 217, bilo je to prvi put da se međunarodna zajednica složila da za sve ljude važe ista ljudska prava. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima doduše nije obavezujući ugovor. Ali je, prema riječima komesara za ljudska prava UN, Seida Rad al Huseina, "pomogla mnogim ljudima da dobiju više prava i slobode".
Istovremeno se, prema podacima UN, ljudska prava "još uvijek redovno krše". 2017. su se događali "napadi u enormnim razmjerama na vrijednosti na kojima počivaju ljudska prava, dakle na dostojanstvo i ravnopravnost svih ljudi", napisao je u aktuelnom izvještaju Amnesti internešenala nekadašnji generalni sekretar te organizacije, Salil Šeti. Nevladina organizacija Hjuman rajts voč (HRW) pak primjećuje da su mnoge demokratije, među kojima i SAD, "zbog sukoba na unutrašnjepolitičkom planu" manje u stanju da se zalažu za ljudska prava u svijetu.
A šta je sa vrijednostima koje propagira Konvencija o ljudskim pravima? Gdje se bilježi napredak a gdje nazadovanje? Na najvažnija pitanja daćemo odgovore na primjeru jednog od ljudskih prava?
Borba protiv ropstva
Član 4: Niko se ne smije držati u ropstvu ili potčinjenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima.
Koliko je rašireno ropstvo?
Novembar 2017: Američki CNN je objavio video zapis koji pokazuje kako se navodno na jednoj aukciji mladići prodaju kao robovi.
Oktobar 2018: Jezidska aktivistkinja Nađa Murad, koju su 2014. oteli teroristi Islamske države i držali kao robinju, je zajedno sa kongoleškim ljekarom Denisom Mukvegeov dobila Nobelovu nagradu za mir "za napore koje su uložili da se okonča seksualno zlostavljanje žena kao ratno oružje i strategija".
Novembar 2018: Tehnološki gigant Epl je dobio nagradu Stop ropstvu za akciju protiv eksploatacije. Ova američka kompanija je u prošlosti bila kritikovana zbog toga što nije činila dovoljno protiv loših uslova rada u kompanijama sa kojima sarađuje.
Iako je ropstvo u svijetu zabranjeno, ipak priče o ropskim uslovima pune naslovnice. Prema Globalnom indeksu ropstva australijske Fondacije Hodaj slobodno (Walk Free Foundation) , više od 40 miliona ljudi širom svijeta je u modernom ropstvu - to je pojam koji se odnosi na dužničko ropstvo, prisilni rad i prisilnu prostituciju.
Gdje živi najveći broj "robova"?
Moderno ropstvo je posebno rašireno u ratnim i kriznim oblastima, kaže Beate Andres rukovoditeljica ogranka "Osnovni principi i prava na poslu" Međunarodne organizacije rada (ILO). Postoji mnogo dugotrajnih sukoba i nestabilnih situacija, u kojima država skoro da nema moć, kao na primjer u Avganistanu ili Libiji.
Prema jednom izveštaju ILO i Fondacije Hodaj slobodno moderno ropstvo je najraširenije u Africi, a slijedi Pacifička Azija, Okeanija i Australija, te Evropa i Centralna Azija. No, zbog nedostatka podataka u arapskom svijetu na američkom kontinentu te brojke treba tretirati oprezno. Vodeće države su Sjeverna Koreja, Eritreja i Burundi, ali ima žrtava ropstva i u Njemačkoj i u Velikoj Britaniji. Savjet Evrope je u aprilu pozvao na uzbunu: u pojedinim zemljama je eksploatacija radne snage zamijenila seksualnu eksploataciju koja je bila najčešća forma trgovine ljudima.
No, eksploatacija se ne dešava samo na našem kućnom pragu. Prema Svjetskom indeksu ropstva, 20 najvećih industrijskih država godišnje uveze robu vrijednu 354 milijarde američkih dolara koja se proizvodi robovskim radom.
Kako i gdje se zemlje bore protiv ropstva?
Prema podacima Fondacije Hodaj slobodno, 36 zemalja pokušavaju da istraže prislini rad u preduzećima ili u javnim lancima za snabdijevanje - jasan porast od 2016. Ministri rada zemalja G20 u se u septembru dogovorili o strategiji za suzbijanje modernog ropstva. Beate Anders to vidi kao "veoma veliki korak naprijed". Takođe i preduzeća sve više preuzimaju odgovornost.
No, nisu samo industrijski razvijene zemlje objavile rat ropstvu. "U tekstilnim fabrikama u Bangladešu i Jordanu danas teško da se mogu naći ropski uslovi", objašnjava Anders. Jer, tamo su "zbog međunarodnog pritiska posljednjih deset, dvadeset godina učinjeni značajni koraci naprijed".
Upitno je, međutim, da li će moderno ropstvo do 2020. biti suzbijeno, kako su to UN planirale. "Ako se nastavi sa političkim pritiskom do 2030. ćemo imati jasno redukovanje tog broja", predskazuje Anders. "Ali za to mora da postoji volja i to je veliko pitanje."