Ribe nisu glupe

Najpoznatiji i možda najrašireniji mit o ribama je da te životinje imaju pamćenje od samo tri sekunde. No, taj mit je pogrešan. Znanstvenici su tako došli do saznanja da se zlatne ribice mogu sjećati događaja i do pet mjeseci unazad. Neke druge vrste poput šarana čak i duže. Oni, naime, određeni mamac izbjegavaju i do tri godine nakon što su jednom nasjeli na njega. Znanstvenici tek sad počinju shvaćati koliko su ribe ustvari inteligentne i društvene.

Ribama bi stoga dobrodošla jedna prava PR-kampanja, jer će im biti teško riješiti se imidža o glupavim životinjama. Jonathan Balcombe, znanstvenik koji se bavi istraživanjem ponašanja životinja, posvetio se ispravljanju lošeg imidža riba. "Ribe ne dobivaju toliko suosjećanja od nas kao druge životinje", kaže Balcombe u razgovoru za Deutsche Welle. Razlog: "Ne možemo ih vidjeti, ne dijelimo s njima isti svijet. A nisu ni dio našeg života - osim ako ne dospiju na naš tanjur."

U njegovoj knjizi "What a Fish Knows" (Što riba zna) on opovrgava mitove o ribama i otkriva što sve znaju, kako to rade i zašto. Znanstvene studije su pokazale da ribe prepoznaju jedne druge. One mogu čak naučiti da identificiraju ljudska lica. Mnoge vrste riba su veoma društvene. Žive u skupinama, idu zajedno u lov i čuvaju jedni drugima leđa u opasnim područjima.

Ribe puno više znaju nego što smo mislili

I da, i ovo: ribe osjećaju bol - kako tjelesnu, tako i psihičku. Ukoliko ih se stavi u jednu posudu u kojoj se nalazi samo nekoliko centimetara vode, njihova razina kortizola nakon pola sata već pokazuje da doživljavaju stres - što nije ni čudo. Osim toga, ribe znaju i kako da ublaže bolove. Znanstvenici su na jednom mjestu u moru, koje ribe inače izbjegavaju, ubacili sredstva protiv bolova. Odjednom su na to mjesto doplivale mnoge ribe.

To su nevjerojatni rezultati, kaže Balcombe. Ali su oni i sporni. "Ne želimo priznati da ribe osjećaju bol. Jer, ukoliko znamo da pate, onda bismo morali pod znak pitanja staviti i pecanje", argumentira on. "To jeste nemilo, ali se moramo pomiriti s tim novim saznanjima."

Douglas Waley je jedan od onih koji su već uvidjeli da ribe puno više znaju i umiju nego što se mislilo. Waley radi u organizaciji za zaštitu životinja Eurogroup for Animals. On je, pojednostavljeno rečeno, lobist za ribe. A takav jedan je prijeko potreban, kaže Waley za DW. "Više bilijuna riba se svake godine ulovi ili uzgoji na ribljim farmama. No jedva da se netko brine je li im dobro."

Ranih 2000-ih je na razini Europske unije doneseno niz regulativa za zaštitu životinja - ali ribe se u njima nisu spominjale. Tada se još nije puno znalo o ribama kao danas. 

Zakoni za zaštitu životinja i za ribe

Odredbe jasno određuju kako se krave, svinje, kokoši i druge životinje koje jedemo smiju zaklati. Za riblju industriju te odredbe ne važe. Ribe se često lovi u velikim mrežama te ih se satima vuče preko mora, prije nego ih se istovari na brodu i one se pritom uguše. Sada, kad se zna da ribe osjećaju bol, ta metoda važi kao okrutna, govore mnogi stručnjaci. Lobisti za ribe poput Waleya se stoga zalažu za međunarodne propise. "Ribe bi se trebalo brzo hvatati pomoću jednog ribljeg mamca i odmah ih se uspavati i usmrtiti", kaže on. Za hobi-ribolovce u Njemačkoj to već važi. 

No, moglo bi proći još godina prije nego što se međunarodni zakoni usklade po tom pitanju. Kako brzo će to ići ovisi i o tome koliko snažno stanovništvo to želi. Dosad je javna podrška za takvu namjeru bila mala. Ljudima je jednostavno teško identificirati se s tim "ljuskastim" životinjama, smatra Waley: "Ribe nemaju krzno. A zbog toga što žive u vodi, možemo ih posjetiti samo kratko i veoma rijetko."

Taj lobist za ribe smatra da su ribe u svakom slučaju zaslužile našu ljubav i pozornost - kao i sve ostale životinje.